Nikad nisam bio mirniji pred neku Dinamovu utakmicu ove važnosti, mogao bi se večeras ponoviti Hearts, ekipa po mjeri, a i tada je bio postavljen novi travnjak, atmosfera bi trebala biti odlična...kratko i jasno, 4-0!!!
Ajmo šampione!!!

Ajde - šta ste se Mirka sad uhvatili i analize njegove arhive. Malo se skreće s teme.

A i da nije u pitanju starost - vjerojatno je optimizam. Malo nas pokušava hrabriti. I nas i dečke.

To ako izbaci nekakvu bedastoću usput - pa mislim Ćiro laprda svakakve budalaštine desetljeće i pol odnosno puno duže pa nikom ništa.

Nego - natrag na pripremne - hebe ovdje lud zbunjenog.

Kako su oni odigrali uopće onu 3/4 na razini danas ako nijednu takvu nisu odigrali protiv Turske i Srbije? Ok, Belgijci nisu igrali visoki presing, nit su neka kvaliteta pa je vjerojatno bilo to presudno.

Ali onakva tečnost u napadu odjednom i podizanje obrane - ne može se to baš na prekidač. Mislim, i Tomić i Šarić su npr. jučer bili posve utopljeni u nemoć i indolentnost te opći paceraj.

Ova Hrvatska ujedno nije teška za skautiranje i vrlo je teška za skautiranje. Ne možeš izvući pošten zaključak osim da izgledamo kao skupina Indijanaca.

A na svako smo prvenstvo u zadnjem desetljeću osim u SiCG dolazili baš tako - kao skupina Indijanaca. Čuvaj se hrvatske ruke, ako ih eventualno krenu trice.

Jedino sigurno što sam vidio jest da je čača Ringišpil podigao nogu s ringišpilskog gasa. Dopustio je udarnim trupama danas čitavu 3/4 da nabiju razliku i onda uveo mix oporavljenika i davljenika u posljednjoj četvrtini. Ali tomu je bio slučaj i s Turskom pa je izgledalo katastrofalno.

Znači, može se do određenog standarda u igri, ali koliko isti može trajati ako se zamjene pokazuju krajnje nedostojnima?

Sigurno je da krećemo u turnir za 10 dana s dna forme što bi moglo biti pozitivno ako gledamo da se na turnirima cilja uzlazna putanja u formi.

Ali ako se budu ponavljale pripreme na turniru - bit će to klasika već ne znam koliko natjecanja - dakle, miks poraza i pobjeda u prvom krugu koji nas jedva prenosi u drugi te onda niz bolnih poraza koji nas izbacuje iz kombinacija za četvrtfinale... Toliko puta viđeno da izgleda kao još jedna repriza svima nam znanog filma s Billom Murrayem u beskrajnoj petlji (Groundhog day - ako postoji još netko živ tko to nije gledao).

Što funkcionira? Navodno visoka linija Tomić - Šarić. Navodno visoka linija Tomić - M. Delaš. Navodno Žorić. Navodno Ježinac (iako se u obrani povremeno gubi kod preuzimanja). Navodno proradio Tomas na obje strane terena.

Što ne funkcionira? Damjan Ma-samo-ti-prođi-prvi Rudež - ništa posebno u napadu, ama baš ništa u obrani, Simon Airball Krunoslav - napad kako nadimak govori, a za obranu bira između tri opcije - pitaj publiku, nazovi ili pola/pola te Jučer-sam-prvi-put-vidio-košarkašku-loptu-izbliza Markota - zaokružuje TRI AMIGOSA (Kupio bih singlicu, za proslave, krštenja i druge fešte, da njih trojica snime remake klasika: Imamos mnogos probleeemoooOOooosss...!!!). Zatim posebna kategorija po kojoj navodno M.Night Shamalayman misli snimit' film - Lukša The Zbunjing Happening Andrić (ništa o klupskoj karijeri - sudimo po prikazanom u pripremnom periodu) - poznat i sucima diljem planete kao THE SAW oliti po naški PILA. U napadu promašuje samo zicere, a u obrani ima jednu od najimpresivnijih zbirki glupih prekršaja na svijetu - istinski zaljubljenik i kolekcionar.

Slučajevi (za) na promatranje:

Roko Leni Ukić - a.k.a. Kapetanski Jazz bubanj - koji je u prvim pripremnim utakmicama ohrabrujuće izgledao kao pravi pravcati honest-to-God PLAY. Ali je u susretu s jačim protivnicima revertirao u njegov stari: IMPROVISATION 'ko doda pizda - muha-bez-glave zabijanje u zid - telefonski pimplaton COMBO od kojeg su mnogi od nas već poodavno parcijalno ili kompletno posijedili.

Bojan Bogdanović - a.k.a. Dr. Jekyll/Mr. Hyde - koji je kumovao svim našim pobjedama kao ponajbolji igrač osim Belgije te se također u našim porazima magično pretvorio u neefikasnog silovatelja i opću štracu koja bi se teško izborila za mjesto u početnoj trojci na međužupanijskom turniru pretilih birokrata oliti Za-gajbu-pive Kupu. Nevjerojatno nešto - fascinantno - kategorija: vjerovali ili ne. Nadali smo se da transformacijski serum neće proraditi i u reprezentativnom dresu, mada klasik je klasik.

Otpisani:
Ante Delaš nije opremljen za ovu razinu natjecanja i otpada. Planinić također otpada. Pa o njima nema smisla ništa previše ni razglabati za akciju EP 2013.

Jasketova Da-smo-se-voljeli-manje rubrika:
Mislim, po prikazanom na pripremama - slobodno Lukša i Markota mogu igrat šija-šete ili rock-paper-scissors-lizard-Spock tko će otić kući, a ne u Sloveniju. Umjesto jednog od njih nama je potreban Zoran Planinić koji bi držao jedinicu s Draperom, a Roko Leni im pripomagao na dvojci. No, koga nema bez njega se mora. Samo ne znam koji je vrag Planini da dolazi na turske tribine uopće. Barać - ok, on barem ima ispriku ozljede.

Mislim da je plan priprema odnosno pripremnih utakmica u načelu dobro postavljen. Susreti sa reprezentacijama slabijeg ranga simulirajući potrebne pobjede u prvom krugu te po dva turnira s protivnicima višeg kalibra kao simulacija drugog kruga. Problem je u tome što smo obje sekvence odigrali skoro pa istovjetnim rezultatima kao i na prošlim turnirima. Početak mučenja u prvom krugu i procvalo mučeništvo u drugom.
Uz to se dogodila ozbiljna opstrukcija u građenju timske igre s Tomasovom rekovalescencijom, izostankom ozlijeđenih Simona i Žorića, te ranom Šarićevom povredom protiv Makedonaca. Što momčad zasad zna? Mogu se snaći protiv slabijih i osrednjih ali ne i s jačima, a sreli smo se samo s jednim čistim favoritom za medalju u Sloveniji - Francuskom. Bez obzira na visinu poraza mislim da je objektivni poredak po jačini ostalih suparnika u pripremi Srbija, Grčka, Turska.

Rubrika - Gdje je nestao čovjek?
Zabrinjava pristup naših košarkaša u debaklima protiv jačih reprezentacija i Njemačke. Dok se turnir u Francuskoj objektivno može opravdati umorom - turnir u Turskoj ne može. Bez žara, borbe i želje, bez agresije i promptnog odgovarajućeg protuudara na agresiju ne možemo ništa.

Rubrika - Gdje propada igra?
Kao outsideri nismo shvatili puno o tome kako naši ustvari igraju zonu. To se nekako držalo hush-hush tijekom ovih priprema. Skriva se k'o zmija noge ili ako vam je draže - k'o Meta Peace zdrav razum. U igri na čovjeka kasnimo, malo pomažemo, ne čitamo i povremeno se gubimo kod preuzimanja (eklatantno ostavljanje čovjeka samog pod obručem ili na šutu u više navrata na više utakmica). Obrana pod košem je u navratima smiješna - pogotovo u slučajevima kada je provode Markota i Andrić. Nenavikao na grubosti Ante nam je ili mekan ili skuplja prekršaje kao na traci. Čvrsti obrambeni igrači pod košem koji su pokazali zrno soli u glavi i protiv težih protivnika - Žorić i M. Delaš.
Konzekventno s lošim postavljanjem, građenjem i općim nedostatkom inventivnosti i požrtvovnosti za premošćivanje razlike u kilaži - trpi nam skok na obje strane terena. Posebno je poražavajući skok u napadu na kojeg skaču 1 do maksimalno dva igrača.
Našim falingama u obrani i napadu kumuju dva faktora. Prva je nedostatak kretanja bez lopte ili neinteligentno kretanje bez lopte - dakle ne razmišlja se da kretanje uvijek mora biti učinkovito te služiti nekoj svrsi - idealno da ima više uporaba. Drugo je - kronični problem svih hrvatskih sportskih kolektiva - očaranost loptom ili Stani-pa-gledaj 1.
Više puta uočiti ćete da već kada Tomas ili Bojan savijaju koljena za vanjski šut - ostatak suigrača se ukopava u mjestu kao da prate filmski slow-motion spektakularnog kometa. Kao da zavaljeni u fotelju uživaju u filmu na kojeg ne mogu nikako utjecati. Ako uđe dobro - ako ne uđe zateći ćete ih na istom mjestu gdje su bili na začetku šuta. Šarić je jedan od rijetkih kod nas koji se ne bavi tim promatranjem ptica. Eklatantni primjer danas s Belgijom kada je uputio tricu i jedini se zaletio na skok dok su njegovi ukočeni suigrači tek pogledom ispratili let magične kugle i odbijanac od obruča.
Ovo nas prirodno dovodi do još jednog problema - manjak pripomoći uz manjak sinhroniziranosti. Igrači kao Andrić i Markota koriste pomaganje suigrača u ometanju vođenja lopte protivničkog centra kao nekakav - trenutak za predah. Hvala, prijatelju - malo si ga zaustavio dok me nije izgurao. Umjesto da sami reagiraju i u skladu s tim pokretom iskoriste trenutak te poremete ravnotežu protivničkog igrača izbacujući ga iz vođenja ili usmjeravajući vođenje u goru poziciju za ugrožavanje koša. To su sitnice - ali to su sitnice koje čine razliku između uspješne obrane ili primljenog koša+bacanje.
Jednako tako slabo pripomažu/prepoznaju protivničke pokušaje udvajanja. Playevi (i Draper i Ukić) kasne s prepoznavanjem situacije, a i njihovi suigrači koji se ne kreću na vrijeme da im otvore što čišće linije dodavanja iz te situacije. Dok se oni sjete play je već zguran u kut, a ostali pokriveni.
Ili-ili. Dakle, naši košarkaši često ili previše kompliciraju/razmišljaju ili ne razmišljaju uopće. Iz ekstrema u ekstrem. Roko je tu zlatni primjer kompliciranja koji se zatim svodi na pimplanje, telefoniranje i zabijanje u zid/klopku. Markota koristi kompliciranje kao alibi - kao on se uklanja Katiću da bi spriječio povratnu na vanjsku liniju, a ostavlja protivnikom samog za polaganje ispod koša. PA OTKUD JE JEDNOSTAVNIJE DAT KOŠ!? Dovoljno je samo malo zdravog razuma! To ne znači biti učinkovit! Dapače! Ista stvar kod Omerhodžića je ta da mu se ne da povinut koljena u obrani nego se samo pogrbi - kao on nešto brani - čisti alibi. Danas ga gledam - preuzimanje - on na vrhu kruške protiv nižeg igrača i ništa. Pogrbi se, noge ukočene, maltene se nije oslonio na koljena kao da odbojku igra. I normalno, ispucava prekršaj. Delaš u istoj situaciji je U STAVU, huzica do poda, ruke gore i titra.
Nesnalaženje pod pritiskom. Oni kao da nisu učili kako najučinkovitije izaći iz svoje polovice pod presingom. A na agresivnu obranu odgovaramo samo na dva načina: a) fumblanje, izgubljenost (čemu uvelike doprinosi loša navika ne-kretanja bez lopte) uslijed nemoći i kompliciranja ili b) prekršaji u napadu i/ili obrani jer nismo agresivni tehnički kao suparnik nego smo samo agresivni. Utakmica sa Srbijom je dobar primjer. Oni nam se unose s donjim dijelom tijela, a mi ih mlatimo rukama. Pritom, mi full court pressing nismo skoro ni igrali na ovim pripremama - tako da kako to izgleda - boga pitaj. Od onog što nisam potisnuo kao traumu - ne sjećam se da smo kod Jokea to uopće igrali.

Sindrom Spasitelja ili Stani-pa-gledaj 2:
Ovo je još jedan virus od kojeg pate naši igrači. Kada je protivnik kvalitetan i provodi čvrstu, agresivnu obranu - kod nas se najčešće javlja gore navedeni sindrom gdje četiri igrača čekaju petog da riješi jedan na jedan. I opet promatračnica. Svi su ukočeni, pokriveni - čak i dok protivnički igrači pripomažu svom suigraču. Htjeli to priznati ili ne - ovo je česti uzrok Lenijevog soliranja jer on želi preuzeti odgovornost i ne boji se preuzeti odgovornost. To je pohvalno, ali hvala Bogu da će najčešće završiti neuspjehom kad se ostali suigrači (kao šire reket) ukipe postavljeni u sterilne pozicije, pod kuteve gdje ih direktni čuvar može i pokriti i pripomoći svom suigraču. Jedan napad - to je Roko - pa onda ako on promaši - depresija. Sljedeći način je Tomić - pa ako on promaši - već je reži vene i voda u ušima. Uvijek ista shema. Umjesto da čitava petorka ubrza kretanje bez lopte u skladu s agresivnošču protivnika, mi se ukipljujemo. Što je brža igra mi manje razmišljamo umjesto da razmišljamo brže (kao Šarić npr.). 
Dat ću vam primjer te bezglave ukočenosti. Ukić odigra pick s biraj-kojim-centrom - ulaze pod koš, ali protivnik dobro preuzima i brani pick. Centar pokriven, Roku podignuta ruka. Roko već u skoku pokušava iskrcati loptu na vanjsku liniju - gdje čitavo vrijeme akcije stoji ukipljeni Simon-Bojan-bla - biraj. Dobar obrambeni igrač koji čuva vanjskog jednim okom prati Roka, a drugom svog čovjeka. I što? PRESJECA DODAVANJE! Naravno! Koliko smo puta to vidjeli!? Slijedi tranzicija i lagan koš. A našem igraču na vanjskoj ne pada na pamet da iskoristi lateralni položaj braniča za samo jedan korak u prostor skrativši - osiguravajući liniju dodavanja. Što je dobio s tim? Četiri stvari.
Branič mu je s boka - osigurao je dodavanje - otvorio si sigurniji šut za dva ili prodor gdje već ima dva suigrača blizu koša - na razdaljini s koje u slučaju promašaja stiže na napadački skok.
Ali NE! On vegetira tamo (telefonirajući s blago podignutim rukama) i ''vizualizira tricu'' jer - ne znam - Repeša nije stigao ucrtati step-in mogućnost na svojoj maloj tablici. Pa daj RAZMIŠLJAJ MALO SVOJOM GLAVOM! Učini nešto!
Ono što javnost vidi je onda Roka koji se zabio i krivo dodao, a rijetkima je kao krivac na pameti onaj ukočeni suigrač koji je bio na drugom kraju tog dodavanja odnosno njegova odgovornost. A najbolji su oni pravi obrambeni lukavci koji namjerno ostave otvorenog takvog ukočenog tricaša - i onda samo ulete iz dublje pozicije na presjecanje i već su u zaletu/kontri/tranziciji. Eto, mislim to je samo jedan primjer.

Traži se - nestalo:
Pitanje je gdje je na ovom turniru u Turskoj nestala ona tečnost lopte i suradnja između vanjske i unutarnje linije. Nije se previše isticala ni u vrlo dobroj 3/4 protiv Belgije jer je tu dominirala veza u unutarnjoj liniji Tomić-Šarić. I. naravno. već spomenuto - gdje je nestao Bojan Bogdanović koji ne smatra valjda da s ovakvom nekonzistentnošću može težiti bilo kakvom značajnijem tragu u NBA. Bez obrane nema tranzicije i nemam pojma kako se momčad koja igra loše pozicionu igru i obranu misli izvlačiti na tranziciju. Otkud tranzicija? Iz šešira?

Što nas može iznenaditi na EP iako nas načelno ništa ne smije iznenaditi?
Pa... U obrani možemo pokazati više inteligencije, visoki presing i neku opasnu zonu. Ako povratimo komunikaciju i tečnost između vanjske i unutarnje linije - te popravimo šut - možemo biti izuzetno raznovrsni (prijevod=opasni) u napadu. Vrati li se Bojan u formu, a Tomas zadrži i poboljša onu pokazanu na turniru u Turskoj - taj dvojac stvarno može napraviti dar-mar.
Raspoloženost Tomića, Žorića, Šarića i istaknuta kandidatura M.Delaša nam daju nade pod koševima. Još ako uspijemo uspostaviti učinkovitu i sinhroniziranu suradnju/pripomoć mogli bi stabilizirati obranu (Marc Gasol kao savršeni pokusni kunić) obrambeni skok i ugrožavati napadačkim skokom. Treba nam priključenje u napadačkom skoku koji nam je u prikazanoj bari možda i najlošiji element.
Znači EKSTREMNO je bitno da se Roko i Bojan vrate u formu koju su imali na početku priprema - što je lako moguće jer ne znam točno koliko njih sada točno Repeša gazi, a gazi ih sigurno.
Potrebno je svesti na minimum minutažu sljedećih igrača: Markota, Andrić, Rudež i last but not least Simon. Bit će teško s nešto mršavijom vanjskom linijom.

Petorke:
Draper - Bojan - Tomas - Šarić - Tomić
Draper - Ukić - Tomas - M.Delaš - Tomić
Ukić - Bojan - Tomas - M.Delaš - Tomić
Ukić - Bojan - Tomas - Žorić - Tomić
Draper - Ukić - Bojan - M.Delaš - Žorić
Ukić - Bojan - Šarić - Žorić - Tomić (petorka za skokove)
Šarić - Bojan - Tomas - Žorić - Tomić (suluda petorka za skokove )
...itd. nastavite kombinacije.

Ja jednostavno ne vidim nijednu petorku u kojoj su Markota, Andrić, Rudež i Simon - a da ne curi negdje u nekom segmentu. Markota, Andrić i Rudež mogu ulazit u igru kad imamo 15+. A Simon od kad imamo 8+. Nek se ne uvrijede ili neka dokažu da to nije istina na prvenstvu - nitko sretniji od nas.

Još jedna nada ili strepnja je sam čača Ringišpil. Ako se bude držao opet svoje centrifuge i vađenja igrača kad nisu umorni nego zato jer im je jednostavno krenulo pa kao da razigra sljedećeg - MI SMO PUŠIONA. Totalna!
Znam da ovo zvuči skoro pa groteskno, ali nadajmo se da će se Jaske malo/djelomično ugledati na onog pajaca Brajkovića. Ostavi najbolje što duže je moguće i vadi zbog umora ili loše večeri/paceraja und dekoncentracije, a ne da bi tobože razigrao sporedne igrače.

Najveća mana kod te njegove, kaže on bivše/napuštene, filozofije jest da se u puno slučajeva odista igrači iz drugog plana uključuju u uspostavljeni pozitivni ritam momčadi. Ali ne tako rano u utakmici kako je to Jasmin mislio da se događa nego kasnije. Odbijajući dijeliti odgovornost u timu na nositelje i pomagače - erodirao je sigurnost nositelja i ujedno krahirao pomagače s prevelikim teretom. To je nemušto i Nikola Vujčić kasnije pokušavao objasniti svekolikoj javnosti.

Nadajmo se da je stari čača Ringišpil govorio istinu kad je rekao da je naučio svoju lekciju. Osmorka - Ukić, Draper, Bojan, Tomas, Šarić, M.Delaš, Žorić i Tomić su nositelji - po znanju i prikazanom na pripremama. Simon, Andrić, Rudež i Markota su tu logistika. Ne možeš pobijediti u ratu bez logistike, ali zna se gdje je logistici mjesto na ratištu, a gdje udarnim trupama. Ujedno se ispričavam na ratnoj paraleli koja je na rubu ako ne i onkraj dobrog ukusa. Ego na stranu, meni i bilo kome ovdje na stranu bi vjerojatno bila čast biti vodonoša u reprezentaciji, dati svoj obol.

Toliko o promišljanjima zasad. Uz opažanje da sam baš prava budala jer se ja tu u gluho doba valjda jedini u HR još živciram oko košarkaške reprezentacije dok se oni k'o beskrvne pičke vuku po tom terenu. Još da mi nije završio godišnji možda bi bio koliko-toliko normalan, ali ovako... Beznadna budala. Šta ćete... Navijaj za sirotu na svoju sramotu.

Svaki post od cijenjenog forumaša BBB Germany.

ne, trebao si postavit jedan od njegovih današnjih postova, gdje se na košarkaškom topicu posvađao sa 10-ak forumaša, hladnokrvno ih ubjeđujući da u kladionici ne postoji X na košarkaške utakmice...
jednostavno, play of the day...

1. Cisti penal nije sudjen nad Markovicem.

2. Maticev prvi zuti je smijesan,uopce nije bilo kontakta

3.Lovren je u prvom poluvremenu imao bar 2 starta za zuti,nije ga dobio

4. Eduardov start je bio skoro za crveni,klasican namjeran faul sa ledja sa dvije noge.

5.Prvo poluvrijeme,Srbiji nije pustena prednost kod kontre 3 na 3.

6. Mitrovicev zuti nije postojao.

7.Sjeckanje igre u korist Hrvatske.

8.Pletikosa je ukrao minumum 6 minuta u ispucavanjima.

9.Extra time 4 minuta,trebalo je bar 7.minuta.

10.Nedosudjen korner Srbiji koji su vidjeli i slijepci.

11.Ivanovic je poznat kao igrac koji nikada ne protestuje na odluke,sinoc je bio frustriran citavu utakmicu.

12.Ako 8 miliona Srba tvrdi da nikada u svojoj povijesti nisu bili osteceni kao sinoc,onda im zaista treba vjerovati.

13.Nastasic i Subotic za prvi start dobiju kartone dok Corluka cijelo prvo mesari srpske igrace i nista.Corluka i Vukojevic su imali zajedno bar 10 prekrsaja u 1. poluvremenu.