abidal anebi je napisao/la:
misli 21.stoljeća...
iako sam već naglašavao kako nisam mali od knjige i visoka obrazovanja,daleko je od toga da kad samnom zasjedneš za isti stol nemaš o čem pričati.pregledao sam sijaset nasnimljenih kvizova i raznih predavanja učenih osoba od kojih sam pokupio mnoštvo značajnih informacija.no jedno je činjenica,da ima jači,da postoji osoba koja pomete pelud s prethodno ispoliranih laminata,osoba koja počisti mrvice s već pobrisanog stola,čovjek koji te uhvati u neznanju kad najmanje očekuješ,lik koji zna o nogometu ko pleme satkano od trusata mozgova.naravno da je riječ o mom prijatelju Tomi Brzetiću,popularnom tbrzici
kako se čovjek kad ovako razmišlja o njemu nebi prisjetio zgode koja je može se reći obilježila jedan period života kod tada mladog mene.
kako smo oduvijek dijelili sve,počevši od djevojaka i hrane,prijatelja i tajni,svojatali si rodbinu i blago,dijelili i dobro o zlo,tako smo si uvijek govorili šta ovog drugog ide,gdje griješi i zapinje.tako sam mu ja bez dlaka na jeziku mogao reći da je bez problema moguće da se djevojka povali na prvom sastanku.on je pak tvrdio da kako je dokazano da je za manevar toga tipa potrebno tridesetak dana,nikako prije jer svaka djevojka je kako kaže zaslužila da zna s kim ima posla,da upozna momka s kojim liježe u postelju.
tako je jednom prilikom dresirao izvjesnu Marinu,djevojku poznatu kao laku na obaraču,pritom mislim na ud kojim se služi.no on je tvrdio da je obmanuta i da su svi čučnjevi koje je odradila ništa spram onoga što je očekuje kad je on nategne,al da zato treba vremena.iako totalno nezainteresirana za njegova predavanja morala je slušati o pozitivnim stranama Titove Jugoslavije,napamet učiti zanimljive parcele istočnjačke filozofije,slušati o prokletinji koja je bacila čini na dinamo i radi koje njegov klub pati u europi desetljećima.na svako predavanje širila mu je noge čekajući da je zaskoči.tbrzica je obuzdvao i nju i svoj buzdovan,umirivao riječima kako će sudnji dan doći,kako će upoznati nove dimenzije i posjetiti dvadeset i devetu planetu.
-ajde bona tbrzice,de mi prst bar uvali.vlažna sam ko korito Neretve.
-umiri se.venerin brijeg koji posjeduješ zaskočit će pljusak potkrijepljen grmljavinom kada za to dođe vrijeme i upoznat ćeš obrise pete dimenzije.neka vrijeme pokaže kada
to jutro na dan praska kako ga je nazivao mi je pričao kako je sve pripremljeno,kako je koliba ovlažena,gaza i ćebe u njoj položeni,svi elementi posloženi za udar koji će izvršiti poslije dnevnika kako je govorio.i neznam koji me vrag tjerao da popodne odem do frizerskog salona u kojem je Marina radila i tamo je zateknem u tom trenutku samu.sjeo sam u stolicu i kazao da mi skrati sa strane na pet milimetara,a gore kokotica sa malo gela.i krene mašinicom sa strane i dotakne me sisurinom po ramenu.to je bio okidač za nered,te smo se u trenu našli u šupi van salona.postotak vlažnosti od preko pedeset posto ukazivao je na nejebicu od koje rastu zazubice,kad na vratima šupe eto ti tbrzice sa kitom cvijeća.ugleda nas mokre ko krpe i mene kako udaram u psećoj pozi i prokomentira:
"ionako i nije neka osoba s kojom bi dijelio postelju,prljave misli dominiraju joj glavom.znao sam da je kadra prevariti me i prije no što porinem kralja Tomislava u more.takva mi netreba da me unazađuje,al opet ako se već i desilo,drago mi je da si to ti Kruno.za tebe bi pripremio i govedinu na lešo"...to je on tbzica.čovjek koji iz svake situacije izvlači samo ono dobro.loše ne zanemaruje,već radi na tome da ga anulira.tu smo ojačali naše prijateljstvo.tu je pokazao da bi doslovce gurnuo djevojku u vatru za prijatelja.moj prijatelj Tomo.....