Nego, da ne prijeđemo samo tako olako preko 1984... Eh da, "84... Puno lijepih stvari se dogodilo, ali meni se daleko najdublje urezao u sjećanje nogometni kup te godine i Metalac iz Siska u polufinalu. Prvo protiv Zagreba u polufinalu regionalnog kupa 3-1, pa onda Varteks u finalu 0-0 i prolazak na penale.

U prvom kolu Vardar u Sisku, pobjeda 2-1, sjećam se kad me drugarica na velikom odmoru u popodnevnoj smjeni pitala da jel bi mi išli na utakmicu... ne znam ako se kad učionica brže ispraznila, srušili smo sve rekorde na 350m koliko je bilo od škole do stadiona.... i onda visit na ogradi cijelo prvo poluvrijeme jer nije bilo ni jednog drugog mjesta otkud bi se vidio teren. Razočaranje 2 minute prije kraja, Ringov 0-1, ali odma nakon centra pad s ograde dolje nakon 1-1. Trk doma na poluvremenu ostavit torbu i trk natrag na stadion... čučanje uz ogradu cijelo drugo poluvrijeme, gledanje ljudima takoreći kroz noge na igralište, do 88. minute i 2-1 za Metalac, ne možeš vjerovat. Inače, taj Vardar je valjda sljedeće kolo pobijedio Hajduka u Skoplju (bilo na TV, ona subotnja utakmica), a Hajduk je malo iza toga izbacio Spartu koja je kolo prije toga izbacila Anderlecht koji je ili osvojio ili bio u finalu kupa UEFA godinu prije. To je davalo nade da bi Metalac mogao dogurati daleko u Kupu Kupova ako osvoji jugokup, pošto je bolji i od jednog Anderlechta...

Drugo kolo Osijek - Metalac... a nikako saznat rezultat, u prvom dnevniku ništa... potjero me tata spavat, nije mi dao čekat skroz do drugog dnevnika... ali mi je ipak u sobu došao reći da je Metalac prošao na penale nakon 2-2... ne znam koliko je bilo sati dok nisam zaspao od uzbuđenja.

Četvrtfinale, najsretniji mogući ždrijeb, Metalac - GOŠK Jug, ostalo su sve bili prvoligaši. Ovaj put da neće puštat nikog bez karte, ali nabavio mamin jedan učenik, desni bek u prvoj postavi Metalca karte... e al stari to nije znao da imamo karte taj dan, pa nije znao da mora doć ranije s posla... Nisam mu dao ni ručat ni ništa, odma na stadion da se dođe do početka utakmice. Toliku gužvu nisam u životu vidio; pomakli su reklame šta su uz ogradu stadiona do pola atletske staze, i tamo su sjedili ljudi. Milicajci se šetali po stazi i nisu nikom dali da se ustane, morali su sjedit... a atletska staza od crvene šljake... ljudi po krovovima tribina, na jablanima oko stadiona... 1-0, gol u prvom poluvremenu, i gadan prijelom noge jednog Dubrovčanina nešto poslije. Utakmicu prenosio nitko drugi nego legenda Ivo Tomić.

Polufinale je bio prvi sportski prijenos u povijesti na radio Sisku, sa Poljuda. Vulić zabio na početku utakmice za 1-0 iz izmišljenog penala ("sumnjivo dosuđenog" kako su rekli na Dnevniku). Metalac iz jedne kontre daje gol, ali sudac izmišlja ofsajd ovaj put. U drugom poluvremenu još jedna kontra Metalca, i Kukoleča 1-1. (To je ja mislim bilo jedina dva puta da je Metalac prešao centar.) Do kraja utakmice Hajduk ima milion kornera i prilika, Zdenko Baća radi čuda, a prema radio reporteru "oko 10,000 gledatelja čak počinje navijati za simpatične goste iz Siska i priprema se pomalo za izvođenje penala"... ali Zlatko Vujović ugurava nešto minutu prije kraja i ostaje 2-1. U drugom polufinalu Zvezda dobila Dinamo 3-2 (nakon vodstva 3-0, Zajec zabio onda dva gola iz očaja iz daljine).... dupli poraz taj dan, Metalac pokraden a moj Dinamo izgubio od najljućih rivala za koje je inače navijalo više od pola razreda... grozan jedan dan, užasan. Poslije toga je uslijedilo to legendarno finale kupa na Poljudu kad je u prvoj utakmici (druga se po pravilu uvijek igrala u Beogradu, čisto da bude sve fer i korektno, ne) Slišković Tomici Ivkoviću uvalio gol iz kornera.