Amerikanac koji je odabrao Srbiju
|
Dejvid Retklif
|
Sombor
– Na poziv svojih prijatelja, porodice Periškić, ovih dana u Somboru
boravi Amerikanac Dejvid Retklif, magistar srpskog jezika i
književnosti. Posle Novog Sada i Beograda, Sombor je treći grad u
Srbiji koji je imao prilike da poseti. Svakodnevno u šetnji provodi po
nekoliko sati, razgleda stare građevine i parkove po kojima je Sombor
poznat, sklapa nova poznanstva i uživa u specijalitetima ovdašnje
kuhinje. U ovom potonjem, kaže, trudi se da koliko je to moguće bude
uzdržan, jer se već godinama bavi jogom, ali priznaje da bureku
jednostavno – ne može da odoli.
– Što sam duže ovde, sve sam uvereniji da je moja odluka da ostanem
da živim u Srbiji više nego ispravna. Vaš način života mi se sviđa,
nema žurbe ni napetosti, ljudi su veoma prijatni, gostoljubivi a
prijateljstva neguju kao najveću dragocenost. Voleo bih da se zaposlim
baš ovde u Somboru, mislim da bih sa svojim znanjem srpskog i engleskog
jezika bio dragocen svom poslodavcu – priča nam Dejvid na tečnom
srpskom jeziku, dodajući da vreme do stalnijeg zaposlenja koristi za
davanje časova engleskog jezika.
A Dejvidovo interesovanje za srpski jezik, koje je vremenom preraslo
u ljubav prema Srbiji, započelo je odlukom da na univerzitetu u rodnom
Ohaju studira srpski jezik i književnost. Tu je i magistrirao, s temom
„Kako je propao rokenrol u Srbiji“.
– Dok su ostali studenti na mom smeru imali korene na ovim
prostorima, ja sam bio jedini koji nije imao baš nikakve veze sa vašom
zemljom, čak nisam ni mnogo znao o Srbiji. U početku sam se mučio sa
padežima, ali sam i to savladao, uporedo sa usvajanjem fakultetskog
gradiva čitao sam sve što sam mogao da nađem o Srbiji – kaže za
„Politiku“ Dejvid Retklif, nastavljajući kako su prijatelji i porodica
reagovali na njegovu odluku da život nastavi u Srbiji:
– Niko od
njih nije bio posebno iznenađen, jer su znali koliko je ta moja želja
bila velika. Jedino nisu znali kuda ja to baš tačno idem. Jedni su
pominjali Sibir, drugi Mađarsku, oni nešto bolje informisani
Jugoslaviju – kaže kroz smeh Dejvid.
Z. Zejneli
[objavljeno: 01.11.2007.]