Ne pušim no cijeli život okružen pušačima.
Stoga razvio prilično liberalan stav prema tome...sve dok nisam kročio u NYC i na svoje oči vidio neke stvari,koje mi se danas ipak čine-dobre i korektne.Naime,svjedočio sam nebrojeno puta uličnim konfrontacijama pušača i nepušača,te shvatio da se pušenje (rekao bih s pravom!)u Americi smatra ne samo ovisnošću, već i oblikom mentalne retardacije.(ne bih htio nikoga uvrijediti,samo prepričavam osobna iskustva!)Također,nigdje u svijetu ne postoji takav teror pušača nad nepušačima,kao što je to slučaj u Hrvatskoj.Kad ste i gdje,u bilo kojem javnom prostoru,vidjeli jasno odvojen prostor za pušače-a kako to zakon propisuje?
Volio bih da o tretmanu pušača spram nepušača više kažu naši evropski i svjetski dopisnici s lica mjesta.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age