Da se mi razumemo.. Cetinjska eparhija je kao crkvena organizacija ulazila u sastav Pecke patrijarsije, ali pecki patrijarsi nisu postavljali cetinjske vladike, vec Opsti crnogorski zbor, a ovi iz Peci su ih samo hirotonisali. Poslednji crnogorski vladika koga je stvarno izabrao Zbor bio je Danilo Petrovic Scepcevic (istraga poturica), a njega je hirotonisao Arsenije III Carnojevic u Secuju.. Vladike je i posle toga formalno birao zbor, ali su stvarno bili nasledni u kuci Petrovica.
Cetinjski mitropoliti su priznavali vlast peckog patrijarha do 1766. kada je ukinuta Pecka patrijarsija i SPC podvrgnuta Vaseljenskoj patrijarsiji u Carigradu. Otada, sticajem okolnosti, SPC u Crnoj Gori je pocela da zivi sama za sebe. Fakticka samostalnost Cetinjske mitropolije nije podrazumevala izdvajanje iz SPC, a to se jasno vidi iz pisama Petra I koje je uputio Mariji Tereziji, gde istice da cetinjski mitropolit zavisi od peckog patrijarha i da Crnogorci pristaju da on bude rukopolozen u Karlovcima, dokle god Turci budu vladali Srbijom.
Za razliku od ostalih eparhija SPC u kojima je Vaseljenska patrijarsija postavila grcke episkope, nije joj poslo za rukom da smeni cetinjskog mitropolita i postavi Grka umesto njega. I ovo je doprinelo faktickoj samostalnosti crkve u CG..
Znaci, crnogorska crkva nikad nije bila autokefalna, vec je sama birala vladike. To pravo joj je ukinuto 1920. i tu se prica zavrsava..