Ne pušim no cijeli život okružen pušačima.

Stoga razvio prilično liberalan stav prema tome...sve dok nisam kročio u NYC i na svoje oči vidio neke stvari,koje mi se danas ipak čine-dobre i korektne.Naime,svjedočio sam nebrojeno puta uličnim konfrontacijama pušača i nepušača,te shvatio da se pušenje (rekao bih s pravom!)u Americi smatra ne samo ovisnošću, već i oblikom mentalne retardacije.(ne bih htio nikoga uvrijediti,samo prepričavam osobna iskustva!)Također,nigdje u svijetu ne postoji takav teror pušača nad nepušačima,kao što je to slučaj u Hrvatskoj.Kad ste i gdje,u bilo kojem javnom prostoru,vidjeli jasno odvojen prostor za pušače-a kako to zakon propisuje?

Volio bih da o tretmanu pušača spram nepušača više kažu naši evropski i svjetski dopisnici s lica mjesta.

nije uzalud na nekom pušačkom sajtu Hrvatska dobila ocjenu "smoker's heaven"
moram priznati da mi nakon što sam prestao pušiti dim smeta više nego prije nego što sam počeo

Ne pusim.

Pusio sam, po dvije kutije na dan, i jednog dana prije nekih osam godina sam rekao sam sebi "dosta".

I od tog dana vise ne pusim.

Moram se pohvaliti, jer ni sam ne znam kako sam uspio tako iznenada. Ja koji sam "ubijao za cigaretu", koji bi radije bio zedan i gladan nego bez cigarete par sati.

vidiš...ovo nikako ne mogu shvatit...ja nikad nisam gladovao zbog cigara...jednom prilikom me frend na u kantini faksu žica da mu platim klopu...i ja ga pitam zašt je maloprije kupio kutiju cigara kad nema za jelo...i on kaže "bez jela mogu dan-dva, bez cigare ne mogu"...i ja mu ladno odgovorim "ko te yebe, gladuj" ne kužim kako netko može imate tako pobrkane prioritete?

 Cigarete i pušenje su jedno od najboljih i najjeftinijh zadovoljstava u životu pa ako ne pušiš za tebe mogu osjećati samo žaljenje- Sigmund Freud

 

rece freud i svoju slabost podijeli sa rubyem-nista ostaje mi samo da ti zapljescem

svaka cigareta vas kosta 5 min manje zivota 

 

samo a ja mislija 8min u onda se bacam na još