Koliko vam znače u životu i dokle ste spremni ići kad ih kršite?
Da li je to samo ubičajeno laganje kod poreznih prijava,švercanje u javnom prijevozu, ili nešto krupnije?
Poznati smo naime kao podneblje gdje je hajdučija uvijek bila na cijeni,tako da je kršenje prometnih (ali i svih drugih!)propisa,parkiranje na zabranjenim mjestima,vožnja 50% većom brzinom od dozvoljene ili općenito laganje kao sredstvo u dosizanju cilja posve uobičajeno.To se kod nas zove-snalažljivost!?
Interesantno je da kod nas postoji i solidarnost s prekršiteljima zakona,tako npr. upozoravamo blendanjem jedni drugi da je policijska kontrola blizu i vrlo rijetko prijavljujemo policiji razne prekršaje s kojima se dnevno susrećemo(npr obiteljsko nasilje,dilanje droge na ulici...),što je posve suprotno s jednom Njemačkom ili Švicarskom ili Skandinavijom.Ako tamo netko vidi da,recimo,niste propustili pješaka prijeći ulicu,sa sigurnošću možete očekivati da će zapisati vaš broj i prijaviti vas policiji.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age