Eto, ipak cu iskoristiti pravo da napisem jos koje slovo
Salu na stranu, osecaj je kao kad posle minut ronjenja ipak nekako izronite... teska pobeda, ali ipak presudna!
Utisak je pomesan, radost zbog pobede jedine opcije kojom mozemo napred, ali gorcina nad brojem onih razocaranih, sirotinje, izbeglica, zalutalih u 21 vek...
To je jasan signal da prvo mi sami, a onda i EU i Amerika moraju da nas podrze, da ohrabre sve ljude koje zive ovde da nam ne misle lose, da jasno podrze one gubitnike u tranziciji, mucenike koji vape za zivotom dostojnim civilizacije!
Nisu tih 48% cetnici, koljaci, fasisti(mada ima i jedan minoran deo takvih), oni su trag kocenja Srbije koja je 90-ih godina svojom ratobornom i promasenom politikom skrenula sa koloseka i koja ne vidi perspektivu.
Trebace mnogo vestine i pameti pa premostiti tako duboku podelu u drustvu...
U tom smislu ja cu prvo poci od sebe, pa cu oprostiti Shabanu na svim ruznim recima, sa moj strane neke su bile u zajebanciji, a neke sam stvarno mislio... to je znak da je u svakome od nas ostalo zrno zla koje u trenucima borbe dobije prevlast nad razumom...
Idemo dalje!
[uredio DzoniBGD - 03. veljače 2008. u 23:58]