šef je napisao/la:
Pogledao sam 4. sezonu Losta. Stvarno su previše razvukli glavni problem sezone i nove likove. Djeluju potpuno nepotrebno i usiljeno. Također nemaju apsolutno nikakvu dubinu ni smisao s obzirom na količinu vremena i broj epizoda u kojima su prisutni. Cijela sezona ima osjetno drukčiji ton u odnosu na prethodne, puno je više prilika za postavljanje pitanja i dobivanje bilo kakvih odgovora, ali likovi sad odjednom to više ne rade. Kraj sezone ne zvuči nimalo obećavajuće za radnju sljedeće, čini se kao najnepotrebniji mogući razvoj događaja, ali ajmo vidjeti... Valjda će barem malo pojasniti Jacoba.
Prve 3 sezone su posebna razina, van kategorije.
Vidi cijeli citat
Nakon 4 ili 5 epizoda 5. sezone mogu samo reći - koji k? Daniel Faraday je u top 3 najgluplja lika koja sam vidio u zadnjih par godina u bilo čemu. Ostatak čine njegov kolega Miles i ženska koja je toliko beznačajna da joj ni ime ne znam nakon 20 epizoda. Neshvatljivo mi je u kakvom su smjeru scenaristi odlučili ići i što žele reći i postići s ovakvom radnjom.
Ali da izbjegnem baš sad spoilere ako netko gleda - moram ponovno naglasiti da su likovi nekoliko razina ispod prethodnih sezona. I to u usporedbi sa samim sobom! Dijalozi su kraći, manje uvjerljivi, manje emotivni, sve se dogmatski prihvaća koliko god besmisleno ili kriptično bilo, nema preispitivanja, sumnje, inzistiranja na odgovorima, proturječja, sukoba... Dno. Doslovno cijela 4. sezona se svodi na Faradayeve odgovore otočanima "gle, morate mi vjerovati, komplicirano je, ali mi morate vjerovati" i svi su ok s tim? Nakon što su prethodno svaku odluku Jacka ili Lockea preispitivali... U 5. imamo iste te stvari na steroidima. Sawyer pak djeluje kao karikatura samog sebe, vjerojatno je njegov lik najviše izgubio. Locke bi bio drugi (a on mi je bio najbolji).
A tek ova travestija s Desmondom... Reciklira se njegova priča već 3. sezonu zaredom. Bit će teško izdržati do kraja.
Growing up means choosing how you're gonna live your life.
