u prirodi svakog komunistickog rezima je fizicko istrebljivanje suparnika i protivnika, bilo da je temeljeno na nacionalnosti, na vjeri (ili zbog same vjere), na klasi ili na necem drugom, svejedno...
proljece '45, rat gotov, oni na vlasti, desetine tisuca ljudi nenaoruzanih i predanih na nemilost - Bleiburg je komunistima odlicno dosao: di ces bolje prilike za rijesit se sto-dvjesto tisuca "neprijatelja"? Ionako bi to morali uciniti kasnije ...
u Uskrsnjem broju Jutarnjeg izasao je veliki intervju s akademikom Dusanom Bilandzicem: izmedju ostalog, pricao je o svojem reformiranju sezdesetih iz tvrdog komunista u nekog reformiranog, prosvijecenog i slicna sranja... na kraju je rekao da bi on (D.B.) iz '45 streljao sebe iz recimo '65 zbog svojih nedovoljno revolucionarnih stavova ... a Bilandzic je te '45 bio mlada zvijezda, s neogranicenim mocima zviota i smrti, kao i stotine drugih partijskih komesara...