Hitman je napisao/la:
[Quote=NYC]Kad ćemo onda u pohod na Madjarsku da "vratiimo" Sent Andreju?
Vidi cijeli citat

NYC, nema potrebe da sada karikiramo stvari. Sent Andreja nikada i nije bila u sastavu Srbije. Mozda smo se i pogresno razumeli. Ako si citao moj dijalog sa Dejanom, a pretpostavljam da jesi, mogao si da vidis da nisam "lovac" na teritorije. Niti mislim da se vrednost jedne drzave procenjuje na osnovu kvadratnih km koje ta drzava obuhvata. Samo sam konstatovao da nije bas u redu komentarisati znacaj kosmetskih manastira u nekom podrugljivom tonu, uz doticanje religije...
A i pominjanje grckih teritorija sa prostora zapadne maloazijske obale nije bas adekvatno nasoj trenutnoj situaciji, verovatno zbog toga sto je odvajanje Kosova aktuelan proces, a mi smo njegovi svedoci. Za nekih stotinjak godina, vise se nece ni potezati pitanje Kosova...
Vidi cijeli citat
Hitmane, naravno da "nema potrebe da karikiramo stvari". Poenta mog javljanja je samo u tome da kažem da su se granice neprestano menjale kroz istoriju i da je Srbija isto tako i dobijala teritorije, kao što ih je i gubila. To što se Kosovo "upravo sada" dogadja ga uopšte ne čini posebnim. Jedino što je posebno je to da je ovo zaista "naša" stvarnost i da se ovo "nama" dogadja. Ali, baš zato, mislim da je i te kako korisno i poučno da malo proširimo priču, a samim tim i sopstvene vidike/horizonte i da shvatimo da smo mi ipak samo jedna krtatka epizoda u mnooooogo dužoj priči koja se zove - istorija. Umisliti da je danas nešto posebno, drugačije, jedinstveno, itd., je prva velika greška koju puno nas čini. Što je najgore, kad podješ od takvog stava, onda nema šanse da promeniš mišljenje, ma kakve ti se činjenice prezentirale. Jer, jedino što priznaješ su "tvoja" stvarnost i "tvoje" činjenice.
Današnji problem Kosova nije tek puki slučaj da se od jedne zemlje traži da se, tek tako, "odrekne svoje teritorije", što su neki od vas ovde napisali. Svemu ovome je prethodio - RAT. Prvo, na samom Kosovu (diverzije UČK), a potom i iz vazduha, nakon što je čitav NATO pakt stao na stranu Albanaca.
To više nisu i ne mogu biti "normalne okolnosti". Nit' je ovo više interna stvar samo Srbije. A posle gotovo svakog rata su se u Evropi menjale neke granice. Posle svakog rata je dolazilo do novih dogovora i podela u kojima su neki gubili a neki dobijali. Štagod mi mislili, Srbija je izgubila RAT protiv NATO saveza, a njena vojska je de facto kapitulirala pristavši da se potpuno povuče sa Kosova. Samim tim je suverenitet Srbije nad Kosovom bitno - i nažalost, nepovratno - okrnjen.
Svako sledeće rešenje za KiM polazi, uglavnom, od neke nule. To što je ta provincija nekada bila zvanično deo Srbije je danas podjednako bitno kao i činjenica da u poslednjih 7 godina tamo "srpska čizma" nije kročila.
Još nešto, samo za Pjera. Prvo, ja jako poštujem svakog Srbina koji je poslednjih 20 i više godina proživeo na Kosovu. Svaka tebi čast druže, jer mislim da je čak i onima u Jesenicama danas jasno šta se tamo dogadjalo i kako se to "prekonoći" odnos stanovništva od 1950. do 1990. promenio od 60:40 u 90:10, u korist Albanaca (ako je verovati službenim popisima, naravno)!
Mislim da ti dugujem izvinjenje zbog onoga što sam napisao o "manastirima". Bilo je to malo u afektu, jer mi je stvarno puna ona stvar Srba koji su od Slobe počeli da slave slavu, da se ljube tri puta i da kao fol idu u crkvu. O tome se radilo. Gadi mi se od njih kad ih čujem danas da brane nekakvo "srpstvo", "svetosavlje", i sl., a do juče su sedeli na sastancima SKJ.
S druge strane, ja nekako verujem da bi Šiptari ukapirali, u slučaju da dobiju nezavisnost, da im je mnogo veća korist od čuvanja srpskih manastir i to čisto iz turističkih razloga - veliko je to istorijsko blago! Kad bi bili nezavisni, oni u tim manastirima i crkvama ne bi više videli nikakav simbol opasnosti i represije (ne želim da ulazim u diskusiju o tome koliko su oni, pak, "zaludjeni"), odn. države/naroda koji im je za "stalno za vratom". Priznajem, ovo zvuči prilično optimistički, ali veruj mi da ja tako osećam.
Bottom line, na tvoju i moju žalost, Pjer, je da se na kraju mi nećemo ni za šta ni pitati. Kad kažem "mi", ne mislim samo na nas, obične gradjane, već će oni preskočiti i Borisa i Voju! Lahko!