Prokreativno općim s cijelim svijetom jer danas u 13:00 sati u jednoj državnoj instituciji imam zakazan važan sastanak, a tijekom kojeg se moram pokriti po ušima i slušati jezikovu juhu jednog referenta koji mi uporno odbija izdati građevinsku dozvolu. Ovaj put ga smeta font kojim je izrađen glavni projekt, a smatra i da je sadržaj morao biti na kraju, a ne na početku dokumenta. Osim toga, kao krucijalnu grešku i previd preko kojeg se jednostavno ne može prijeći detektirao je i element na jednom od priloženih crteža na kojem se neki detalj naziva šijom. A svi znaju da to nije šija nego vrat.

Naravno, isti taj referent uredno prima plaću, a za koju sredstva izdvajam ja. Dakle, ovo nije ni kupleraj. U kupleraju plaćam da bih ja **** (aktivni oblik glagola prokreativnog). U ovom slučaju ispada da ja plaćam kako bih bio ***** (pasivni oblik glagola prokreativnog).

Da bi paradoks cijele priče bio prokreativan do ja, pardon, kraja još moram biti i zahvalan da sam tako milostivo dobio termin u petak iza 12. Jer u tom terminu se u pravilu ne prima ni Ministrica osobno.

A ja 4 godine živim za ovu utrku. Od trenutka kad mu je Bode Miller za te proklete 33 stotinke oteo zlato iz ruku. Olimpijsko zlato! I 4 godine se psihički pripremam za Ivičinu kombinacijsku (da, da, dobro, superkombinacijsku, baš ste picajzle) utrku u Sočiju.

I danas sam kasnio na posao. Prvi put nakon o-ho-ho godina. Ali spust sam morao odgledati. I ne mogu vam opisati koliko sam zadovoljan i sretan zbog viđenog. I svjestan sve subjektivnosti koju gajim prema Profesoru, svejedno smatram kako je objektivno nakon spusta Ivica najveći favorit za zlato. I svjestan sve svoje subjektivnosti kao i nedovoljnog poznavanja činjenica (jer sportaša i sportova je puno previše da bih znao baš sve o baš svakom/svakoj) odgovorno tvrdim kako je Ivica svojom cjelokupnom dosadašnjom karijerom zaslužio da ostvari svoj životni san. Osobno, za skijaša je puno veći trofej Kristalni globus. Tek tim postignućem se pokazuje i dokazuje da ste pravi, da ste vrhunski, da ste najbolji. Skijanje je takav sport, jedna greška i ode utrka k vragu. No, ako ste najbolji, kontinuitet rezultata će vas izbaciti tamo gdje vam je mjesto. Zato u skijanju ne volim SP i OI. I zato mislim da je Ivica osvojio ono najvrijednije u skijanju. I da je dokazao da je najbolji.

Ali ako si on to tako silno želi (a razumijem i tu želju, jer Olimpijsko zlato je ulaznica za sportsku besmrtnost) onda mu to jednako tako silno želim i ja. Jer sve je bilo protiv njega. Mala zemlja, bez tradicije, bez financijskih sredstva za profesionalan pristup. Ozljede, pa nove ozljede i još novih ozljeda. Pa sestra koja je, činilo se malim prstom, pobirala medalje gdje i kakve je htjela (a nitko me ne može uvjeriti da i to nije djelovalo na Ivicu). Pa "uvijek objektivna i realna" hrvatska javnost koja je dala sve od sebe da sa Profesora skine bar djelić pritiska kojeg ionako nosi na sebi.

Profesore, zajebi sve oko sebe, poslušaj Tinu i baci se na glavu u tom svom slalomu života. Sve je na tvojoj strani, uzmi, tvoje je, zavrijedio si! A ja ću fizički biti u jednoj sobi nekog Ministarstva, pustiti da me referent pere k'o mladog majmuna, treptati ću okicama i kimati glavom samo da napokon definiramo font koji će ovoj zemlji biti po ćeifu. Ali to će biti samo fizička prisutnost. Mislima ću ionako biti u Roza Hutoru, stiskati palčeve dok ne poplave. I čekati da petarde i vatrometi objave da je jedan veliki čovjek napokon dosanjao svoj san. I kao što sam plakao tog 9. srpnja paralelno sa momkom koji je plakao na londonskoj travi, tako ću i sad, začujem li opisanu zvučnu kulisu, plakati sa momkom koji će jednako tako plakati na ruskom snijegu.

Jer ako je itko zavrijedio, Ivica je zavrijedio.

A ako ne uspije. Ako osvoji "samo" srebro ili "samo" broncu. Pa i ako ne osvoji baš ništa, on će za mene i dalje ostati jedan od najvećih sportaša koje je ova zemlja ikad imala. Jedan od onih za koje ne bih imao apsolutno ništa protiv da mojoj djeci budu životnim uzorima.

Danas oko 13 sati Ivica i ja, svaki na svoj način, vodit ćemo svoje bitke. Ne vidim scenarij da obje budu izgubljene. Nije isključeno da obje budu i dobivene.

Ali ako jedna mora biti dobivena, a druga izgubljena onda bez imalo razmišljanja luzerski pridjev pohlepno i luđački grabim sebi.

Kad bih tom današnjem zlatu mogao pridonijeti i više, vjerujte mi da bih to učinio bez imalo razmišljanja!