Ćato, Ćato, Ćato
Ti si moje zlato 
Nešto razmišljam... koliko već traje ludilo oko Kosova, a ja još nigde, nikada ne videh da su Srbi i Albanci seli za isti sto, pa makar i virtuleni, i pokušali barem da uspostave nekakav dijalog zasnovan na medjusobnom uvažavanju i toleranciji.
A tako je bilo i sa Hrvatima i Srbima pred početak i tokom rata, 1991-95. Paralelne stvarnosti. Kao da su jedni Klingonci a drugi Vulkanci, jebateled.
Zajednički prostor... makar, zajednička planeta? Taman posla!!! To je opasno! Razgovor je opasan po duševno zdravlje nacije (bilo koje odn. bilo čije). Jer, moglo bi se čuti nešto što ne odgovara (kome? zašto? kako?)...
Znao je predivni pesnik Branko Miljković koliko reč može da bude moćna. I opasna. Bože, koliko simbolike u njegovom životu. I smrti. Srpski pesnik koji je oduzeo sebi život - u Zagrebu. Za života je izabrao i epitaf, "Ubi me prejaka reč". Ko zna, znaće. Ko shvata, shvatiće.