[Quote=Dimnjačar]Sto se tice same Oluje, bio na Dinari u trenutku kada je pocelo, kasnije Crvena zemlja pa Knin.

Realno receno, Oluja je bila samo kruna svih operacija i borbi koje su vodjene prije Oluje, posebno teske borbe na lokalitetu Dinare i Satora. Cijela zima `94-`95 i proljece `95 su odradjeni kao priprema za konacni udarac koji se dogodio osmog mjeseca `95 godine.
Zbog toga i na prvi pogled djeluje da smo relativno lako usli u Knin, ali malo tko obraca paznju na cinjenicu da su Srbi Dinaru branili zesce nego Rusi Staljingrad. Ali nisu uspjeli.

Bili smo jaci i zasluzeno uzeli pobjedu. Sve ono nakon Oluje je logican slijed rasula u njihovim redovima, drugi krajiski korpus Karadziceve vojske je u panici bjezao, tek su oko Drvara pruzali nekakav otpor. U trenutku kada je nasa vojska dosla na Manjacu, citav prostor do Banjaluke i dalje prema koridoru i potezu ka rijeci Uni i gore ka Savi nije branio bas nitko, osim Prijedorcana koji su bili naumili skupo prodati kozu.

Da USA nije zaprijetila sankcijama, vjerujem da bi uzeli i Banjaluku, sto smo u onim momentima i ocekivali kao logicno rjesenje. Jer Srbi su bili u totalnom rasulu, Arkanove ljude koji su dosli u pomoc u Sanskom mostu muslimani su razbucali kao svinja masan dzak, da su ovi nakon tog poraza pobili neke zaostale muslimanske civile u selima oko Sanskog mosta i otisli ka Srbiji. A na nasem pravcu napredovanja bas nitko nije pruzao otpor, jos od Mlinista. Totalno rasulo.