Milan Ivkošić kraljevski

Komentar

Mala zemlja, ali uzorna za Europu

Tako je papa pozdravio Hrvatsku i prije “Hvaljen Isus!”, a neki je opisuju zemljom bez budućnosti...

 

Je li Benedikta XVI. dobro čula politička elita koja ga je dočekala?

Natezanja hrvatskih vlasti i dužnosnika Europske unije oko ulaska Hrvatske u EU za ovu su zemlju često ponižavajuća. A pogotovo su apsurdna kad ih usporedimo s poštovanjem s kojim europski intelektualni autoriteti, poput najvećeg suvremenog povjesničara Jacquesa le Goffa, najvećeg književnika Milana Kundere ili poglavara Katoličke crkve pape Benedikta XVI., ističu vjekovno hrvatsko europejstvo. Sletjevši u Hrvatsku, u zagrebačkoj zračnoj luci papa je, među ostalim, rekao: “Od samih početaka vaš narod pripada Europi te joj, na poseban način, daje doprinos u duhovnim i moralnim vrijednostima, koje su kroz stoljeća oblikovale svakodnevni život kao i osobni nacionalni identitet njezine djece”. U posljednjih deset i više godina pročitali smo i čuli mnoštvo stavova u stilu – Hrvatska je bez Europe... ovo ili ono, “bezeuropska” Hrvatska je katastrofa, zemlja bez budućnosti.

Onima koji su te stavove sricali nije padalo na pamet da je sklop riječi “Hrvatska bez Europe” besmislen. Kako netko može biti bez onoga što ga bitno određuje? Kako može biti “bez Europe” netko tko je stoljećima bio na njezinu braniku kao antemurale christianitatis? Kako “bez Europe” može biti netko tko je bio sudionik svih njezinih bitnih duhovnih i umjetničkih pokreta i epoha? Kako može biti “bez Europe” netko tko joj je, kako kaže papa, davao “doprinos u duhovnim i moralnim vrijednostima koje su kroz stoljeća oblikovale svakodnevni život”? Je li Benedikta XVI. dobro čula politička elita koja ga je dočekala? Hoće li napokon shvatiti da mi ne ulazimo u Europu, jer se ulaziti ne može tamo gdje već jesi?

Da nas nitko ne prima u Europu, jer smo “primljeni” prije više od deset stoljeća. Ovaj papa, a i ne samo on, zacijelo zna da smo znali biti europskiji od Europe, pa i kršćanskiji od Vatikana, kad smo tu često bešćutnu Europu i Vatikan molili da nam više pomognu u obrani od Turaka. Stoga je dobro da je papa tako reći prije nego nam je po dolasku u Hrvatsku rekao “Hvaljen Isus!” naglasio kako je stupio na tlo europske Hrvatske.

Dodao bih – europske ne po tome što će, da bi umilostivila europske moćnike, rasprodati svoja nacionalna bogatstva i svoje generale prepustiti na milost i nemilost krojačima sudbina malih naroda prema interesima velikih. Ne sjećam se da je poslije smrti dr. Franje Tuđmana ijedan političar isticao nezaobilazno značenje Hrvatske u Europi kao što ga je u govoru na aerodromu istaknuo papa: “O dvadesetoj obljetnici proglašenja neovisnosti i uoči punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, davna i nedavna prošlost vaše zemlje potiče na promišljanje sve europske narode pomažući, kako svakom pojedinom tako i čitavoj zajednici, da očuva i obnovi neprocjenjivu zajedničku baštinu ljudskih i kršćanskih vrijednosti”. Da je ovo izišlo iz usta nekoga hrvatskoga dužnosnika, bio bi ismijavan.

Ali eto jedan Nijemac, vrhunski intelektualac i teolog, autor niza blistavih knjiga, papa Benedikt XVI., koji se ni u prigodama ne razmeće riječima, ne ustručava se jednoj maloj zemlji priznati primjernost i uzornost u očuvanju i obnovi europskih vrijednosti. Papin dolazak vjerojatno neće ubrzati ulazak Hrvatske u EU, ali bi mogao pridonijeti poimanju europske Hrvatske kao sudbine koju živimo stoljećima.

Ono i ne mora biti podudarno s etikom i vrijednostima onih koji odlučuju o našem ulasku u EU. S takvim poimanjem, kojem je kršćanstvo u temelju, građani Hrvatske mogu biti motiviraniji za pozitivan odnos prema Europi nego s ucjenama, nepravdama i pretvaranjem u koloniju. Stoga, papin posjet nije “pao u pravo vrijeme”, u godini završetka pregovora sa EU. Sveti Otac nije došao da ga uporabimo nego da s njim u Boga i sebe vjerujemo.