Svugdje ima predrasuda. Nije to naš ekskluzivitet.
Meni su zanimljive predrasude balkanskih nacionalista, u prvom redu Hrvata i Srba. A to je da i jedni i drugi gledaju drugu stranu kao onu nacionalističkiju, homogerniju po tom pitanju i složniju o obrani svojih ciljeva. Samim time i kao jakog oponenta i protivnika. Dakle surpotnoj strni se pridaju svojstva jedinstva, nacinalnog zajedništva i sposobnosti dosizanja svojih nacinalnih težnji. Kod svoje kuće se primjećuje nezajedništvo, jal, neorganiziranost...
Tako Hrvati za Srbe misle da su jedan nacionalni monolit, koji uvijek čuče u prikrajku i čekaju pogodan trenutak za stvaranje velike Srbije. Da se od malih nogu odgajaju da misle velikosrpski....
Srbi Hrvate gledaju kao genocidne i ustašofilne, jedinstvene u osvarivanju svojih težnji, dok su Srbu za njih nesložni i nejedinsveni.
Ovo su uglavnom predrasude nacionalista, koji cijene suprotni tabor, svoj sliku u suprotnom dvorištu, ali samo kao poticaj za homogenizaciju svog čopora.