nogomet - rekreativno
Nakon junioprske sezone otiša u HD i strga kolino..pokušava je iza ali nije išlo...pa se nakon nekog vrimena reaktivira u Polet Buševec kad su osvojili 3. ligu mislim...ali je igra polusezonu ili tako nešto jer mu je opet ošlo kolino, ili neka ozljeda..ali iza toga je prista koliko sam moga pratit..
Rora je odličćan motivator i šta si reka veliki radnik..baš neki dan bija u mene jer je ima neku sahranu u Mtk i onda tako pričali malo pa on svoju karijeru i sve...jako zanimljivi stvari čovik ima
Rora je odličćan motivator i šta si reka veliki radnik..baš neki dan bija u mene jer je ima neku sahranu u Mtk i onda tako pričali malo pa on svoju karijeru i sve...jako zanimljivi stvari čovik ima
Šta je bura pokraj Maestrala, kad zapuva svaku mrižu para!!
CISCO je napisao/la:
Zidanes&Pavones je napisao/la:
Igrao sam stvarno jako puno malonogometnih turnira, kasnije kako sam kile kupio radi menze, stao na gol, te tek tu zablistao (North, jači sam od tebe). Trenutno samo mogu na gol stati i to na nekom turniru. Uglavnom prednost najveća mi je bacanje lopte rukom, jer mogu dva igrališta prebaciti, malonogometna naravno, sa četvrticom naravnoVidi cijeli citat
Jbte koliko golmana....................
Ti, North, Kapetan i moja malenkost.
Zanima me tko je slijedeći?
Vidi cijeli citat
2 god desno krilo/(i stoper)u NK Dilj i 1 godina branjenja u HNK Cibalia (kadeti) ali ja sam bio i ostao kosarkas i to mi je islo milijun puta bolje i dan danas 20 god kasnije redovito je igram svaki dan(osim sada trenutno jerr sam preselio u austriju pa dok jos sve neposlozim i nepronadjem pravu ekipu za ozbiljnu kosarku).ova nogometna epizoda bila je u prekidima treniranja kosarke zbog ozljeda koljena i skocnog zgloba...pa dok se nisam oporavio skroz od njih trenirao nogomet
[uredio allen - 18. ožujka 2013. u 15:30]
https://www.youtube.com/watch?v=fP_nKHDFFbo&t NOVI VIDEO!
ian wright je napisao/la:
sto se desilo s Talijancem?Rora je bio u Radniku jedne prvoligaske sezone... uvijek mi se cinio dobricina i radnik, onako vise za juniore nego za zivciranje po prvoj ligi
Vidi cijeli citat
i u vinkovcima
https://www.youtube.com/watch?v=fP_nKHDFFbo&t NOVI VIDEO!
tom0 je napisao/la:
redovito se skupimo pa igramo.... zimi u dvorani, ljeti na betonu...što se tiče opreme, preporučujem joma patike, ja ih imam i prezadovoljan sam
Vidi cijeli citat
postoje 2 ili tri vrste jomica, meni su dobre one skuplje, nisu krute i lagane su. jomice za 250 kuna su krute, i ne pašu mi nikako.
za parket su najbolje iksice, al skupe za popizdit. ja sam naletio slučajno na jednu rasprodaju i kupio dva para za 700 kuna.
mizuno su isto vrh, ali nikako za beton, odma ode đon. u dvorani mogu trajati dosta dugo. jeftinije su od iksica, ali su isto skupe. ja sam ih platio 500 kuna prije 2 godine, sad su oko 400. ovakve, ali plave.
Ka klinjo i ja rasturah na golu, ima baš bolesne reflekse, al eto završih neupisan na nogomet jer se majci to nije sviđalo, a i ima san nekih problema s nogama (koje, gle čuda, riješih trčanjem, šta bi isto tamo radia). I onda nakon šta san slomia ruku obranivši penal 6-7 godina starijen liku, uvuka mi se u podsvijest nekakav strah od divljački napucanih baluna, pa san posta skoro beskorisan. Tad su došli drugi sportovi na red, naravno, diktirani od strane onih koji su držali pare u kući.
U srednjoj počea lagano opet u kasnijim razredima nešto slabo, a tek na tipa drugoj-trećoj godini faksa je krenilo žešće, pa bi igrali redovito, 2 il 3 puta tjedno. Forma od katastrofe do odličnog - bar na toj dosta neozbiljnoj razini, al svaki put kad mi opet krene, uspijem se ozlijedit nekako, ligamenti ruke, pa razvalih brutalno rame, pa ovo, pa ono. Nikako se zato vratit u punu fizičku, naročito trkaću formu.
Metar 95, po građi takav da san i "fit" uvik iznad 90 kila. Na branci buden dobar, nesta mi je opet taj strah, al nestalna mi totalno forma, mogu skinit nekoliko 1 na 1, imat neke bolesne refleksne obrane da bi popia totalnu pizdariju onda. Isto se volin dernjat na ljude s nje, posebno kad me uvale u govna ne vraćajući se u obranu (nisan jednon pustia samo protivnika da zabije gol kad je po x put iša na mene sam... ako ovi neće trčat, neću bome ni ja pokušavat radit čuda). Kad san u dobroj trkaćoj formi mogu više nego solidno i stopera/obranu igrat. Zna san totalno izjebat u mozak tu i ljude koji su trenirali il treniraju. Makar, ponavljam, nikako uvatit konstantu pa buden najčešće loš. Zadnjih godinu, godinu ipo jako slabo igran (rame pa niz obaveza), al tih nekoliko puta šta igrah sam uglavnom igra zapravo dosta bolje od prosjeka. Čudno.
Al čisto me zanima koliko bi moga da uspijen spojit godinu dana redovite igre.
U srednjoj počea lagano opet u kasnijim razredima nešto slabo, a tek na tipa drugoj-trećoj godini faksa je krenilo žešće, pa bi igrali redovito, 2 il 3 puta tjedno. Forma od katastrofe do odličnog - bar na toj dosta neozbiljnoj razini, al svaki put kad mi opet krene, uspijem se ozlijedit nekako, ligamenti ruke, pa razvalih brutalno rame, pa ovo, pa ono. Nikako se zato vratit u punu fizičku, naročito trkaću formu.
Metar 95, po građi takav da san i "fit" uvik iznad 90 kila. Na branci buden dobar, nesta mi je opet taj strah, al nestalna mi totalno forma, mogu skinit nekoliko 1 na 1, imat neke bolesne refleksne obrane da bi popia totalnu pizdariju onda. Isto se volin dernjat na ljude s nje, posebno kad me uvale u govna ne vraćajući se u obranu (nisan jednon pustia samo protivnika da zabije gol kad je po x put iša na mene sam... ako ovi neće trčat, neću bome ni ja pokušavat radit čuda). Kad san u dobroj trkaćoj formi mogu više nego solidno i stopera/obranu igrat. Zna san totalno izjebat u mozak tu i ljude koji su trenirali il treniraju. Makar, ponavljam, nikako uvatit konstantu pa buden najčešće loš. Zadnjih godinu, godinu ipo jako slabo igran (rame pa niz obaveza), al tih nekoliko puta šta igrah sam uglavnom igra zapravo dosta bolje od prosjeka. Čudno.
Al čisto me zanima koliko bi moga da uspijen spojit godinu dana redovite igre.
[uredio MODD - 19. ožujka 2013. u 16:21]
Trenutno desni bočni, nekada zadnji vezni. Krenuo u pionirima kluba u kojem sam i sada, Mladost Fažana (1. ŽNL Istarska) tu sam igrao kao vezni, redovito asistent, zadnju godinu u pionirima uzeli županijski naslov. Kako su seniori ušli u 4. HNL i mi smo napredovali u 2. HNL podskupina zapad (riječki i istarski klubovi), tada sam kao kadet bio kapiten, držali smo sredinu ljestvice. Kao kadet prvi put sam pozvan za nastup u seniorsku ekipu, u županijskom kupu nastupali smo u kombiniranom sastavu juniora i kadeta i došli do polufinala kupa. Dobrim igrama u kupu priključio sam se treninzima seniora i ubrzo prvi put nastupio i u prvenstvu. Debi u 4. HNL imao sam na domaćem terenu, kao posljednjeplasirana ekipa dočekali smo vodeći Grobničan i razbili ih 4:0, a ja sam upisao asistenciju. Iduće kolo također sam bio u sastavu, na gostovanju u Delnicama, ali poslije toga u kadetima zaradio crveni karton i u zadnja 3 kola nisam igrao, ali su dečki i bez mene izborili ostanak u ligi. Tim igrama impresionirao sam ljude u klubu, pa su mi ponudili da se okušam u Istri 1961. Napuštam Mladost i priključujem se juniorima Istre 1961. Kroz pripreme prolazim kao vezni igrač, a onda zbog brojnih ozljeda bočnih igrača trener u prvom kolu stavlja mene na bok, ja odigram dobro i ostanem bočni zauvijek. Trener mi je tamo bio Davor Lasić, nastupali smo u 2. HNL gdje su nam najteži protivnici bili Orijent i Pomorac, ali smo na kraju lako osvojili naslov. Iste sezone izbacujemo Rijeku u međužupanijskom finalu kupa i plasiramo se na završnicu kupa Hrvatske u Umagu, a u konkurenciji Cibalije, Zagreba, Zadra i Suhopolja bili smo tek četvrti. Na kraju sezone odigran je i kvalifikacijski turnir za popunu 1.HNL juniora i kadeta gdje smo bili drugi iza Mosora, ali zahvaljujući kadetima ulazimo u 1. HNL. Tada kao junior nastupam u juniorskoj 1. HNL, to su lijepe uspomene, sva gostovanja, Poljud, Gradski Vrt, Maksimir, mogu reći najljepše doba moje karijere i života općenito. Redovito prvotimac, sve do ozljede na pripremama za drugi dio sezone. Tada smo također izbacili Rijeku i opet nastupili na završnici kupa, ali zbog ozljede ja nisam igrao. Na ljestvici nismo dobro stojali, uvijek oko 14. mjesta, samo HD i Slaven Belupo su bili iza nas, a kadeti su nam bili uvjerljivo zadnji pa naposlijetku ispadamo iz lige. Nekoliko kola prije kraja prvenstva vraćam se u sastav oporavljen od ozljede. Za kraj sezone došao je nastup na Kvarnerskoj Rivijeri. Lasić mi unatoč dugom izbivanju daje povjerenje i stavlja na lijevi bok. U skupini pobjeđujemo sve 3 utakmice, najprije Dinamo, onda ruski Saturn, i na kraju reprezentaciju Albanije, sve po 1:0. U četvrtfinalu smo izbacili Opatiju sa 2:1, u polufinalu Pazinku 4:0. Došli smo u finale, čekala nas je Rijeka na blatnjavoj Kantridi. Pred oko 2,000 ljudi držimo egal sve do 60 i neke minute kada Bijelić gura meni loptu kroz noge i ubacuje u 16 gdje Čulina posprema za 1:0 i naslov. Ubrzo sam izašao, bilo mi je teško išta progovoriti, nikad zaboravljen osjećaj krivice i žalosti. Imali smo šansi ali ostalo je 1:0. Svi su me tješili ali i dan danas sam sebi u očima kao tragičar finala Kvarnerske. Ipak, uspomene su tu, kao i srebrna medalja, to je nešto što se pamti. Time završava moja epizoda u Istri 1961, te se vraćam u svoju Fažanu, gdje sam već nekoliko godina standardan, ove sezone smo u 1. ŽNL iako smo rezultatski izborili 3. HNL, ali nadam se sljedeće sezone povratku u 3. HNL. Kao igrač sam povratkom u županijski nogomet izgubio motiv pa nabio dosta kila i izgubio dosta na kvaliteti, ali borbenost me drži u ekipi, pa se nadam da ću ako bude zdravlja još dugo godina igrati nogomet koji mi je donio toliko lijepih uspomena :)
Ovako bi ti izgledao jedan dan nama na praznicima, u dobra stara vremena.
Dogovor je u 9 sati na igralištu.
09:25 dolazi prvi pionir.
09:35 dolazi drugi i ovaj prvi mu laje što kasni i da je on tu već od 9.
10:15 dolazi malo pomalo ekipa, škica se cure na drugom kraju školskog. Ove zgodnije su još na misi pa i nije neki izbor, ali nema veze.
10:25 dolazi posljednji Mohikanac i svi mu laju, čak i ovi što su došli u 10:15
10:30 shvaćamo da nemamo loptu
10:35 odlazak do Pastovog stana jer je najbliži igralištu. Ima loptu koja vječito stoji na tavanu ispumpana i probušena ali to nas ne sprječava da svaki tjedan pogledamo da nije kojim slučajem ozdravila.
10:37 nakon par stručnih nabijanja lopte po golu (naravno nakon centaršuta da se iživiš) vijeće zaključuje kako lopta ne zadovoljava kriterije hakla i Past ju pokunjeno vraća kući
10:40 zvoni se po okolnim kućama gdje živi par prijatelja u nadi da ćemo pronaći kakvu krpenjaču, ali smo poprilično oštro odbijeni već na portafonu. neki roditelji čak sugeriraju kako će zvati miliciju jer samo huligani zvone na vrata nedjeljom
10:50 Hiperaktivni Bobo se penje preko krova u malo dvorište da vidi je li možda koja lopta ostala napucana tamo- Ćorak. Bobo vs. dvorište: 0: 34
11:00 dolazi Krešo s loptom, svi ga ljubimo i grlimo
11: 02 biraju se ekipe, 2 najbolja igrača biraju suigrače. ja Krešu za nagradu biram prvog iako je smotan dozlaboga i znam da ću se naživcirati.
11:07 počinje meč
11:11 rezultat je 7:1 u korist jedne ekipe i vijeće donosi zaključak kako snage nisu pravedno raspodijeljene
11:13 biraju se nove ekipe
11:14 prestaju se igrati obrane
11:15 prvi puta zaboravljam da je Krešo donio loptu i spominjem mu se rodnog mjesta
11:15:37 prvi put spominjem Kreši njegovu seksualnu orijentaciju i bolničku amamnezu, vrlo vješto baratajući potencijalnim dijagnozama koje bi objasnile njegovu neučinkovitost
11:17 prvi put su svi zapamtili tko igra s kim, više se ne griješi dodajući loptu protivniku u noge misleći da je suigrač
11:20 totalno sam popizdio i pitam suparnike da zamijene Krešu s nekim jer ću ga ubiti
11:22 prvi malo oštriji start na grubom betonu i prve tenzije se moraju stišavati, srećom pa onaj koji je dobio po nogama je mlađi od svojeg krvnika i svjestan je da bi dobio po đigerici da se potuku
11:24 gubimo 2 razlike, ja pizdim što moji ne igraju obranu, mičem golmana i stajem na gol s mišlju da ću najprije obraniti udarac, zatim uzeti loptu, proći sve i zabiti gol
11:27 primam svoj prvi gol- diskutabilno je jesam li mogao više napraviti i jel ide na moju dušu- branim se argumentom kako mi je sunce išlo u oči i kako sam loptu prekasno vidio
11:28 dobivam gol s 15 metara kroz uši, svi mi se spominju rodnog mjesta i ja pokunjeno-posramljen odlazim s vrata
12:00 dolazi i treća ekipa, radi se nova rošada- pobjednik ostaje na terenu, sve je više tenzija
12:15 malo povlačim Marka u svom šestercu, on zove penal, svi mu se smiju i rugaju a ja prednjačim- koja to pička zove penal na školskom?!
12:17 Marko me lagano gurne u svom šestercu i ja zovem penal. na brojna negodovanja odgovaram kako su to dvije totalno drugačije situacije, i pokazujem im u slow motionu imitirajući situaciju kako sam mogao gadno nastradati
12:22 još uvijek se raspravlja- treća ekipa galami da se dogovorimo ili pucamo penale, mi odbijamo takav prijedlog. Samo želimo pravdu.
12:24 uključuju se i mlađi gledatelji, ja odlazim do jednog po jednog i uvjeravam ih u svoju stranu priče kako bi mi bili kolaborati. koristeći malo duže riječi nerazumljive devetogodišnjacima osiguravam si prilično zaleđe za eventualno glasanje
12:24:30 najgluplji od klinaca se zadere da nije bio faul
12:25 nakon duge rasprave i nakon što smo se ohladili ja popuštam ali u znak protesta napucavam loptu preko krova u dvorište. opet nemamo loptu
12:27 nakon što sam se uvjerio da nitko drugi neće ići po nju, tjeram jednog od mlađih gledatelja pod paskom teških prijetnji
12:29:07 lopta je na terenu opet
12:29:44 zabijamo taj odlučujući gol uviđajući besmislenost prekida od 10 minuta. to nas ne sprječava da pogrdnim povicima i nepristojnim gestikulacijama ispraćujemo poražene s terena
12:35 prvi znakovi umora su na pomolu. oni pičkastiji odlaze doma na ručak ( ) i bivaju označeni kao izdajice za sva vremena. zapravo samo dok se ne vrate, al nema veze, svejedno im poručujemo da više nikada neće stupiti na školsko dok su živi. u zadnjim sekundama njihovog napuštanja terena netko iz nezadovoljne gomile im spremno dovikne da ne znaju tko im kuha ručak budući da im je gospođa majka u njihovom krevetu.
12:38 napokon se utišao smijeh nakon ove izvrsne šale
12:40 prvi klinci se šalju po vodu udaljenu jednu tramvajsku stanicu. po povratku napadamo bocu ko čopor hijena malog Simbu. Svi učesnici nisu zadovoljni količinom tekućine koja im je prošla nepcem i uvjereni su da se radi o malverzacijama. Oni napojeni mudro šute.
12:42 plus 35 je i nemoguće je nastaviti bez vode. budući da su klinci otišli kućama, gađa se prečka od gola. Onaj koji loptu pošalje najdalje, mora ići po vodu.
12:45 završeno je "natjecanje". oni bolji su pogodili i mirno iščekuju rasplet, dok su trojica igrača bili podjednako neprecizni. Tu kreće novi val verbalnog nasilja nastojeći utvrditi tko je taj koji je bio najneprecizniji. Jedan od suučesnika se eliminira tako što je napomenuo da je baš on zadnja dva puta išao po vodu. vijeće prihvaća odgovor i sluša preostala 2 kandidata.
12:47 i dalje se vodi raspra, počelo je lobiranje i otvoreno stajanje na stranu jednog od kandidata kojim je vijeće očigledno izgubilo svoju nepristranu diskrecijsku funkciju.
12:50 vraća se prvi klinac s ručka ali morat će pričekat sa svojim planovima- tjeramo ga po vodu.
12:55 počinje nova runda nogometa, najboljeg, kreativnog, broje se ne samo golovi nego guranja kroz noge, sombrera uz apsolutno neprimjerenu dozu ruganja i ponižavanja. Što glasnije to bolje- em čuju cure i znatiželjni gledaoci, em jamči utakmicu visokog rizika.
13:30 prva mini tučnjava se događa- zaraćene strane se brzo rastavljaju i šalju na klupu. Jedan od njih, onaj jači i nervozniji, je najčešće izrazito nezadovoljan odlukom i odbija se vratiti u igru.
13:34 taj što je ostao na klupi moli nekoga da izađe kako bi ušao opet u igru
14:00 odličan nogomet, gledatelji imaju zbilja što vidjeti
14:17 prve insinuacije kako određeni igrači namjerno puštaju golove kako bi im mandat na golu trajao što kraće (svaka 2 gola promjena)
14:55- prvi znakovi umora daju svoj utisak- promašuju se ziceri, obrane su porozne, protivnike se u kontri sve više zaustavlja povlačenjem za majicu s leđa. Oni optimističniji dribleri traže sankciju od dvije minute, ali zahtjev im ostaje neusvojen.
14:57 prestaju se u potpunosti igrati zonske obrane jer nemaju smisla, svaki drži svoga po cijelom terenu, s tim da nitko ne igra obranu. Akcije se završavaju najčešće 5 na 1,. Ovaj koji je sam nije uopće defanzivno osviješten nego jedini nema snage igrati napad pa ko fol ostaje osigurač. Zato njegovi vapaji za pomoći ostaju neshvaćeni.
15:01- primjećuje se prva starija osoba u sportskoj opremi, znamo da nam je kraj blizu
15:03 počinje glupiranje- golmani glume barabe, dribljaju, igraju ševe- golovi pršte na sve stane- nijedan iz izrađene akcije, sve nakon grešaka i soliranja siljenja
15:05 oni malo bolji su tu došli na svoje- svojom sposobnošću driblinga I stvaranja prednostiosvajaju starije igrače koji se počinju okupljati i time kupuju eventualno mjesto i u popodnevnom terminu
15:15 igra se naprasno prekida. zadnji igrač potreban starijima dolazi i vrlo nekorektno prekida partiju- ubacuje loptu na teren i odere ju svom snagom po golu što prisiljava golmana da čučeči, okrenut leđima počne bježati izbjegavajući odbijance, a ostatak igrača shvaća ovaj suptilni znak i polako se premješta na košarkaško igralište.
oni malo hrabriji si dozvole posljednji udarac po nogometnom golu prije nego pređemo na štange, ali to ne nailazi na odobrenje od strane naših starješina. štoviše, daju mu do znanja da samo oni smiju pucati po golu a našu loptu upućuju u dvorište obližnje crkve.
Pri tom izbijanju od 50 metara taj starješina je istegnuo zadnju ložu nedovoljno zagrijan. Naravno, kriv mu je klinac kojem sugerira kako ima sreću što mu zna brata, inače bi mu uši izvukao
15:25 počinju paralelne utakmice- mi na košarkaškom, oni na nogometnom.
15:29 starješine zaustavljaju igru, nakon pažljivog prebrojavanja ustvrđuje se kako je utakmicu ipak započelo samo 9 igrača umjesto potrebnih 10. ekipa s igračem manje gubi 0:2
Kao desetog igrača pozivaju najboljeg od mlađarije i stavljaju ga na gol. pritom ekipa koja gubi traži retroaktivne sankcije- smatra da se dotadašnje vodstvo mora vratiti na 0 jer uvjeti nisu bili regularni. suparnička ekipa to prihvaća vrlo samouvjerena da će ih pregaziti kao plitak potok s klincem na golu.
15:35 klinac se istaknuo s nekoliko obrana, njegova ekipa vodi 2 razlike
15:37 njegova ekipa povela je s 3 razlike, međutim suparnici nakon konzultacije ipak zaključuju da se radi o samo jednom golu razlike, jer ipak nisu poništili prvotnih 0:2
Ekipa koja vodi naziva ih lažljivim seronjama, ali oni se brane argumentom kako nije ispoštovana procedura nezaobilazna u ovim situacijama. naime, odluka nije donesena potrebnom dvotrećinskom većinom nego samo onom običnom. U međuvremenu ekipi se na klupi pridružuje još jedan igrač koji donosi presudan glas i službena je odluka kako je rezultat ipak samo 1 razlike.
15:45 u cijeloj priči nadrapao je jedino klinac- protivnici su dobili krila i revoltirani time što su nazvani lažljivim seronjama, ne upućuju plasirane udarce već samo nabijaju iz sve snage. Klinac ima otiske od adidasa po bedrima koje neuspješno sanira trljanjem između suparničkih navala, neprestano ponavlajjući mantre i molitve sebi u glavi da njegova ekipa zaigra obranu
15:58 klinac ulazi u igru prvi put
16:04 pokazuje svu raskoš svog talenta, prolazi 2 suparnika i zabija svoj prvijenac. Svejedno u ekipi ima jednog koji mu nije čestitao- Cvrta, jer je smatrao kako mu je trebao dodati, iako se nalazio 7 metara iza lopte
16:07 klinac osvaja Cvrtino srce jer mu šalje jednu teledirigiranu loptu koja ga u pokušaju da ju on raspizdi u gol svom snagom, pogađa u guzicu i sretno se odbija u gol. Cvrta je jako sretan i hvali malog, naglašavajući svoj golgeterski instinkt
16:09 Cvrta driblja kao zadnji čovjek, gubi loptu i njegova ekipa prima gol . Naknadnom analizom taktičke postave na terenu Cvrta zaključuje kako je mali tome kriv jer se nije otkrio. Cvrta daje prijedlog a ostali amenuju, mali je uz grube poviuke otjeran iz igre..
16:15 dolazi još jedan stariji igrač, i njihova utakmica traje ravno do 17:00 kada se uslijed pušenja cigareta i opće nespremnosti ipak odlučuju prebaciti u obližnji kafić. naravno, posljednji od njih traži jedan zadnji centaršut, gdje u pokušaju voleja nekontrolirano nabije loptu preko krova. pokazuje krajnju dozu nedostatka empatije, kazujući da se naučimo nabacivati pa neće lopte tako letiti.
17:20 opet preuzimamo igralište i ponavljamo sve navedene korake..
http://generalposlijebitke.blogspot.com/ Ω
- Najnovije
- Najčitanije
Goričanin osvojio SuperJackpot od 1.4 milijuna eura
1 dan•Ostali sportovi
Norvežani i Norvežanke na startu sezone u skijaškom trčanju bez pobjede, ali okupirali postolje
28 min•Zimski sportovi
Coppitelli ne skriva optimizam: 'Mnogi misle da možemo biti konkurenti u utrci za titulu'
43 min•Nogomet
Carević s Goricom na teškom gostovanju: 'Rijeku krasi luda energija i stalno igra presing'
58 min•Nogomet
Đalović: 'Dodatni motiv za susret s Goricom je što možemo doći na vrh ljestvice'
1 sat•Nogomet
Vukovar će dočekati 2025. godinu na prvom mjestu u društvu Opatije
1 sat•Nogomet
Grad Zagreb predstavio projekt stadiona u Kranjčevićevoj
2 sata•Nogomet
Goričanin osvojio SuperJackpot od 1.4 milijuna eura
1 dan•Ostali sportovi
SHNL Fantasy: Veliki derbi, očiti favoriti i brojni izostanci
3 sata•Nogomet
Varaždin želi prekinuti niz bez pobjede, a Šibenik doći do novog slavlja
10 sati•Nogomet
Brighton privremeno može skočiti na drugo mjesto, a protivnik ne može biti 'lakši'
8 sati•Nogomet
Manchester United do prve pobjede pod novim trenerom, preokret Fenerbahčea, sjajna utakmica u Londonu
17 sati•Nogomet
St. Pauli i Holstein Kiel igraju za bijeg iz zone ispadanja
3 sata•Nogomet
Najlošija obrana Serie A gostuje kod konkurenta u borbi za ostanak
6 sati•Nogomet
Ivan Durdov zabio za pobjedu Olimpije, bivši igrač Hajduka poentirao u porazu Pafosa
18 sati•Nogomet