Kakvo je sad stanje s možebitnim nositeljstvom Rijeke? Ispali su Lille i Spartak Moskva, dvije ekipe s boljim koeficijentom, jel to dovoljno ili još netko mora ispasti?

mora ispast basaksehir za pocetak

Ako prođemo,ja ju stavljam u dnevni boravak.

To jutro na dan finala san ustala ranije od planiranog,ka da san znala da mi tilo sprema senzaciju.uvijek je tako bilo,svakoga puta me gospa noću pripremala na ono šta slijedi toga dana kad se probudin.uvik na medalje,tronove i hrvatsku himnu.samo ovi put u riju nije bija ka obični,ka na dijamantin natjecanjiman.ka šta san već kazala,digla san se oko 10/11 po ovdašnjen vremenu i otac mi govori da mi pripravi shake od majčine dušice i jogurta.govorin mu da mi jogurt izjutra diže zeludac,no otac biva ustrajan i naterava me da popijen tu splačinu.a zna da me bole zglobovi i da bi mi jogurt moga škodit.ali ne otac ka otac mi reče da se umirin i izvadi mi sliku sv. Duje na stol.tu san ozarena lica gledala u duju i pitala ga potiho"sv.duje moj oću skoči za medalju,daj mi neki znak". otac se tog trena poćeša po livon uhu šta po nekin knjigama upućuje na medalju,znači medalju...otac je odjednon usta i reka idemo,vrime je.potrpala san u svoju najdražu,al staru i trošnu boršu,češalj,sapun i najdraži šugaman posvećen od svetoga oca ivana pavla,šta mi je nona dala da me čuva i briše po cilome surovome svitu.nikad se to van govorin puna srca,taj šugaman nije usmrdija od znoja i slično.jema je uvik specifičan miris po mlijeku,jel je nona iz njeg cidila sira...
Stigli otac i ja na stadion.već prvi korak na stazi prid letvicon,propadne mi noga.pomislin,mili anđele,nedaj zglobu ovome šta boli ka sto rana da propadne kad poletin u visinu.protrčala san dva puta do strunjače i letvice i mogu sad otvoreno kazati poprilično se umorila.to je meni dolazilo da se ispovratin.vidla san kuda stvari vode i zamolila oca jednu bananu,za koju znan da je ima jel je jednostavno uvik ima baren kilo u torbi.ovega puta otac maše rukon sa tribine da nema,nema nijednu.sila san na stazu i počela plakat.snaga me od izgubljenih suza počela napuštat,a natjecanje samo šta nije počelo.i onda munja božja i pravednost mi snagu dade.moja kolegica Šimić šta skače skupa s menon,mi baci prid noge dva tviksa.ako tada nisan ustala ka velika i počela se rastrčavat,nisan nikad.ljudi moja takova energija me preplanula tilon da san jednostavno letila.al tilo je bilo ranjeno,taj tviks,šećer,zamaglija je na 15 minuti pravo stanje organizma.
I počelo natjecanje.vec na prvon skoku me zglob skoro izda.tražila san dugu koncentraciju,pričala sa publikon i treneron.otac je u međuvremenu već bija popija pa je posta neugodan.vika je "ovo ti je zadnje natjecanje kokoško".nisan marila na njega.i da se vratin na skok,zaletin se onako iskosa,sa desne strane i vinen se u nebo.kako san inače uvik žmirila dok skačen,ovega puta san kad san letila gledala u nebo,a gore sunce moje,moja gospe mi rukon maše da dođen po broncu.i ja san je uvatila...

Nerazumijem šta je radila prekovremeno u st.petersbourgu??

i dalje držite kvalitetan kmeč, malo sporiji tempo ali ipak za pohvaliti..

novi dokazi pokazuju jasnu namjeru kožulja da igra na loptu ALI igrač s brojem 11 nepromišljeno izbija loptu prije starta čime dovodi kožulja u nezgodnu situaciju... Kožulj se pokušava zaštititi , rotacija tijela u zraku čime štiti vitalne organe... okreće glavu kako se ne bi bi bilo ozljede te ne vidi nogu plavog igrača 11 koja je nažalost poslužila kao zaustavni trap.

2016. : 
  

+ 

 

=

   
()

Most meaningless stats in sportnet history:
1. The Phantom
2. The Phantom
3. The Phantom
4. The Phantom
5. The Phantom