Evo ga da počnem o jednom od neizostavnih hobija (ovo je bilo i više od hobija) moga djetinstva, skupljanja sličica. Nešto što me i danas strašno privlači, ali danas sam "mator" za toga, pa mi više i pomalo stid skupljati ih.

Moj prvi album bio je SP 1994. u SAD. Tada još nisam skroz ušao u svijet sporta, ali me privukao stariji rođak koji ih je skupljao, pa sam se i htio početi. Tada u Mostaru još bio rat, mi nismo imali za "kruha", a ja svaki dan i po više puta dnevno peglam staru da mi kupuje sličice. Nisam mogao prestati razmišljati o njima, svakoj sam se radovao k'o lud. Imao sam ih dosta, ali daleko od toga da popunim album. Ipak je to još bio početak karijere.
Onda dolazi EP 1996. u Engleskoj. Već sam postao veliki sportski fan, znao skoro sve igrače, a na kraju sam popunio album. Nerijetko u školi ne bih ništa jeo nego bi od para što m istara da za jesti kupio sličice. Isplatilo se, prvi veći "trofej".
Zatim sam skupljao sličice NBA igrača, nije nigdje bilo kupiti album, pa mi je bila manja draž. Ipak bi se često igrale pola-cijele i slično s njima i s velikim uzbuđenjem otvarao svaki paketić.
Sjećam se poslije toga albuma "Nogometne zvijezde", njega sam popunio prvi u gradu, nije "poąteno" bio ni izašao. Te sličice su stekle malu popularnost, a bile su odlične u albumu.
Onda dolazi vrhunac karijere, SP 1998. u Francuskoj. Prije sam oboľavao sličice, ali za ovo SP sam jednostavno živio zbog sličica. Čak je i sestra koja nikako ne prati sport počela skupljati kad je vidjela koliko sam opsjednut time. Ponovno popunjen album među prvima u gradu, te dosta sličica zarađeno igranje, ali to sam onako ostavljao za svoju dušu.
EP 2000., tada mi je bio dosadio sport, samim time mi je i opalo zanimanje za sličice. Naravno da sam ih skupljao, ali nisam uspio popuniti album, nije me toliko palilo. Sad mi je žao što se nisam više potrudio.
Vraća se euforija dolaskom SP-a 2002. Opet sam popunio album i dosta mi je ostalo zalihe.
Kasnije sam još povremeno skupljao sličice s EP-a u Portugalu, bez da sam imao album. Također za svoju dušu. Poslije toga sam prestao skroz.

Kakva su vaša iskustva sa sličicama? Jeste li ih skupljali i s koliko žara ako jeste? Općenito mišljenje i priča o tome.

Još da dodam da je sramota ovo što današnja djeca rade(). Skupljaju se one mongoloidne sličice koje su karikature igrača, a ne sličice. Glupost živa, ode svijet u ku**c i u ovom pogledu. Zašto stari dobri Panini izgubio popularnost?