10,000 a stadion prima 12,000...uđe li vas 2,000 dobro je

Ne bih htio biti partibrejker, ali za pregrupisavanje grobara prije Tetova ima i poželjnijih lokacija na ovom forumu od ove o dokumentarcima

When we were Kings, mozda nabolji sportski dokumentarac koji sam ikada gledao.

Winning Time

Tyson.

Deutschland ein Sommermärchen - o njemackoj repki na SP 2006.

Man on Wire o francusa koje je prosetao od jednog nebodora WTC-a do drugoga.

Hoop Dreams.

One day in September o OI 1972 u Münchenu i napadu na israelske igrace. 

 nisam zna

evo i ja ću OT: Kako Makedonci provociraju Grke, aerodrom Aleksandar Makedonski, sad stavili njegov veliki kip u Skopju, stadion se zove po njegovom ocu.

Winning Time



Once Brothers, The Two Escobars i Into The Wind su isto meni dobri, ali je najbolji June 17th, 1994. No, Jordan Rides the Bus je super.

http://www.youtube.com/watch?v=8QefYvOQwi4&feature=related

Evo jedan o poljskim huliganima, dobar je (ćelavi) lik u drugoj epizodi kada govori zašto ne voli crnce i druge rase  zanimljivo i židovi i crnci svugdje guraju svoj nos.

Prije par tjedana sam gledao dokumentarac na areni Two Escobars. Možda će nekima zvučati kao patetična američka priča u kojoj su svi i krivci i dobrice, ali meni kao neutralncu nije bio nimalo loš.

Radi se o paralelnom usponu dvojice prezimenjaka iz Medellina Pabla i Andresa i o njihovom vrhuncu i tragičnom kraju života. Istovremeno se opisuje stanje u Kolumbiji i velikom napretku njihova nogometa u to doba.

Pablo je bio zloglasni narkodiler koji je zarađivao milijarde od pranja novca zarađenog od prodaje kokaina u SAD, a novac ja prao tako da je gradio domove za sirotinju i ulagao je u domaće klubove što se i isplatilo jer je njihov Atletico u doba dok ih je on sponzorirao vladao ne samo klumbijskim, već i južnoameričkim nogometom. Također je Pablo bio i krvoločni ubojica koji je ubijao tiuće ljudi samo zato jer mu se pokušalo stati na kraj. No na kraju je ipak se raspalo njegovo carstvo i Pablo biva ubijen na krovu jedne kuće. Iako je glavni boss pao, Kolumbija i dalje grca u sukobima gerilaca, narkobandi i vlasti.

Andres je bio sjajan stoper Atletica koji je čak trebao ići u Milan, no tragična smrt je sve uništila. Nakon što je sa Atleticom osvojio sve što je mogao, u reprezentaciji u kojoj su igrali uz njega i ovakvi asaevi tadašnjeg vremena poput Valderrame i Asprille očekivalo se da će biti jedno od iznenađenja SP u SAD-u. Štoviše, snažno je odjeknula pobjeda u kvalfikacijama nad Argentinom od ćak 5:0. No kako to obično biva, nakon svih tih silnih očekivanja izgubili su u prvoj rundi SP-a od Rumunjske i SAD-a i ispali u prvom krugu. Osobito je bio bolan poraz od domaćina jer je jedini autogol postigao upravo Escobar. Na kraju ga je i to koštalo života.