Tako su i kad nas onomad...Kad je umro naš veliki vođa. Prvo kolektivna histerija na jednoj utakmici, a onda kad su ga vozili za Beograd, puni gradovi ožalošćenih, svi plaču, govore kako ne mogu zamisliti da je dotični umro, što će bez njega, ah tako dirljive scene...

jedan bijedni diktator manje,taman se fino priključil sebi sličnima,Staljinu,Titu,Pol Potu i ostalim krvnicima

Tezak dan za demokratiju i covjecanstvo, ljudi placu skoro ko kad je Tito umro...

R.I.P.

Doviđenja Veliki vođo

Pozdravi Marxa i Engelsa

stal nam  je samo Fidel od stare garde...

Veliki vođo, pošalji velike pozdrave drugu Joži našem! Milioni Jugoslovena i dalje liju suze...

I što ćemo sad? Tko će se suprotstaviti američko - englesko - židovskoj neokapitalističkoj tiraniji nad poštenim radnicima i inteligencijom svijeta? Svi naši veliki branitelji odlaze polako jedni za drugima...