Kako da počnem... Motaju mi se po glavi barem tri varijante, sve ovo što ću napisati sam već vizualizirao, kao Tesla svoje izume, ali me strah da ću nešto zaboraviti, izostaviti. Nije me zapravo strah, već mi je žao. Ali nema veze. Stavio sam ovo u "Post dana" jer se dotičem više tema a ne znam u koju bi stavio. Kako svi na koje se ovo odnosi čitaju ovo relativno često, pročitat će, vjerujem, brzo.

Pišem ovo zato jer sam sretan, miran i spokojan. Kao Pjer Bezuhov na kraju Rata i mira. Samo nemam sreće da imam ljubav onakvu kakvu je on imao u tom trenutku. Ali čovjek živi, radi i nada se. Po Abrahamu Maslowu mir, sreća i spokoj su pretpostavka za stvaranje, napredovanje i kreativnost.

Žulja me cijelo ovo vrijeme jedna rasprava koju sam vodio na temi „Hrvatska politička scena“ koja me toliko iznervirala da sam sreću, mir i spokoj tražio sve do sada. Nije samo rasprava uzrok gubitka moje sreće, mira i spokoja – ona je bila samo okidač, katalizator. No kako čovjek živi, radi i nada se, kockice se poslože onako kako treba. Nikada ne gubite nadu i vjeru u ljubav. Ne podcjenjujte moć tamne strane, jer će vas progutati. Ipak, ako vas i proguta, u svakom čovjeku postoji dobro koje može pobijediti tamnu stranu.

Žulja me što sam ostavio na cjedilu šefa i dimnjačara, dva dobra i pametna čovjeka. I sve ovo pišem kako bi i njima pokazao da sam tu, da me ovi možda jesu zgazili, ali me nisu slomili.

No moje pisanje nije motivirano osvetom tima, ja ih sve razumijem i volim, te im opraštam za svu duševnu bol koju su mi nanijeli. Imam puno prijatelja poput njih – egoista koji misle da sve znaju, koji su antipatični i odvratni. Ali ja ih smatram prijateljima jer oni imaju i neku svoju dobru stranu, i jer je normalno da postoje i takvi ljudi. Nema savršenih ljudi, svatko ima neku manu, svatko griješi. I nisu oni sami po sebi problem za društvo – već je problem kada takvi „sveznadari“, antipatični i odvratni dođu na poziciju moći. Nažalost, u hrvatskom društvu takvi su ljudi većina, pa je i logično da su na poziciji moći isto takvi ljudi. Svatko bira sebi slične, a ne različite. Zato, ja sam se davno prestao ljutiti na one koji su na poziciji moći jer nisu oni krivi što su tamo gdje jesu. Kriv je narod i zato ja idem i djelujem tamo gdje mogu i gdje je korisno. Prvo, djelujem na sebe, drugo na bližu okolinu. Ovaj forum mi dođe kao šira okolina pa i na njemu povremeno djelujem. „Popravljajući“ druge, popravio sam i sebe, jer se uvijek može od drugoga nešto i naučiti. I ja sam u nečijim očima egoist, antipatičan i odvratan, ali kakvog šljama ovdje ima ja sam još dobar. Dobra strana tih ljudi, nebitno ovdje ili ne, koji su egoisti, antipatični i odvratni je što su često radi toga samouvjereni. Samouvjerenost, odnosno samopouzdanje, vrlo je vrlo bitno u životu. Dakako da treba imati mjeru, ali bolje pretjerano samopouzdanje nego nepostojanje samopouzdanja.

Gledao sam Srbija – Francuska, i zaspao od umora. Međutim, sada ne mogu spavati. Nesanica. Ne od neke nervoze, već od nekakve sreće. Zato ovo i pišem.

Razlog oko koga sam se bio posvađao su pederi. I ovo ljeto kupam se ja na jednoj plaži, i kupa se kraj mene jedan stariji čovjek, peder. I sad vi mislite da ja njega mrzim, mislim da ga treba ubiti, da ga gađam kamenjima itd. Ma kakvi. Ja doduše njega prezirem, zato jer moram, ali neka čovjeka. Prvo moram naglasiti da je čovjek stvarno pristojan, i da poštuje sve prihvaćene norme ponašanja i da mislim kako nije tip koji bi išao na paradu. Jer mislim kako on misli da njemu ništa ne nedostaje. Po čemu se vidi da je čovjek peder – po tome što je u duši još dijete. Trebate vidjeti mote i čuti kako on priča, sve će vam biti jasno.

I sad, zašto ja njega prezirem? Zašto ja njega moram prezirati? Zato jer svaki čovjek može i zaslužuje odrasti. Dakako da treba ostati i dijete u nekim stvarima, ali u nekim stvarima. Naše društvo, ovakvo kakvo jest, ima i dobrih strana, a ne samo loših. I nije riječ samo o zdravstvenoj zaštiti koja je bolja od one u SAD-u (za prosječnog građanina), već i o normama koje su korisne i dobre.

Ključno je pitanje je li se oni takvima rađaju ili ne. Naravno da nisu jer čovjek spolnu zrelost doseže u nekoj dobi, a ne rođenjem. Nagoni se ne bude, koliko mi je poznato, u vrtiću. Zašto su neki ovakvi, a neki onakvi nije posljedica samo genetike, već i okoline. Muško ne traži muško ako je muško. Ima nekih muških koji imaju onu stvar, ali nisu muški. Svatko traži ono što mu fali, pa nađe na ovaj ili onaj način. Tako da postane muško ili da nađe muškoga. E to je izvor moga prezira: postani muško (najčešće: odrasti!) kad si već muško, a nemoj tražiti muškoga. Ima i drugi tip pedera, oni koji su pederi iz obijesti, da slikovito kažem (iako ne znam je li to istina ili nije) kad Sokol Marić guzi Grubnića on to ne radi zato jer traži muško nego zato jer je debil. I jedan i drugi tip krše norme koje su meni tako logične i drage.

Međutim, sada se javlja netko tko bi te norme promijenio jer su one nazadne itd. Stara priča i stari razlozi. Kaže poslovica da se kladiš na onog konja koji pobjeđuje, pa se ove norme, tj. ovaj „konj“ želi prikazati kao onaj koji ne pobjeđuje, star i islužen. Međutim, nije tako. Gore od toga da budeš peder je samo da budeš sluga pedera. A tu nije riječ samo o homoseksualcima, već o onome što se naziva pederskim. Pa je tako pederski zabiti nož u leđa, zapeti nogu itd. Zašto je to u narodu zapamćeno kao pederski, a ne nekako drugačije, sigurno ima neki dobar razlog. Naše društvo je, u biti, već pedersko, priznali mi njima ono što traže njihove udruge ili ne priznali. Jer su na poziciji moći oni koji zapinju noge i zabijaju nož u leđa radi svoje koristi, a ne radi dobrobiti sviju. A za njih su glasovali oni koji su isti ili u velikoj mjeri slični kao i oni. Kako bi svi skupa sebe opravdali, i dali sebi legitimitet, treba promijeniti norme, taj jedan od posljednjih bastiona, koje kažu da oni nisu u pravu. Istina je da pederi gotovo da vladaju svijetom, nisu još, ali utakmica je u egalu i tko zna kako će završiti. Ako pederi (ne homoseksualci) pobijede, njihova pobjeda ne može biti dugog vijeka jer sreća naša – pederi se (kao i homoseksualci) ne mogu razmnožavati. Jer zamislite svijet u kojemu svak svakome podapinje nogu i zabija nož u leđa, takav svijet je osuđen na propast! Vidite, svi homoseksualci nisu pederi, a svi pederi nisu homoseksualci!

I ovaj forum je zanimljiva preslika našeg društva. Na njemu ima dosta egoista i antipatičnih likova. Oni nisu homoseksualci, ali znaju biti pederi. Povijest se ponavlja, a to pokazuje i ovaj forum. U povijesti društva, već sam to ovdje pisao, postoji vječna borba između imperijalista i hegemonije. Čovječanstvo je još jako daleko da vrati ravnotežu sili, da nađe balans između egoizma i kolektivizma. Da imperijalizma nema. Kada se riješiš jednih egoista, odnosno imperijalista, dođu drugi. Iz redova hegemona. Pa opet, i opet, i opet. Na ovom forumu se dogodilo da smo ja i dimnjačar bili proglašeni imperijalistima, što nikada nismo bili. A proglasiše nas – neoimperijalisti, dojučerašnji hegemoni! Sreća pa najbolji sudac na svijetu – vrijeme – nikada ne zakaže.

Pogledajte zanimljiv kontrast u filmskoj industriji: sjeća li se netko ijednog, ono iti jednog filma koji bi se bavio ovakvim životnim pričama: http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_A._Cohen koji bi ove norme prikazao u pozitivnom svjetlu, a sa druge strane i sami znate koliko filmova ima koji su upereni protiv normi. Što se mene tiče, u potpunosti se slažem sa ovim Cohenom, da bi svatko trebao živjeti s kime hoće, ali i da se norme ne bi trebale mijenjati.

Da ne govorim o tome kako neki kada pričaju o ovoj temi brkaju ljubav i seks. Ljubav nije uvjetovana samo seksom, ona je puno više od seksa. Seks bez ljubavi, što je to? Meni, ništa posebno. Ljubav bez seksa, što je to? To je nešto jako veliko. Bez seksa i bez ljubavi, što je to? Ništa. Seks iz ljubavi, što je to? Nešto najbolje na svijetu. Stvoriti jedan novi život sa seksom iz ljubavi, što je to? Vjerojatno nešto najbolje što ste napravili u životu. Zamislite život sa ženom koju volite kad više ne budete mogli. Djeca, tko? Jedan moj prijatelj je bio sa curom 10 godina i, naravno, prekinuli su. Ma ne mogu zamisliti da sam sa istom ženskom 10 godina i ne napravim joj troje djece. A što se može.

Imajući u vidu sve ove fenomenalne stvari, znalo me je iznervirati kada mi netko dođe prodavati priču da su oni „ugroženi“ jer nemaju ista prava. E pa nemaju ni iste obaveze, kako će imati ista prava? Više je za njih učinio prijezir od svih aktivista na ovom svijetu.