U godini Gospodnjoj 2025. prvi puta sam pogledao Sopranose.
Iako se danas može tvrditi kako je ova serija "samo" jedna u nizu od onih top top serija, npr. Breaking Bad, Žica i da samo o subjektivnom dojmu ovisi koja će kome biti najbolja i najdraža, mora se napomenuti kako je izlazila od 1999. do 2007., i kako su Sopranosi zapravo bili revolucionarni i prvi tabali put za serije u kojima su u prvom planu anti-heroj likovi i u kojima se detaljno istražuju i prikazuju teme moralne dvosmislenosti, kriminala i sl.
U tome se ističe jedna od prvih epizoda serije, točnije peta epizoda prve sezone naziva "College" u kojima Toni vozi kćer Meadow na obilazak koledža kako bi se odlučila u koji će upisati i pritom slučajno susreće bivšeg člana "njihove stvari" koji je postao doušnik i štićeni svjedok. Radi onog što Toni napravi toj osobi je HBO razmatrao čak i cenzuru i izmjenu epizode iako se ništa toliko krvoločno ne prikaže na ekranu, već zaista u to vrijeme nije bilo uobičajeno da glavni lik serije bude ovakav anti-heroj.
Serija po meni svoju briljantnost također vuče iz svoje "dubine" odnosno to nije samo obična priča o mafijašima, već ispituje i obrađuje mnoge društvene teme poput socijalne pravde, propadanja društva, američkog sna, društvenih promjena, globalizacija itd. Primjerice ostaju mi u sjećanju scene kada u nekoj od posljednih epizoda likovi pokušavaju uspostaviti reket u novootvorenom kafiću a la Starbucks, a konobar ih ladno otrese da im to nema smisla, da svako zrno kave i svaki dolar mora biti evidentiran i proknjižen i da će nakon njega samo doć neko drugi pa još neko pa još neko itd. Ili scena u posljednjoj sezoni kada Butch priča na telefon hodajući i kada završi poziv shvati da je Little Italy u New Yorku sve manji i manji.
Mora se spomenuti i razrada likova od kojih su skoro svima obrađene pozadinske priče, njihov razvoj, teškoće, nadilaženje teškoća pa u nekim slučajevima i tragično skončanje. Što se tiče obrade likove najviše mi ostaje u sjećanju lik Christophera. No, što se tiče glumaca, jedino mi se Gandolfini ističe, čovjek stvarno povjeruje da je pravi talijan mafijaš kraj njegove predstave. S time ne želim reći da su mi drugi glumci loši, nisu, nego samo da mi nisu briljantni. Više mi se ističu priča i radnja, nego gluma likova, što je meni sasvim okej. Jedino bih htio spomenuti Tony Sirica koji nije zapravo glumac, nego je bio stvarni bivši pripadnik mafije koji je uprizorio lik Pauliea. Koliko mi je fascinantno da Gandolfini onako dobro odglumi nešto što nije, isto tako mi je fascinantno da je Sirico uspio pred kamerama odigrati ono što je stvarno bio, a da se na kameri ne skuži da glumi, ako to ima smisla.
Ja mogu reći da su meni Sopranosi skoro pa humoristična serija prije svega, naravno nije pa kažem "skoro pa", jer koja druga toliko ozbiljna serija s toliko ozbiljnim temama može dati toliko materijala za sažetke šaljivih trenutaka. I još jedna stvar za koju bi drugi rekli da kakve to veze ima ili bi tvrdili upravo suprotno, no, meni osobno se vidi koliko su Sopranosi bili uspješni po tome da David Chase od tada nije radio na nijednoj seriji i samo na dva filma od kojih je jedan Many Saints of Newark koji je prequel Sopranosa.
Ovo nije stručna recenzija pe nek se svako uključi sa svojim komentarima ako želi.
Serija naravno ima i onaj legendaran kraj...
[uredio FranckConstanzaZolja - 05. prosinca 2025. u 10:01]
1. Klub, 2. Igrači, 3. Navijači