ke pasa ombre toster? dobro jutro!

Pozz Luka. 

 ja sam pri kraju radnog vremena!!! Doma nesmijem više na net zbog previše skidanja pa ću vas polako pozdravit za danas!

Živio Vugi


Sad malo listam unatrag i nešto mi ne ide u glavu, prvo pročitam da  se Vugi ide naći s curom ili tako nešto i onda pozdrav Petri  u stilu ljubavi gdje si, kakve su to bakanalije Vugi?

Vugi je velika yebčina...zajeban tip 

Čitajte malo...

DNEVNIK KAPETANA Za pola Hrvatske smo idioti jer smo pobijedili

Naš prvi cilj na Svjetskom prvenstvu bio je osigurati četvrtfinale a samim time i dodatne kvalifikacije u Hrvatskoj za Olimpijske igre. Sada smo to osigurali, ali jasno, ne želimo tu i stati. Prema onome što pokazujemo, mislim da smo najveći kandidati za zlato, a utješna bi nam nagrada bila srebrna i brončana medalja Piše: Petar Metličić, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije Ovo već postaje jako naporno i iscrpljujuće. Utakmice, treninzi, hotelski smještaj, a još i putovanja. Na svu sreću, selimo u Köln do kojeg imamo tri sata vožnje busom. Druga solucija bila je Hamburg, a u slučaju da stignemo u finale, opet bismo morali seliti u Köln. Ovako smo izabrali soluciju s manje putovanja. A sad, jesmo li trebali ili ne pustiti Španjolcima, druga je priča. Mi smo išli isključivo za sportskim motivom – po pobjedu. Istina, možda izgleda malo čudno što je utakmicu započeo Domagoj Duvnjak, ali izbornik je želio isprobati sve igrače. Kada smo vidjeli da to i ne funkcionira najbolje, u svlačionici je pao dogovor da u drugom poluvremenu krenemo s prvom postavom, a to se ubrzo vidjelo i na i igri i na rezultatu. Čuo sam da već pola Hrvatske priča da smo idioti i da smo trebali izgubiti pa da u četvrtfinalu idemo na nekog drugog. A što bi bilo da smo pustili pa ispali od Islanda? Što bi tek onda govorili? Da nemamo sportskog morala ili već nešto. Teško je udovoljiti našim ljudima. Nama Francuzi odgovaraju iako smo od njih izgubili na EP-u u Švicarskoj. Međutim, tamo je bila posve drukčija situacija. Bilo nas je manje zdravih a više ozlijeđenih. Sada se Francuzi moraju bojati nas. Istina, možda je ovo teži put, ali tko kaže da nećemo proći? Ako vjeruješ u sebe, onda se nikoga ne bojiš, a takvo je naše razmišljanje. Pod strašnim smo dojmom teške borbe Ivana Klasnića. Poslali smo mu telegram podrške, u želji da ga barem malo ohrabrimo i 'dignemo' jer sada mu je najvažnije da se oporavi. Mislim da svi oni koji mu sada već šalju želje za brzim povratkom na nogometni teren nisu baš pri sebi jer, što je važnije od zdravlja ovog mladog čovjeka?

 

Nemam riječi,legenda.