Sidi Med Skilz u Vranjicu na molu
Sa dragim svojim priča o njihovom bolu
Šapuće u uho Germaniku dok miluje mu diku:
"Zašto, ljubavi, od svi mista na svitu
Mi se rodimo u ovome selu
Umisto u toliko bliskom Splitu?"
Sjede tako zagrljeno dva Vranjička druga
Dok srca im obuzima golema tuga
Med Skillz čeznutljivo gleda put Splita
A u rukama mu sve kruća postaje Bojanova kita
Pogleda ga Bojan i pogladi mu kosu
Te uputi nježan poljupčić po nosu
"Pođi srećo sa mnom put Nev Jorka
Tamo ćemo se ljubiti prije Utorka"
Sidit ćeš pospano u mojemu krilu
Dok na večer slušamo druga Trilu
Kako ka Pogorelić mlati po klaviru
Račun ćemo brzo platit
Te u Đekson Hajts se vratit
Sjećajući se divne glazbe u Ponticellu
Radit ću ti ono šta najviše voliš
Lupat te k...om po čelu
Otić ćemo i u Hadson otekla ladit malo jaja
I poslat razglednicu put zavičaja
Isprid pošte nastat će buka i graja
Kad svit doma skuži koliki si baja
[uredio rumi - 27. rujna 2010. u 10:19]