preporučam pogledati film harrison''s flowers, danas u 20.40 na HRT1
pogotovo preporučam ''istočnoj braći'' da se podsjete što su radili tih dana ''u ime svetog save''
i nek se čudom ne čude kaj im ne možemo oprostit i zaboravit
žalosno da je do sada taj film u Hrvatskoj prikazivao samo HSP pa sam gam imao prilike pogledati kod njih. ko da se sramimo onog što se desilo ''91

slava svim palim Hrvatima u Vukovaru!
navik on živi ki zgine pošteno

SLAVA SVIM POGINULIM BRANITELJIMA VUKOVAR....GRADA HRVATSTVA I ISTINE O DOMOVINSKOM RATU....i ja bih zamolio nijednog Srba ma koliko oni koji su ubijali nase tamo nemaju veze s njime da se ne javljalju i pokvare ovaj topik.....niej vazno odakle je napisao to Viljenak jer je bitno i da evo i nji forumasi ma gdje bili daleko ili blizo od nase jedine domovine da malo obeljezimo taj dan...ZIVJELA HRVATSKA

Da i u Škabrnji se danas obilježava 13 godina od srpskog masakra....

Bravo Vilenjak! Legenda si, a vi Srbi gubite se s ovog foruma i ni slučajno ne s.e.r.i.t.e. na ovu temu.

I ja se sjetim tih prljavih bradonja, kako su silovali mlade Vukovarke, ubijali i klali. A onda love naše generale, jer su oni ubili nekoliko Srba. A šta bi trebao, gledati kako mi kolju obitelj, prijatelje, sugrađane i moj narod. Osvetit ćemo vas se, ne na taj primitivan način, ali putem sporta sigurno.

Slava svim Hrvatima palim u Vukovaru, ali i ostalim gradovima, te veliko HVALA našim mladićima, koji su nas junački branili i omogućili nam da se ponosimo što smo HRVATI, ali ih danas, nažalost, više nema s nama.

Stevo Srbine nikakvu knjigu mi ne trebamo da gledamo -mi sve znamo kako je i sta bilo
A ako Vam se gospodine ne svidja tu gdje zivite -izvolite bilo bi nam drago da odete tamo ka vasim dobricinama


Pocas svim Hrvatima palim u VUKOVARU i u cijeloj Hrvatskoj

Da imam kamo, sutra bih otišla iz Vukovara - opet

Život u Vukovaru je težak i zaposlenima, a nama je neizdrživ jer smo nezaposleni i nemamo nikakva socijalna prava. Kuću smo obnovili sami, novaca za studiranje nemam, a ne mogu naći niti posao u struci. Sve mi je to oduzelo volju za životom u ovom gradu, ogorčena je danas 19-godišnja Željka Jurić

Cijela se Hrvatska danas vjerojatno može sjetiti upečatljive slike male, uplakane šestogodišnje djevojčice u plavom kaputiću čiji se lik nečim osobito nametao u tužnoj koloni napaćenih i umornih Vukovaraca što su 1991. godine protjerani iz ruševina svoga grada. Njene je suze fotoaparatom zabilježio novinar BBC-a prikazujući kroz njen lik svu tragediju Vukovaraca koji su više od sto dana proživljavali pakao razaranja Vukovara. Djevojčica u plavom kaputu dojmila se BBC-evog novinara i on je već sutradan od nje napravio tužnu zvijezdu, simbol grada Vukovara, simbol stradavanja djece u besmislenim ratovima. Sve to ta je djevojčica ostala do danas; čak i jednako nesretna, jednako uplakana. Danas joj je 19 godina. Zove se Željka Jurić i sa svojom se brojnom obitelji nedavno vratila u svoj grad Vukovar, nakon 11 godina progonstva. Kaputić čuva negdje na dnu ormara za uspomenu, iako ta sjećanja, kaže, ne treba posebno prizivati.

Progonstvo me obilježilo

Iako je imala samo šest godina Željki je rat, progonstvo, ta kolona i ta slika obilježila ostatak života.
- Nakon odlaska iz Vukovara smješteni smo u Špansko kod Zagreba. Dugo nakon te slike nitko nije pitao za mene sve dok me jedna profesorica nije prepoznala u vrtiću i to je dospjelo u novine. Od tada novine stalno pišu o meni kao o simbolu grada Vukovara. Objavljuju moje slike, koriste se mojim imenom i iskorištavaju moju tragediju kako bi obilježili stradanje grada iz kojega potječem, a nitko ne pita kako je meni sada. A nije mi dobro. Mama, očuh, braća i sestre i ja jedva spajamo kraj s krajem. Život u Vukovaru je težak i kad se ima što raditi, a nama je neizdrživ jer smo nezaposleni i nemamo nikakva prava u Centru za socijalni rad niti na birou. Kuću smo obnovili sami, novaca za studiranje nemam iako mi je to velika želja, a ne mogu naći niti posao u struci. Sve mi je to oduzelo volju za životom u ovom gradu. Još kad vidim sve te nepravde koje su učinjene braniteljima, strašno mi je - kazuje nezadovoljna Željka koja s dvije sestre i bratom živi u kući u prigradskom naselju Lužac koju su njena majka Jasminka i njen očuh Gordan obnovili uglavnom vlastitim sredstvima. Dio novca za obnovu vukovarske kuće Željki su poklonili supružnici Eljuga iz Zagreba koji su djevojci odlučili pomoći nakon što su saznali za njenu tužnu sudbinu. A tri godine školovanje joj je plaćao također zagrebački poduzetnik Damir Flego. Uz pomoć dobročinitelja Željka je završila poljoprivrednu školu i stekla zanimanje cvjećara.

U rangu Komarice i Croate

Željka je sudjelovala u dva velika filmska projekta u kojima je također iskorištena. Glumila je, naime, u dva nagrađivana dokumentarna filma, u >Svjedoku< i Branka Lovrića 1993. i u >Anđelima rata< u režiji Jakova Sedlara.
- Na svemu tome shvatila sam kako je ljudima jednostavno i normalno iskorištavati druge ljude, a da im kasnije na tome niti ne zahvale. Sve ove godine ljudi su me iskorištavali i ja na to nisam rekla ništa. Mislila sam da će, kada dođe vrijeme, ti ljudi biti spremni učiniti nešto za mene no, prevarila sam se. Sada mi njihova pomoć treba više nego ikada, a njih nema. Čak me i varaju. Napisala sam tu knjigu poezije >Moja rijeka suza<, nešto meni veoma vrijedno, i Mladen Pavković iz Koprivnice ponudio mi je da će naći sponzore za tiskanje knjige. Iako sam trebala dobiti novac do prodaje, ja na tome nisam zaradila niti kunu. A ljudi ovdje u Vukovaru misle da ja imam dobru zaradu od toga, otkriva Željka.
Malo tko zna da je ova djevojka prije nekog vremena od udruge Mare nostrum Croaticum dobila odličje i plaketu ''Hrvatske heroine'' za promicanje Domovinskog rata u svijetu, baš kao i biskup Komarica i Ivan Lacković Croata. No, kako se od plaketa i odličja ne živi, a ni od titule simbola grada Vukovara, Željka je ogorčena što lokalne gradske vlasti koji su čak odbili primiti njenu majku kada je tražila prijam kod gradonačelnika Vladimira Štengla kako bi saznala što bi im sve trebalo da otvore cvjećarnicu na groblju.
- Da imam kamo sutra bih se pokupila i otišla. Opet. Jer od sjećanja se ne živi - zaključila je Željka.

Izvor: http://www.vukovarac.net (izvor:Novi list)

Prvo i osnovno: za dobrobit tog grada - od***te svi koji ga ne poznajete.

Drugo ... taj grad i danas zivi u govnima zbog priznanja Hrvtaske kao samostalne drzave. Dok je bio u srpskom okruzenju, dva smrada (Tudjman i Milosevic) su sjedili na samo ***setak km od tog grada (Karadjordjevo) i bolila ih ona stvar za Vukovar - prekrajali su Bosnu.

Trece i osnovno .. ta su dva naroda usmjereni jean na drugoga mnogo vise nego sto i sami zelimo priznati. A pogotovo kad udju u EU (mozda i zajedno, ali to i nije bitno) ... Hrvati moraju biti svjesni DA CE ONDA SRBI IZ HRVATSKE, A I ONI IZ SRBIJE DOBITI PRAVO NASTANJENJA KAO PUNOPRAVNI EURO-GRADJANI NA CIJELOM PODRUCJU SADASNJE LIJEPE NASE. STOVISE, VUKOVAR CE OPET POSTATI STO JE I NEKAD TREBAO BITI (a nije bio, treba to priznati ni za vrijeme Juge kao sto nije ni danas) ... GRAD RAVNOPRAVNIH GRADJANA SVIH NACIONALNOSTI.

Dolaze kinezi, doci ce arapi, Ukrajinci, Moldavci, Rusi, ..., i tko zna tko vec sve ne. Umjesto da se rjesavaju problemi koji cekaju taj narod u buducnosti Vi lupate gluposti o proslosti.
Pa zar ne vidite da ta proslost je.be i ovu djevojku kao "HEROJA" grada?
Ostavite se corava posla ... junacite se u svojoj kuci - papucari i opancari.

U ime svih ljudi dobre volje - odj.ebite govnari!