Od
prosječnog Hrvata Zagrepčani su bogatiji oko 80 posto, stanovnici
Istarske županije 38 posto, a Primorsko-goranske oko 18 posto.
Neznatno
iznad prosjeka još se drži Ličko-senjska županija, dok stanovnici
ostalih dijelova Hrvatske imaju BDP po glavni stanovnika manji od
prosjeka zemlje. Najsiromašnija je Vukovarsko-srijemska županija u
kojoj BDP po stanovniku iznosi tek 57,5 posto hrvatskog prosjeka, što
znači da su stanovnici te regije oko tri puta siromašniji od
Zagrepčana.
To su pokazatelji najnovijeg istraživanja
Svjetske banke “Procjena životnog standarda u Hrvatskoj”, koje je
nedavno uručeno Vladi i ona bi se o njemu trebala uskoro očitovati.
U
promatranom razdoblju od 2001. do 2003 godine najstabilniji rast imale
su najrazvijenije županije: Zagrebačka, Istarska i Primorsko-goranska.
Njihova povoljna ekonomska struktura, demografski trendovi i
obrazovanost stanovništva govore da imaju i najveće potencijale za
budući razvoj.
Istodobno, najsporiji rast zabilježen je u
županijama središnje i istočne Hrvatske, a njihove predispozicije
upozoravaju da su izložene velikom riziku od daljnjeg zaostajanja.
Studija
donosi obuhvatan prikaz socijalnih i ekonomskih karkateristika
hrvatskih regija, a Vladi bi trebala poslužiti kao analitička podloga
za izradu regionalne razvojne strategije. Takvu strategiju Hrvatska još
nema, a ona je važan uvjet za ulazak Hrvatske u EU.

Početak
2000. godine bio je vrlo uspješan i za Dalmaciju, čiji su oporavak
potaknuli cestogradnja i turizam. Ubrzanim rastom može se, naravno,
pohvaliti i Zagrebačka županija, ali su u njenom slučaju presudnu ulogu
u tome imali povoljna ekonomska struktura i dobar položaj. Blizina
Zagreba, vrijednost nekretnina i manje porezno opterećenje potaknuli su
rast poduzetništva koji se brže počeo razvijati u okolici Zagreba, nego
u samom gradu.
Nisu podbacile ni tri najrazvijenije hrvatske
regije - Grad Zagreb, Istarska i Primorsko-goranska županija. Štoviše,
svojom povoljnom ekonomskom strukturom osigurale su visoke i stabilne
stope rasta, iznad hrvatskog prosjeka (10,6 posto).
Iz
Studije je jasno da boljestojeće regije imaju i najbolje izglede za
brži razvitak u budućnosti. Prije svega, njih odlikuje razvijeniji
uslužni sektor. U Zagrebačkoj županiji, na sjevernom i južnom Jadranu
(regije podijeljene po analitičkom kriteriju) udjel usluga u ukupnoj
ekonomskoj aktivnosti čini više od 50 posto. A studija podjseća da su
usluge glavni generator ekonomskog rasta. Najbrže stope rasta u
spomenutom razdoblju, 19 posto, ostvarene su u uslužnom sektoru, dok je
poljoprivreda iskusila nominalni pad dodane vrijednosti (2,4 posto), a
industrija je rasla po relativno skromnim stopama (6,8 posto).
Pored toga, razvijenije regije imaju
relativno propulzivan poduzetnički sektor s malim i srednjim
poduzećima, kao i solidnu grupu velikih poduzeća u privatnom i državnom
vlasništvu. Povoljnija im je i obrazovna struktura. Na koncu, Zagreb i
okolica, te sjeverni i južni Jadran nisu izloženi ni tako negativnim
demografskim trendovima kao druge regije. Uz ostalo, imaju veći udjel
radno aktivnog stanovništva nego ostali dijelovi Hrvatske. Stoga te
regije “imaju iznadprosječne izglede za rast, što bi moglo voditi
daljnjem povećanju regionalnih razlika”.
Premda se u studiji
iznosi da i dalmatinske županije imaju izglede za iznadprosječan rast u
budućnosti, naglašava se da u njihovu slučaju postoji rizik jer je rast
poduzetničkog sektora snažno povezan s pozitivnim turističkim
rezultatima, a oni značajno ovise o preferencijama turista i stanju na
globalnom tržištu.
Središnja Hrvatska i istočna Slavonija izložene su najvećoj prijetnji od daljnjeg zaostajanja.
Razlozi
njihovih skromnih potencijala rasta su relativno nepovoljna ekonomska
struktura, s visokim udjelom poljoprivrede, tradicionalne industrije
koja nije restrukturirana, a prate ih i negativni učinci rata.
Industrijski
lideri su Varaždinska i Sisačko-moslavačka županija, u kojima se čak
trećina zaposlenih skrasila u industrijskom sektoru.
Dok
poljoprivreda teško može osigurati brži razvoj, s industrijom stvari
nisu tako jednoznačne. Ona može uključivati brzorastuće sektore, poput
informacijske i telekomunikacijske tehnologije, ali i padajuće
tradicionalne aktivnosti, poput tekstila i metalne industrije.
Danijel Nestić
Na
Studiji Svjetske banke uz strane je autore radilo i više domaćih, među
kojima i Davor Mikulić , Željko Lovrinčević, Danijel Nestić, Vedran
Šošić.
|
Željko Lovrinčević
Regionalna
politika i koordinacija strukturalnih elemenata jedno je od četiri
poglavlja za koja još nije odrađen ni screening, ali očekuje se da će
hrvatski pregovarači, predvođeni Zlatanom Froehlichom kao šefom grupe,
najesen početi s tim poslom.
|
Poljoprivredne regije u Hrvatskoj imaju najmanje šanse za uspjeh
Regionalne
nejednakosti obično su posljedica bržeg razvoja glavnoga grada i regije
koja ga okružuje, što se naziva “ulaznim” učinkom, gdje glavni gradovi
predstavljaju ulaznu točku za strane ulagače. To podrazumijeva
koncentraciju financijskih usluga, telekomunikacija, IT-a i drugih
logističkih aktivnosti u glavnim gradovima. Tako barem pokazuju
iskustva ostalih tranzicijskih zemalja.
Razvoj regija u
hrvatskom slu;aju od početka 2000. godine primarno je ovisio o njihovoj
ekonomskoj strukturi, odnosno kojom su se aktivnošću bavile. U pravilu,
veći udjel uslužnih aktivnosti, uključujući financijske, poslovne i
osobne usluge, te turizam prisutan je u razvijenijim i brzorastućim
dijelovima Hrvatske. Regije u kojima su više zastupljeni poljoprivreda
i tradicionalna industrija iskusile su značajno zaostajanje. Određeni
izuzetak, čini se, predstavlja Lika koja se izdigla na račun
cestogradnje. Kako se cestogradnja pomicala prema jugu, navodi
studija, i pozitivni učinci sele se prema dalmatinskim županijama, “a
Ličko-senjska županija mogla bi iskusiti sudbinu Karlovačke županije
koja je nakon završetka gradnje u tom području bilježila vrlo niske
stope rasta”. |