REYKJAVIK – Rijeke ljudi slave, mašu zastavama i pjevaju nakon što su kuglice na ždrijebu play offa za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu spojile najslabiju momčad kvalifikacija i Island. Ni najstariji Islanđani ne pamte da je poslovično hladne sjevernjake ikada u povijesti tresla ovakva nacionalna groznica. Prema nekim izvorima Islanđani nisu bili favoriti u ničemu još od vikinškog osvajanja Grenlanda u desetom stoljeću. No, u ponedjeljak 21.10.2013. ždrijeb ih je spojio s Hrvatskom, a u odlasku na Svjetsko prvenstvo može ih spriječiti samo kakva tragedija poput one kad im je 1976. čitava obrambena linija stradala u lovu na tuljane kojim se svi nogometaši bave tokom zimske pauze od kolovoza do lipnja.

Iako je narod euforičan, izbornik Islanda Lars Lagerback ipak je pokušao ostati smiren:

”Dobro, nije to San Marino. Još uvijek nismo u Brazilu. Žalim što je otišao Štimac jer sam uplatio krstarenje u studenom pa bi samo poslao momke da igraju, ovako ću ipak i neku taktiku morati sastavljati preko mobitela, a znate kakve su cijene u roamingu… Iako, da budem iskren, ne znam što očekivati od Hrvatske. Ne znam tko će im birati prvu postavu sad kada se Mamić povukao iz nogometa” iznenađujuće dobro informiran bio je Lagerback.

Iz Islandskog stožera najavili su da će dobro proučiti našu reprezentaciju ”jer danas svatko zna igrati nogomet”. Također su izrazili zadovoljstvo što hrvatski gastarbajteri nisu stigli sjevernije od Švedske te im stoga, za razliku od Bosne, Švedske, Švicarske, Njemačke i drugih zemalja, HNS ne može oteti ponajbolje igrače jer im je stric s majčine strane jednom prošao kroz Hrvatsku.

”To je veliko olakšanje, da. Ali, ponavljam, danas u nogometu nema lakog protivnika. Moj stožer i ja dobro ćemo proučiti Hrvate. Naručili smo DVD sa snimkama svih njihovih ofanzivnih akcija iz kvalifikacija. Ostalo je još nešto mjesta na disku pa je naš informatičar ubacio i blue ray redateljevu verziju svih triju dijelova Gospodara prstenova i 18-satni monolog Fidela Castra povodom dolaska interneta na Kubu 2009. godine” za kraj će izbornik Lagerback.

Ali ce imati jedan veliki problem, danasnju Hrvatsku je nemoguce procitati + dosao novi izbornik.

apsolutno covjek ne moze znati kakvi cemo izaci, u kojem sastavu, sa kojom taktikom, to ne zna nitko osim Kovaca.

Reklo bi se, paradoksalno, Sticina jedina zasluga nitko nema pojma sta je ono sto igra Hrvatska, nogomet ili balet.

Sejlor dominira 

Što se tice Hrvatske i hrvatskog naroda i tu postoje više nego dobri i jasni razlozi zašto se Katolicku crkvu nastoji oblatiti, ocrniti, marginalizirati i ukloniti iz javnog života, pa i kriminalizirati.

Jedan od glavnih razloga je sustavno odnarodivanje našeg naroda koje se provodi zadnjih dvanaestak godina da bi nas se pripremilio i "omekšalo"za što lakše prihvacanje etatistickog i birokratskog terora koji vlastodršci EU i njihovi gospodari provode nad svojim gradanima. Odnarodivanje, odnosno "kozmopolizacija" je jedan od glavnih zadataka, buduci da je nacionalizam, odnosno patriotizam, prakticno uz kršcansku vjeru jedini stvarni neprijatelji i opasnost za NWO, njegove gospodare i njihovu potpunu vlast nad stotinama milijuna ljudi.

A u Hrvatskoj, odnosno kod Hrvata te dvije pojave - hrvatski patriotizam i katolicka vjera su jednostavno nedjeljivi. Cijela hrvatska povijest je katolicka. Od pretkršcanskog razdoblja imamo samo jednu legendu (o dolasku Hrvata odnosno o petero brace i dvije sestre) koju je uostalom tri stoljeca poslije zabilježio jedan, opet kršcanski, bizantski vladar.

Prije katolicanstva o Hrvatima ne znamo baš ništa. Nema nikakvih povijesnih dokumenata i tragova. Cijela naša poznata i pisana povijest je iskljuclivo katolicka. I kroz cijelu tu poznatu povijest Hrvati su bili i ostali kršcani - katolici i nikad nisu postali ni željeli postati ništa drugo.

Hrvatski narod kakav danas poznajemo izrastao je iz katolicke tradicije i s njom je neraskidivo povezan. Bez Katolicke vjere i crkve ne bi više ni bilo Hrvata. Jer i tijekom prošlih 12-13 stoljeca sve što je vrijedilo, sve cime se možemo ponositi je neraskidivo povezanom sa katolicizmom, vjerom i Crkvom. Svi eksperimenti kojima su Hrvati bili podvrgnuti, od pokušaja nametanja bizantskih (kasnije pravoslavnih) utjecaja, slabašnih pokušaja uvodenja protestatizma, islamizacija tijekom turskog razdoblja i komunizam su neslavno propali. Propali su i svi pokušaji odnarodivanja Hrvata u raznim "integracijama". A propast ce i ovo neoliberalno kapitalisticko EU-ropsko putovanje "gusaka u maglu" kao što sav taj nakaradni sustav terora i ispiranja mozga vec propada i samo ga ogromne financijske injekcije (za koje ce ipak jednom ponestati novaca) održavaju na životu.

Jedino što nikada nije propalo i što je uvijek pratilo hrvatski narod je kršcanska vjera i Katolicka crkva. Od starih hrvatskih knezova i kraljeva, preko Zrinskih i Frankopana koji su ginuli "za krst casni i slobodu zlatnu", bezbrojnih hrvatskih junaka koji su domovinu, ali i Europu branili od azijskih najezdi, hrvatskih boraca protiv komunizma, Hrvati su se borili za slobodu, ali i za svoju vjeru jer su znali da je ona sastavni dio njihovog bica.

Uostalom i u najnovije vrijeme, ogromna vecina, pocetkom rata prakticno svi, dragovoljci Domovinskog rata, najbolji ljudi koje je ova zemlja imala su bili i jesu katolicki vjernici. A najvecu potporu i pomoc u borbi za neovisnost Hrvatska je imala upravo u Katolickoj crkvi. Kako onoj lokalnoj, tako i kod Svete stolice.

Može li netko biti zaista Hrvat i ne biti katolik? Povijest nas uci da ne može. Sjetimo se samo bogumilskih heretika koji su odmah po dolasku Turkaka prešli na islam. Jesu li oni danas, unatoc hrvatskoj krvi i podrijetlu, Hrvati? Nisu. Hrvati nisu ni nekadašnji hrvatski pravoslavci, kasnije posrbljeni i pretvoreni, sjetimo se Domovinskog rata, u neprijatelje hrvatskog naroda. Komunisti i njihova biološka ili duhovna djeca koja danas vladaju Hrvatskom kao "kozmopolitski" ateisticki ili agnosticki "Europljani" su se odavno pokazali kao neprijatelji i krvnici ovog naroda. Neki od njih danas se otkrivaju kao veci mrzitelji i neprijatelji Hrvatske od cetnika.

S druge strane, Gradišcanski Hrvati, Molizanski ili Krašovanski Hrvati, Bunjevci i Šokci iz Backe ili brojni Hrvati iz dijaspore koji se nisu odrekli svoje vjere i dalje su zadržali nacionalnu svijest i ostali su Hrvati, unatoc stoljetnoj odvojenosti od matilcnog naroda i stranoj, cesto neprijateljskoj okolini. U nekada hrvatskoj zemlji Bosni je hrvatstvo, iako kao manjina, opstalo samo zahvaljujuci katolickim svecenicama i redovnicima - braci franjevcima. Gdje god su se Hrvati držali katolicke vjere, opstali su, a tamo gdje su je se odrekli nestali su s lica zemlje.

Sekularizacijom Hrvata, odnosno njihovom dekristijanizacijom i dekatolizacijom nestao bi, uz jezik, najvažnijii dio hrvatskog nacionalnog identiteta i Hrvati bi bili mnogo "mekši" i prihvatljiviji za "globalizacijsko" odnarodivanje i utapanje u bezlicnu masu ovaca, odnosno "gradana" nadnacionalnih "integracija" u službi velikih banaka i korporacija.

Katolicka crkva je isto tako i prakticno jedina brana uvozu raznih nemoralnih gadosti i perverzija sa Zapada na koji nas prisiljavaju. Najnoviji je primjer ovo nametanje lezbopederske i feministicke propagande djeci u školama. time se nisu suprtstavile ni politicke stranke tzv. "desnice", ni tzv. "intelektualci", pa ni gradani sami, nego samo Crkva. I tek je na inicijativu Crkve krenulo stvaranje jednog fronta za ocuvanje osnova morala, društvenog zdravlja i moralne higijene hrvatskog društva.

U današnje vrijeme, kad su politilcke stranke postale prakticno bez izuzetka veleizdajnicke klijetelisticke klike koje služe svakome samo ne hrvatskom narodu, kad placenicke "gradanske udruge" i "aktivisti" rovare bez prekida protiv interesa ove zemlje i naroda, kad su branitelji potpuno razjedinjeni, pacificirani i marginalizirani, a gradani lišeni nade i pritisnuti borbom za goli opstanak, jedino Crkva može pokrenuti dogadaje koji bi mogli pružiti nadu ovom narodu.

Toga su politicari svjesni. Svjesni su i da su oni i njihove stranke prolazni i da se na vlasti održavaju samo kombinacijom prisile, inercije i indiferentnosti širokih masa naroda. Panicno se boje da bi Crkva mogla pokrenuti te mase što bi njih vrlo brzo otpuhalo sa udobnih i unosnih pozicija vlasti. Svoj strah skrivaju bahatošcu (kao neki ministri), stalnim napadima na Crkvu uz svesrdnu pomoc iz vana finaciranih i upravljanihz medija, propagandni ratom, pa cak i muljnjima sa popisom stanovništva i zakonodavnim aktima.

I zato im smeta djelovanje, pa i samo postojanje Katolicke crkve u Hrvata. Zato pokrecu medijske harange, aktiviraju "gradanske aktiviste" i huškaju razne "korisne idiote" ispranih mozgova na bjesomucne napade i blacenje Crkve.

Daleko od toga da je Crkva savršena i da joj se nema štošta za prigovoriti. Ali objektivno gledano, u usporedbi sa politickim strankama, "gradanskim udrugama", državnim birokratskim aparatom i službama, gospodarskim organizacijama danas u Hrvatskoj Katolicka crkva je neusporedivo moralnija, sposobnija i za naše društvo važnija i korisnija organizacija od spomenutih.

Isto kao što smo i mi katolicki vjernici, kakvi god bili nesavršeni i griješni, jedini jamac opstanka ovog naroda. Uostalom to su hrvatski kršcani - katolici kroz povijest uvijek i bili. Nama je u krajnjoj liniji jedinima i stalo do Hrvatske i nismo se spremni odreci svog nacionalnog identiteta, korijena, povijesti, tradicija i sustava vrijednosti u ime kvazi-intelektualistickog "kozmopolitizma" i samoproglašene "progresivnosti" ili pak profita i vulgarnog sebicnog konzumerizma i hedonizma. I to cemo potvrditi 1. prosinca tekuce nam godine.

Nisam htio uopće išta pisati, ni čitati na ovoj temi jer ne želim nikoga uvjeravati u bilo što. Bit će referendum pa ćemo tamo svi zajedno odlučiti što ćemo odlučiti.

Ipak, nekidan sam malo provirio kada sam vidio da je nešto napisao prekro. Kažem, prekro napiše dobrih analiza tamo na temi NBA, pa da vidim što je napisao, moglo bi biti interesantno. I prekro kao prekro, doista napiše nešto i interesantno, nije bilo baš bezveze. Međutim, promašio je bit, a kada se ona promaši - onda nema veze što je stil pisanja dobar, dapače odličan, što se radi o prekru itd. Kako je rekao Valdano za polufinale Lige prvaka kada su igrali Liverpool - Chelsea 2005. ili koje godine na Anfieldu: "Anfield je poseban stadion i na njemu je posebna publika. Da pred njih stavite govno na štapu mediji bi napisali (ili bi od toga napravili, ne znam što je točno rekao. op. Bogomdani) da je to spektakl. Ali govno na štapu - je govno na štapu!"

Dakle, bit. Svatko od nas ima svoja uvjerenja, želje i snove. Martin Luther King je npr. imao san da će bijelci i crnci biti ravnopravni. Ovdje se radi o ravnopravnosti heteroseksualca i pedera, lezbijki, biseksualaca i inih. I postoje dva tabora - oni koji misle da su već ravnopravni i oni koji misle da nisu. Da bi se vodila normalna rasprava potrebno je da dva tabora razumiju jedni druge, ali razumijevanja očito nedostaje. Kako sam vodio rasprave sa pripadnicima jednog i drugog tabora zaključio sam kako ovaj tabor koji misli da nisu ravnopravni je dosta (čast iznimkama kojih uvijek ima) netolerantan i pun nerazumijevanja. Netolerancija i nerazumijevanje najčešće proizlazi iz njihovog svjetonazora koji je više životinjski nego je ljudski. Sa pripadnicima toga tabora se vjerojatno nećete složiti oko pitanja što čovjeka čini čovjekom. Oni za sebe vole reći da su liberali, a zapravo su anarhisti.

O njihovim uvjerenjima, željama i snovima samo ću nagađati, ali zato znam kakva su moja uvjerenja, želje i snovi. I have a dream da će svi, ama baš svi ljudi, biti ravnopravni i da siromašnih, gladnih, pedera, napuštene djece - neće uopće biti! Čuo sam da je baš naš Hrvat Andrija Štampar osmislio Domove zdravlja koji su bili temelj uspješnosti našeg zdravstvenog sustava jer su radili na - prevenciji. Ljudi koji pripadaju taboru koji misli da nisu ravnopravni me nisu uvjerili da misle dovoljno na prevenciju jer je prevencija nespojiva sa njihovim "liberalnim" svjetonazorom. Njih najčešće "baš briga" za drugoga i za svaki problem koji nije izravno njihov. "Što ću se ja zamarati nečim, kao da ću živjeti 100 godina". Međutim, život se ne mjeri godinama. Bar ne onaj pravi život. Život se mjeri trenucima koji oduzimaju dah. A čovječanstvo ide u krivom smjeru jer ga vode ovi isti "liberali" koji isto kao i ovi naši na mikrorazini "ne vode brigu o stvarima koje ih ne zanimaju". Ako napuštene djece ima sve više i raspadnutih brakova ima sve više onda nije baš veliki uspjeh što ste udomili više djece ili sklopili više brakova nego godinu prije jer time niste riješili problem, ni izbliza, samo ste ga pomeli pod tepih. Tepih koji već odavno ne stoji ravno zbog stvari koje se nalaze pod njim.


Zaključno, morate imati snage oduprijeti se konformizmu, i ne zadovoljiti se da drugom čovjeku samo kažete "da se ne baci sa nebodera". Ako se čovjek doista baci sa nebodera ne smijete se zadovoljiti sa "liberalnim" "a ja sam mu lijepo rekao da ne skoči jer će se ubiti". Vi zapravo onda ne volite ljude. Volite samo neke ljude, a najčešće ne volite nikoga osim sebe. A i to je pitanje.

Dvije zapovijedi ljubavi znaju svi, ali koliko ih se "liberali" pridržavaju (pogotovo u ovom slučaju)? Nimalo.

Da vidimo sada ovaj drugi tabor, koliko se oni pridržavaju? Mogao bi o sebi, ali nije drugi tabor isti kao ja niti sam ja isti kao drugi tabor. Tupko3 (čitao sam "post dana") ga je dobro opisao. Volite sve, pa i svoje neprijatelje jer su i oni ljudi kao i mi. Ponekad je to jako teško, ponekad propustim voljeti svoga neprijatelja, ali moja savjest mi ne dopušta da ih mrzim i "da me nije briga za njih". U ovom slučaju ja pedere, lezbijke, biseksualce i ine - moram voljeti! I ja ih volim, ali to ne znači da ja moram postati peder ili biseksualac. Ponekad je njih jako teško voljeti, ali voljeti se mora. To je prva razlika između mene i "liberala". Oni ne moraju voljeti, jer je i to za njih "osobna stvar svakog pojedinca". Nije, farizeji moji dragi, nije! Ljubav je ono što nas čini ljudima, a ne životinjama. Znam i odgovor vas mudraca i farizeja: "pa i životinje osjećaju i vole", ja nisam ni rekao drugačije - i životinje mogu biti ljudi, ali to ne znači da je dopušteno i poželjno ponašati se kao životinja. 

Nas ljude čini ljudima i red, rad i disciplina koje su nam omogućile pogodnosti, ali i koje smo zloupotrijebili i zloupotrebljavamo. Svako zloupotrebljavanje je posljedica poraza onog ljudskog, a pobjeda onog životinjskog. Mi možemo mijenjati svijet, ali i nagore i nabolje. Da bi ga mijenjali nabolje trebamo u svakom trenutku misliti na ovo ljudsko u nama, a ne na ovo drugo. Ljubav, a ne pobjeda pod svaku cijenu. Ljubav pod svaku cijenu. Teško? I preteško, ali jedino što nam preostaje. Konkretno, mijenjat će se Ustav na referendumu - glasovat će "liberali", ali glasovat ćemo i mi vjernici. Hoće li na referendumu pobijediti ljudi bez savjesti, ili pak ljudi koji imaju savjest, vidjet ćemo.

Elem, ovaj referendum nije borba heteroseksualaca i ovih drugih, već borba savjesti i nesavjesti. Postoji i dogma "liberala" na koju se veliki broj njih poziva kako bi opravdali svoju nesavjesnost. Naime, većina će reći (barem sam stekao takav dojam raspravljajući sa njima na ovom forumu) kako homoseksualnost nije normalna i da je riječ o poremećenim ljudima, ali da su oni jednostavno takvi - nepromjenjivi. To je druga razlika između mene i "liberala". Nitko nije nepromjenjiv, pa tako ni pederi. Pogledajte samo biseksualce, toliko o nepromjenjivosti. Postoje ljudi koji su bili pederi, a sada više nisu (i obratno). A to da će se netko promijeniti ako ja pucnem prstima ili ako netko donese nekakav zakon je teška glupost koju će vam "liberali" spremno nabiti na nos. Time "liberali" samo i dalje pokazuju i dokazuju koliko su nespremni razmišljati za opće dobro. Koliko se moj i njihov san zapravo razlikuju. Ponovit ću onaj moj san "da nema gladnih, da nema siromašnih, da nema pedera i da nema napuštene djece". Zar doista mislite da ja i "liberali" imamo isti san? Nemamo. U njihovim snovima pederi postoje (samo imaju svoja prava koja sada tobože nemaju), a ako postoje oni, postoje i gladni, i siromašni, i napuštena djeca (jer to tako mora bit, jel). Ja se slažem sa "liberalima" da su pederi poremećeni, ali ja im ne želim da ostanu poremećeni. Sve ima svoje zašto pa tako i to. Već sam rekao da ih volim, a volim ih tako da im pomažem da se promijene. Hoću li im pomoći da se promijene ako zajednicu dva muškarca nazovem brak sugerirajući im tako da su isti kao i muškarac i žena? Mislim da neću, štoviše, mislim da ću im tako samo odmoći. Moja savjest mi ne dopušta da to napravim drugom čovjeku. Jer ne želim drugome ono što ne želim sebi.

U Bibliji piše kako je Isus mijenjao ljude. Govorio je "idi, tvoja te vjera spasila" što znači da se promijeniti može svatko tko vjeruje da je preokret moguć. Onaj tko ne vjeruje ne može se promijeniti nikako. "Liberali" nisu ljudi nade, oni ne vjeruju ni sebi samima, ni drugim ljudima, a kamoli Bogu.

Da ne govorim o tome kako su tobožnja ljudska prava kroz povijest služila velikim silama kako bi nametnule svoje interese što nema veze sa ljubavlju, i što se po mom mišljenju događa i sada ("napredni" Zapad i ostali).

da je sp u nas, maskota bi bila ili srbin ili peder, dvi najugrozenije vrste