abidal anebi je napisao/la:
misli 21. stoljeća....
na stranu kad pobacam sve nastrane tipove i priče o njima,kad sumiram sve mlade momke koje sam upoznao i uveo ih u svijet nogometa i sve one koje sam godinama učio kako razumjeti nogomet,kako ga gledati uživo,pratiti na tv-u il preko radio valova,preko medija il rekla kazala tipova,izdvajam samo jednu osobu o kojoj dosad nisam imao prilike pričati.njega čuvam za posebne prilike,volim ko brata jer je sličan meni,a opet toliko različit jer ipak sliči više sebi.zašto,pa zato što nije trener već običan momak iz kraja za koji me vežu počeci,prvi šprint,prve šamarčine na terenu,prva uklizavanja i prve ozbiljnije ozljede.radi se o Tomi Brzetiću popularnom tbrzici iz Gruda...
znamo se od malena moj prijatelj tbrzica i ja.on nasađen na dobru knjigu uvijek je ganjao samo ocjenu i težio filozofiranju u društvu i oko njega,a ja s druge strane mangup i sportski tip težio konfliktu i kontaktu sa ženskim spolom.često smo izlazili,a u tim našim izlascima ja sam bio taj koji je pijan izvlačio pouke iz utjecaja alkohola na mozak i tijelo općenito.tbrzica je pio mineralnu i promatrao te izlaske više s filozofske strane,tipa zašto smo uopće izlazili,potrošili novce i utrošili vrijeme za ništa,dok se isto to vrijeme moglo iskoristiti za organiziranje neke kvalitetne debate u vatrogasnom domu
al da je bio pregovarač,bio je.znao je izvući situaciju od dramatične u idiličnu,od smrtonosne do praznične,od turobne atmosfere do trenutka da se zapitaš pa gdje je ovaj čovjek,ta dizalica bila dosad da me podigne dok padam.tako smo jednom na jednom tulumu istina mojim gafom došli u konflikt sa grupom momaka iz Mostara.nakon par popijenih pića,kao i obično bacio sam udicu na slaninu koristeći intelekt i prirođeni šarm.uhvatila se nedugo zatim Jasminka iz Gruda koju je po moju žalost već ošicnula grupica momaka iz Mostara.počelo je naguravanje,ja na njih šest pošto tbrzica nije forsirao nasilje.stajao je sa strane i pratio razvoj događaja,čekao trenutak da se izrazi i plasira umni udarac u pleksus nadrkanih Mostaraca.već pomalo u transu od udaraca i omamljen davljenjem zavapim "tbrzica,neka krene priča"..tbrzica navlaži usta mineralnom i upre prstom u najvećeg iz grupe momaka govoreći mu:
-"nemoj na slabijeg,nećeš izdominirat dugotrajno u društvu jer naletit će jači i ispast ćeš slabić.kod djevojaka to neće proći nekažnjeno i pročut će se po Hercegovini,te nećeš spolno općiti s nijednom od njih jer će pričati da ti je ud mali,isti ko i mozak kojim se kako tako služiš.jači si,nije to sporno,al ostavi mi kolegu ko boga te molim"...i mrcina pogleda u tbrzicu,pa u društvo,pa u djevojke i ostale nazočne te pokupi ekipu i napusti tulum..
tu me spasio prvi put,a bilo je i još par slučajeva.zvali smo ga "dobri duše iz Kladuše",jer se dopisivao s nekom malom iz Kladuše i prijetio da će ako zarati na tu stranu.zato nemojte po njemu kad se izražava,nema zloće u njemu.on samo piše kako mu dođe,izražava se dok ga ne prođe...