Ajmo reći da je to u ono doba bilo "trendi". Ali kao i svaka teorijska postavka sve lijepo izgleda, ali tek u praksi vidiš i osjetiš što je to zapravo. Tu se istovremeno isprepliće minimum četiri, pet krucijalnih pitanja. S time da bi ja ipak razdvojio dvije "epohe", prva od 1918-1940 i druga od 1945-1988. Namjerno preskačem godine II.sv. rata, jer jbg to nisu normlne okolonosti, kao i od 88 do 90, također nisu okolnosti bile baš stabilne. 
Ja mislim da nekog izičitog otpora nije baš bilo, osim što je u sastav nove države tim dijelom ili tim djelovima došao duh Austrije i austrijskog društva u novu državu, što nije bilo baš previše drago krugovima bliskim kralju. A u "titovoj jugoslaviji" je sve bilo umazano ideologijom i to jednom nespretnom ideologijom koja nije bila jednako prihvaćena od svih i tu su bile strašne razlike. Ne da mi se sad obrađivati elemente II.sv.rata na ovim prostorima, ali dogodilo se to da je problem političkih/ideoloških neistomišljenika "rješavan" iseljavanjem, progonima, zatvorima i to sve u ime obrane i čuvanja jedne ideologije. Netko voli koristiti pojam "titoizam", netko "jugoslavenstvo" svakavi izrazi se tu koriste, ali osnovno je da nije bilo tolerancije. Na papiru smo svi imali lijepo zacrtana prava, što je potpuno OK, a u praksi su se događale neke stvari koje su bile u suprotnosti s tim što je na papiru. Od etiketiranja do cinkarenja, sve je to bilo živjelo u režimu uuu vrijeme SFRJ. Ne znam kako je bilo po Srbiji i BIH, ali ovdje kod nas je glavno cinkarenje bilo tko slavi Božić i ide u crkvu, a već za dugačak jezik si išao u zatvor. Doduše bilo je i pomalo smiješnih situacija da visoki dužnosnici CK sahranjuju roditelje s crkvenim obredom. ovo samo usput. Na kraju, od sredine osamdesetih je "slavljenje" Božića i odlasci na polnočku i čestitanja Božica bez skrivanja poprimio karakter građanskog neposluha u to vrijeme. Prkos tadašnjoj vladajućoj ideologiji. Ali ta ideja jugoslavenstva iz 19.st. je evoluirala, naročito kroz II.sv. rat i to ponajviše kod tzv. Srba prečana. Zanimljivo bi bilo doći do podatka koliko je od tih oko 1.800.000 Srba s teritorije BIH i RH u postotku bilo u partizanima i kasnije u "partiji". Po mojim nekim procjenama i saznanjima upravo je među Srbima prečanima bio jako visok postotak podrške partizanima. Srbi prečani jesu bili izloženi neprilikama od režima 41-45, ali su oni na tom valu izgradili percepciju ne pomirenja prema rvatima, već nepovjerenje i "odanost beogradu" i u to su duboko vjerovali ne 90-te već još i 95-te, a neki još i danas podgrijavaju takve vrijednosti. I naravno da će jugoslavenska ideja proposati ako se jedni zastrašuju dugima!?  Ne znam koliko je Srba prečana bilo četnički orjentirano, provjereno se tvrdi samo nekoliko uporišta oko Knina. Znm da su bile bitke partizana i četnika negdje od Vranskog jezera, da su ih partizani potjerali prema Dinari. To mi je pričao jedan partizan s jadranskog otoka, ali ne znam da li su ti četnici kod Vranskog jezera bili ljudi iz lokalnih sela vodičkog i biogradskog zaleđa ili došli od Knina. Ostala područja RH nije bilo Srba četnika, svi bili u partizanima, barem nigdje nisam naišao na drugačiji podatak. E sad, da li je i koliko Srba na području BIH bilo orjentirano za četnike i je li u BiH bilo četničkih uporisšta?  NE znam? Možda postoje neki podaci? Ali percepcija je da su bili većinom partizanski orjentirani. 
Uglavnom, među partizanskom populacijom, partijaškom populacijom je prevladao model da svakoga tko drugačije misli treba ili osuditi ili protjerati. U principu se potiho željelo stvoriti južnoslavensku naciju ali tako da se svi odreknu svoga, a ne da svi nekažnjeno držimo i čuvamo svoje. E to je ta ideologija koja je sve zakuhala, ta netolerancija različitog je razbila onu državu, jer je ideologija i ideolozi smatrali da se s neistomišljenicima mora rješti problem istrebljenjem. ...e, jbg......

Mi smo se pobrinuli za Principovu kucu u Obljaju, morali su je temeljito obnavljati.

Terorist!

A je li netko možda zna da li je prije bila i katolička crkva ili kapelica u Oblaju? Mislim sad ima, čak nedaleko po te kuće, samo ni nije jasno da li je i prije tamo bilo katolika i jesu li katolici tamo starosjedioci ili su to migracije od zadnjeg rata? 
Jer, npr. Grahovo je do rata bilo 98% Srba, da bi u ono vrijeme druge polovine devedesetih dominantno bilo hrvatsko stanovništvo iz drugih dijelova BIH. Polako se to raspršilo na razne strane, pitanje da li je i šta ostalo u Grahovu, nešto se Srba vratilo, ali uglavnom "grad duhova". Uglavnom izbore dobiva neka srpska stranka, danas je to ponovo većinski srpski grad, ali ne znam da li ih ukupno ima dvije tisuće s pripadajućim selima. Ima neka škola s malim brojem učenika, doktor jednom jedno dođe na par sati iz Drvara, u bolnicu moraju do Livna. Obnovljena pravoslavna crkva u centru, od Hotela Sarajevo ostao samo kostur, "gavrlilov dom" devastiran, u centru podignut kriz poginulim hrvatskim braniteljima 1995.g., nekakvi ulični prodavači, problemi s zbrinjavanjem otpada, nešto obnovljenih zgrada, samo bez stanara, stanovi se prodaju za 10.000KM. Jedino što nekako živi je benzinska, mislim da je motel zatarabljen......

Ja se "pozicionirao" u Bursaćima podno Grmeča, rodnom mjestu narodnog junaka Nikoletine... 

Grahovo nikada nije ni bilo grad, komunisti su na silu od tih srpskih selendri pravili opcinska sredista (Grahovo, Sekovici, Kalinovik)

Ne znam kako je danas, znam da je nakon rata nesto Hrvata zivjelo tamo, vise u Drvaru. Prije rata katolika tamo nije bilo, nekada davno ih je bilo dosta ali nakon `45 svi Hrvati su pocisceni sa tih prostora. Tocnije tijekom WWII.

Blizu im je i Gjuro Putzar - Stari!?

U 70-im se novac od samodoprinosa preusmjeravao za naseljavanje Grahova, naravno Srbadijom s Kosova... 

Je, takozvani razvoj zaostalih krajeva, sve novce gurali u ta "ustanicka mjesta" i na Kosovo za politicke tvornice.

Za to vrijeme hrvatskoj Hercegovini nisu dali niti jedan metar asfalta, rastjerase je od Australije do Kanade, tad nastade narodna poslovica "Hercegovina svijet naseli, ali sebe ne raseli". Tek kad je Dzemal Bijedic dosao na vlast, onda je zapadna Hercegovina dosla do zraka.

Ne ponovilo se.