-

Ukrajinska kriza predstavlja najnoviji primjer kako su Sjedinjene Američke Države prešle put od slobode do fašizma.

Dok domaći mediji bez ikakvog novinarskog istraživanja, bez ikakve stručne povijesne i geo-političke analize, temeljena na činjenicama, i uzrocima, prenosi laži liberalnih medija sa Zapada, iz S.A.D. i EU, o Ukrajinskoj krizi, istina jest da je krizu u ovoj najvećoj istočnoeuropskoj zemlji prouzročio liberalni Zapad, odnosno Washington koji još jednom dokazuje da predstavlja najveću prijetnju svjetskome miru i čovječanstvu, i ova velike kriza, na 100. obljetnicu izbijanja Prvog svjetskog rata, završiti će, ili u Trećem svjetskom ratu i uvjetnom apokaliptičnom smaku svijeta, ili konačnim padom Sjedinjenih Američkih Država koje su postale preslik ili „copy paste“ bivših totalitarnih fašističkih i komunističkih država 3. Reich i SSSR. Vanjska politika Washingtona u svim svojim pojedinostima, taktički i strateški, podsjeća na Hitlerovu nacionalsocijalističku, i staljinističku vanjsku politiku Moskve tridesetih godina, u Drugom svjetskom ratu i Hladnom ratu.

Istok Ukrajine vrije; pro-ruski separatisti zauzeli su cijeli niz gradova na jugo-istoku zemlje, policijske postaje predale su se prosvjednicima i pobunjenicima, policijske specijalne jedinice otkazale su poslušnost Kijevu, gradonačelnici su pobjegli ili izrazili privrženost separatistima koji igraju na dvostruku kartu, ili federalizacija zemlje i veća autonomija, ili pripajanje istoka Ruskoj Federaciji, kao što se Krim na osnovi narodnog referenduma odcijepio od Ukrajine, proglasio nezavisnost, i praktički se isto vrijeme priključio Rusiji, ali bez intervencije Ruske vojske i aneksije u Hitlerovom stilu, kako Zapad optužuje Moskvu, jer nikakve jedinice Ruske vojske nisu izvršile invaziju na krimski poluotok, s obzirom da je po bilateralnom ukrajinsko-ruskom ugovoru na Krimu legalno stacionirano 15 tisuća ruskih vojnika, a Moskva je po tom sporazumu imala pravo tamo držati 25 tisuća vojnika, uz svoju crnomorsku flotu; sada smije tamo držati vojnika koliko hoće, jer je Krim ušao u članstvo Ruske Federacije, kao što je Republika Hrvatska ušla 2013. u članstvo Europske unije, pri čemu ima čak i velike razlike u demokratskom stupnju jednog i drugog referenduma, jer je onaj na Krimu pokazao veću demokraciju od onog u Hrvatskoj pošto je u Hrvatskoj o članstvu u EU odlučila manjina sveukupnog broja birača, a na Krimu većina.

Iz ruskoga kuta gledanja Ruska Federacija nema nikakva manja prava sebi priključiti i cijelu Ukrajinu, isto kao što si Europska unija uzima za pravo u svoje članstvo uključiti ovu veliku zemlju na istoku Europe. Ponovimo, Krim je pripojen Rusiji, i de facto i de iuro tako vraćen matici zemlji na osnovi izjašnjavanja naroda (plebiscita) nakon što su sovjetski komunisti odcijepili ovaj ruski poluotok i „bratski“ ga poklonili socijalističkoj Ukrajini. Za razliku od Krima, koji predstavlja ruski ratni plijen star 200 godina iz doba ruske carice Katarine Velike, je Texas u krvavom ratu odcijepljen od Mexica, i nakon proglašenja nezavisnosti pripojen Sjedinjenim Američkim Državama odnosno ušao je u članstvo Sjedinjenih Američkih Država.

Uzrok Ukrajinske krize leži u vanjskoj polici Washingtona koji je u Kijevu na vlast doveo pučiste izu redova šarene oporbe koja je izvršila državni udar, financiran od Washingtona, i logistički potpomognut svim sredstvima, i u tom udaru je nedemokratski i silom smijenjen demokratski izabrani predsjednik Ukrajine, i njegova vladajuća stranka; parlament u Kijevu preuzeli su pučisti, kao i vladu i instituciju predsjednika države, i nitko od njih nije demokratski izabran od strane ukrajinskog naroda. No, za Washington je to OK, iako se službeno zalaže za demokraciju, ali kada se na isti način pobuni oporba na jugo-istoku zemlje, protiveći se pučističkoj vlasti u Kijevu, onda to za Washington nije OK nego je kriv Putin kojeg mediji proglašavaju „fašistom“, iako on to nije nego je antifašist, dok su u novu i revolucionarnu vladu u Kijevu ušli i fašisti, uz oligarhe i plaćenike Wall Streeta odnosno krupnog kapitalizma.

Vrijedno za podsjetiti je, da je Washington od ukrajinske nezavisnosti od bivšeg Sovjetskog Saveza u Kijevu podupirao bivše komuniste, i to iz redova ekstremne ljevice, koji su preko noći postali demokrati i „borci za ljudska prava“, ali kada je ex-komunist i predsjednik Janukovič odbio potpisati mizerni ugovor s Bruxellesom, po kojemu bi se ukrajinsko tržište otvorilo za zapadnu robu na štetu ukrajinskoga nekonkurentnoga gospodarstva, Washington je reagirao munjevito, i smijenio ga putem svojih plaćenika, a i CIA je kao i uvijek igrala svoju ulogu u tom državnom udaru, a CIA je specijalist u ilegalnom izvršenju tajnih operacija državnih udara i politički motiviranih ubojstava neposlušnih državnika, a i vlastitog predsjednika Kennedya su ove mračne snage zla likvidirale kada nije plesao po željama vojno-industrijskoga kompleksa u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je izrastao u Drugom svjetskom ratu u „monstruma“, a koji se davno oteo bilo kakvoj demokratskoj kontroli, kako je posvjedočio antifašistički general i predsjednik Eisenhower kada je vlast predao u ruke svom nasljedniku, John F. Kennedyu, ubijen u kukavičkoj partizanskoj zasjedi u Dallasu, 1963. godine; nakon tog javnog smaknuća, koje je za cilj imalo, između ostalog, utjerati američkoj i svjetskoj javnosti strah u kosti, američki narod više ne kontrolira demokratske procese u svojoj zemlji, niti bira svoje predsjednike koje de facto na vlast dovode korporacije. S.A.D. su ionako korporativna država kakvu je bio stvorio Benito Mussolini na Apeninskom poluotoku nakon marša svojih crnokošuljaša po talijanskim institucijama u Rimu; u američkom slučaju ne marširaju crnokošuljaši nego masoni u odorama od krvavih petro-dolara.

Da je vlada u Washingtonu najviše korumpirana vlada na svijetu svjedoči presuda Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država u predmetu Građani vs. United i McCutcheon, u kojoj je sud obrazložio da podmićivanje vlade od strane korporacija nije protuzakonito podmićivanje odnosno kriminal nego izražavanje slobode mišljenja interesnih skupina.

Sjedinjene Američke Države više „nemaju funkcionalnu demokraciju“, rekao je 2014. bivši američki predsjednik Jimmy Carter, kojeg su i samog svojevremeno na vlast dovele korporacije, po izboru masonske Trilateralne komisije.

Vanjsku politiku Sjedinjenih Američkih Država ne vodi američki narod odnosno U.S. Congress nego masonska privatna Bilderberg-organizacija. Bivša šefica State Departmenta, Hillary Clinton, je na položaju ministrice vanjskih poslova Sjedinjenih Država javno rekla, da je sretna što po savjete više neće morati odlaziti u grad New York, gdje je sjedište Bilderberga na čelu s Henryem Kissingerom, već će po savjete odlaziti u susjedstvo, otkad je Bilderberg otvorio ogranak u gradu i posebnom okrugu Washington. Uostalom, zar nisu domaće premijerke i premijeri Republike Hrvatske javno rekli da su sretni što više po savjete neće odlaziti u Beograd nego u Bruxelles. Gdje je tu vjerodostojnost i patriotizam hrvatskih vladajućih političara i dužnosnika? Nisu se sjetili posavjetovati se s hrvatskim (političkim) narodom. Dokazuju da su dobre sluge loših stranih gospodara, i još su ponosni na to u svom sljepilu, i korumpirani od svojih poslodavaca preko Atlantika.

Kako su demokracija i pravna država u Sjedinjenim Američkim Državama uništene i nepostojeće svjedoči izjava Državnog odvjetnika agencije za nadzor burze (SEC), Jamesa Kidneya, koji je 27. ožujka 2014. posvjedočio da mu izvršna vlast nije dopustila da optuži najsnažnije banke s Wall Streeta, poput „Goldman Sachs“ zbog izbijanja Svjetske financijske krize 2007./2008. godine, i to pod izgovorom da „su banke prevelike da bi smjele otići u stečaj“, pri čemu je naglasio da njegovi pretpostavljeni imaju u vidu lukrativna radna mjesta u tim bankama i korporacijama kada napuste aktivnu službu u državnoj politici, dakle, opet legalna korupcija je u pitanju. Korupcija je uništila Rimsko Carstvo, uništiti će i carstvo Sjedinjenih Američkih Država, pitanje je samo hoće li S.A.D prije toga uništiti svijet, ili će u ovoj svjetskoj krizi doći do konačnog pada Sjedinjenih Američkih Država i njezinog imperija.

Zar američka vlada nije u Hrvatskoj od njezine nezavisnosti isključivo podupirala bivše komuniste, a ne demokrate odnosno patriote? Zašto tolika zaslijepljenost domaćeg eks-komunističko-udbaškog ustroja s liberalnim Zapadom, i shodno tome prenošenje „ljubavnih osjećaja“ sa sebe na manipulirani narod koji i danas u Zapadu gleda skoro pa Boga?

Pogledajmo povijesnoj istini u oči kad je odnos Zapada prema Hrvatskoj u pitanju:

Sveta Stolica kao ondašnja zapadna svjetska sila jest u dva navrata priznala hrvatsku državnu nezavisnost odnosno hrvatski suverenitet, 879. godine, i 1991. godine, ali je isto tako u zadnjem desetljeću 11. st. blagoslovila ugarsku okupaciju sjeverne Hrvatske, odnosno rušenje hrvatskog suvereniteta, pri čemu su i Hrvati i Mađari u to vrijeme bili kršćani.

Zar nije vojska Austrijskog carstva, kao jedna od najsnažnijih vojski kršćanskog Zapada svoga doba, čekala pred Sigetom da Siget s hrvatskom obranom i Zrinskim padne dok su je Turci razarali?

Zar nije Austro-Ugarska, kao ondašnja svjetska sila kršćanskog Zapada, namjerno prepustila Beču i Pešti upravu nad Bosnom i Hercegovinom nakon njezina oslobođenja od Osmanskog carstva 1878. i aneksije 1908. godine, da ne padne u ruke Srbije, a ne Zagrebu, iako su hrvatske postrojbe na čelu s generalom Filipovićem sudjelovale u njezinom oslobođenju, i unatoč tome što su Bosna i Hercegovina povijesne hrvatske zemlje, integralni dio Kraljevine Hrvatske u 16. st. od Une do Vrbasa, i suverena Kraljevina Bosna s hrvatskim vladarima i stanovništvom 1463. godine u trenutku kada je „Bosna šaptom pala“ pod Osmansko Carstvo.

Nadalje, liberalni Zapad je izdao Hrvate 1918. godine kada je stvorena velikosrpska Jugoslavija, i 1945. kada je obnovljena Jugoslavija nakon Drugog svjetskog rata na čelu s Titom i komunistima, ali izdaja nije ostala samo na tome, iste godine su Zapadni saveznici počinili najveću izdaju u svojoj povijesti kada su s tajnom operacijom „Keelhaul“ odlučili u ožujku 1945. antikomuniste izručiti masovnim ubojicama Titu i Staljinu, i tako su komunisti uz pomoć liberalnog Zapada pobili do Božića 1945. pola milijuna Hrvata, ili svakog šestog potomka Hrvata koji su u stoljeću 7. osvojili prostor između Sutle i Drine, Drave i Jadrana, postali kršćanima i preuzeli rimsko pravo. Bolje da su stari Hrvati ostavili na snazi pravo jačega, pa ne bi tako stradali u svojoj povijesti nego što su kristijanizacijom postali „civilizirani“, odnosno istrebljivani u civilizaciji od „civiliziranih“ vladara i država.

Kada je Vukovar gorio u velikosrpskoj agresiji, kao što je i cijela Hrvatska bila 1991. u plamenu kada je JNA navalila na hrvatske gradove i civile, na razoružan i nenaoružan hrvatski narod, liberalni Zapad je navijao za Slobodana Miloševića i Beograd, za „teritorijalnu cjelovitost SFRJ“, i u rujnu 1991. vezao Hrvatima u Vijeću sigurnosti UN, na britanski prijedlog, ruke da se ne mogu braniti (embargo na izvoz oružja), i zar nije liberalni Zapad pred Svjetski sud izveo antifašističke oslobodilačke hrvatske generale Markača i Gotovinu?

Unatoč svemu tome domaći ustroj i većina naroda i dalje slijepo vjeruje Zapadu, kao dijete zloj maćehi, kao čovjek bez mozga, bez samopoštovanja – rob. I zašto bi Otac domovine Ante Starčević bio u krivu ako je rekao da su njegovi Hrvati radije robovi nego slobodni ljudi? To uostalom tvrde i velikosrpski ideolozi, i u pravu su, što ne znači da imaju pravo stvoriti Veliku Srbiju na račun hrvatskih zemalja, ali ni liberalni Zapad nema pravo dijeliti i otimati hrvatske zemlje, i od Hrvatske učiniti svoju koloniju.

Liberalni Zapad ukinuo je međunarodno priznatu Republiku BiH, i podijelio Bosnu i Hercegovinu, te blagoslovio etničko čišćenje i genocid za stvaranje „Velike Srbije“, legalizirajući u Daytonu tzv. Republiku Srpsku, nastalu na genocidu nad Hrvatima i Muslimanima/Bošnjacima. Zar treba veći dokaz o izdaji Liberalnog Zapad od toga, ako izuzmemo „Bleiburg i Križni put“ koji je djelo Zapada i njegovog ljubimca „Tita“.

Upravo to, stvaranje kolonije na djelu je u Ukrajini, i državni udar je s tim u najvećoj sprezi, jer Washington želi poslušnu vladu u Kijevu, i Ukrajinu pripojiti sebi, te da NATO izbije na dugačku istočnu granicu s Rusijom, i to onaj isti NATO koji je stajao po strani kada je gorio i padao Vukovar isto kao što je „srednjovjekovni NATO“, vojska Austrijskog Carstva, stajao po strani dok je gorio i padao Siget. Isti onaj NATO čije je postojanje nakon završetka Hladnog rata i odlaska Crvene armije iz istočnog dijela ujedinjene Njemačke suvišno, i suvišno već četvrt stoljeća od vremena pada Berlinskog zida koji nije srušio liberalni Zapad nego Mihajl Gorbačov, to jest oni koji su ga i izgradili kao svjedočanstvo anti-humanizma.

Danas su anti-humanisti oni koji su se tada zalagali za ljudska prava, kao što se i danas zalažu, ali u svojoj prljavoj Goebbelsovoj propagandi.

„Main-Stream“ mediji Liberalnog i anti-kršćanskog Zapada lažu o svjetskoj Ukrajinskoj krizi, a lažu zato što za svoje gospodare pripremaju novi rat u Europi koji odgovara jedino Washingtonu sa svojom posrnulom, opljačkanom i uništenom ekonomijom, uništenje prouzročeno od privatnih bankara s Wall Street-a koji stoje iza svakog svjetskog rata, i svake svjetske krize, bilo ekonomske, bilo političke i socijalne, pa i iza revolucionarnih prevrata, manje-više. I London je u proljeće 1914. stajao pred državnim stečajem isto kao danas Washington, a točka na „i“ angloameričke ekonomije je prelazak Rusije i Kine s plaćanja u dolarima na plaćanje u domaćoj valuti i zlatu. Tko želi od zapadnih zemalja od sada trgovati s Rusijom, mora koristiti rusku valutu. Rusija za svoju naftu i svoj plin više ne želi U.S. Dolar. To je crvena krpa za bika u Washingtonu, preko toga neće preći, Krim je još mogao sažvakati, ali prestanak plaćanja u dolarima ne može nikako, i zato Europu čeka novi rat koji će postati opet svjetski rat, ako izbije. Zašto je Rusija napustila dolarsku utjecajnu sferu? Zbog Zapadnih sankcija Rusiji pod izgovorom aneksije Krima, dok svoju ulogu u državnom udaru u Kijevu licemjerno skriva, i kažiprstom za krizu optužuje Moskvu i Vladimira Putina.

Vidjeti ćemo hoće li Putin još jednom uspjeti spasiti svjetski mir kao 2013. zbog Sirijske krize.

Washingtonu ne pada na pamet da prestane podupirati i jačati terorističke skupine u Siriji i krvoločne islamske fundamentaliste i džihadiste  koji kolju sirijski narod, pa i kršćane u Siriji zbog kojih se Washingtonu i Zapadu fućka, ali zato licemjerno proziva Putina zbog podrške separatistima u Ukrajini.

Rascjep i podjela Ukrajine prestala bi istog časa da Washington odustane od Ukrajine učiniti „Natoland“. Međutim, Washington to ne želi i neće, jer Washington hoće i želi rat. Prodati rat svojim europskim saveznicima u EU neće biti problem, jer mito i korupcija buši tamo gdje ni svrdlo s dijamantnom glavom ne prodire. Zapadni političari i državnici poznaju povijest i geo-politiku, ali okreću glavu i prianjaju uz zlo, jer su „robovi“ korporacija.