Ovo je vrh, nema dalje.
Pravi Rvat: večer u kavani
Pravi Rvat kavanu posjećuje redovito. U 20:00, nakon šta je odgleda vremensku prognozu, ulazi u kavanu i nepovjerljivo i podozrivo promatra ljudstvo koje nije iz sela. Sida za stalni stol sa ekipom i počinje procedura trovanja alkoholom.
20:00 – 22:00
Ekipa raspravlja o temama dana, a naš junak mudro šuti, ubacujući se u diskusiju tek povremeno na odabranim temama, poput komentara rada državnih organa ("jeben mater i Mesiću i Račanu"). Nazočna lanad komentira se suptilno i ispod glasa ("dobra, dobra", "nu šta bi joj ga zavuka", "a jes ružna ćerce"). Pive klize. Naš junak ispod oka promatra ekipu koja ubacuje kune u džuboks i privrće očima kad shvati da je na redu još jedna pisma na engleskom. U sebi proklinje intelelkn….itlektnnn….iklentku….ma one načitane s naočalima koji pušćaju takvu nerazumljivu i nenarodnu glazbu.
22:00 – 24:00
Blago djelovanje alkohola čini svoje. Naš junak se sve češće uključuje u diskusiju ekipe i počinje davati svoje mišljenje o temama na tapetu iako isto nije traženo. Negdje oko 23:00 otpočinje oštru političku polemiku sa svim nazočnima, te odnosi pobjedu zahvaljujući neprikosnovenoj snazi svog glasa, kao i činjenici da je već sada najalkoholiziraniji za stolom. Ukoliko se pak nađe neko podjednake razine alkoholiziranosti, a bez obzira na postojanje ili nepostojanje razlike u mišljenjima, diskusija se razvija do samog praga fizičkog obračuna, i obično završava prijetnjama užoj i široj obitelji dotičnoga, kao i prijetnjama bacanjem bombe na kuću komunističko-boljševičko-masonsku, te najtoplijim željama majci dotičnoga za spolno općenje s Mesićom i Račanom. Komentari nazočne lanadi i dalje su jednako suptilni, ali kontrola jakosti glasa se gubi, tako da svi nazočni, uključujući lanad, jasno čuju mišljenje našeg junaka. Ne postoji više kategorija "ružna"; sva nazočna lanad, uključujući i najgore šišmiše iz noćnih mora, je podjednako dobra. Odlučujući da je dosta bilo sa pederskom muzikom, naš junak na jednom od sve frekventnijih posjeta WCu na džuboksu odabire najglasnije stvari Metal'ke i Ajron Majdana demonstrirajući na taj način svima nazočnima kako on nije ograničeni tupavac.
24:00 – 02:00
Polemike se nastavljaju, te u istima naš junak koristi isključivo nerazumljive jezične konstrukcije uz žestoku gestikulaciju rukama vrlo blizu noseva nazočnih. Nakon šta ga ekipa spriječi u pokušaju dokazivanja argumenata na licu su-polemičara, naš junak zaključuje kako mu je dosta ove stranjske muzike i odlučuje zapivat. Kako bi zadnjem su-polemičaru, redovito jugonostalgičaru, židovu i komunjari, dokaza bit svoje poante, sa džuboksa prvo tri puta za redom pušta Čavoglave, proklinjući pri tom vlasnika kavane koji je baš prošli tjedan sa džuboksa izbrisa Jasenovac i Gradiška Stara. Potom slijedi set od 10 pisama Miše Kovača prilikom kojega svi nazočni dobivaju jasnu sliku o snazi glasa našeg junaka, kao i o anatomskim granicama naprezanja vratnih i drugih žila u tijelu čovjeka. Naš junak zna svaku pismu od riči do riči, ali note mu nisu jača strana, tako da se deranje odvija jednoličnim tonom, pri čemu su viši tonovi otpjevani za nijansu jače ud dubljih. Naš junak se inače užasava fizičkog dodira sa drugim muškarcem, ali sada grli i ljubi sve nazočne iz ekipe dok se pisma ori.
02:00 – 04:00
Sad već u stanju blaže alkoholne kome, naš junak sa džuboksa odabire set pjesama Cece, Mice Trofrtaljke i Miroslava Ilića, kao i još nekih novijih srpskih pjevačica umjetnih sisa. Na svom putu nazad na svoje misto, grli i ljubi nazočnu lanad, počev od najpristalije, pa do šišmiša, kao i slabije mladiće iz ekipe koji mu se nisu u stanju oduprijeti. Iz sveg glasa piva i najopskurnije srpske pisme, ridajući pri tom za starom majkom, izgubljenom ljubavi, čobanom i ovčicama. Ustanovivši da mu je nestalo cigara, te da više nije u stanju dovršit pive koje pristižu za stol (jebući pri tom majke Mesiću i Račanu), naš junak spušta umornu glavu na stol i isključuje se. Ekipa ga nosi doma, zvoni i nasloni ga na vrata, te biži kako bi izbjegli gnjev ženet'ne našeg junaka. Smjerna i pokorna kakva samo prava Rvat'ca može bit, supruga našeg junaka otvara vrata, i uz bujicu najljepših ljubavnih stihova našeg junaka polaže pred WC školjku i odlazi na spavanje. Naš junak već neko vrijeme blaženo sniva.
sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine