Vala baš, Hitman, tužno je čemu moramo da se radujemo na kraju prve decenije XXI veka!
Jednom, davno, sam na nekoj temi ovde pisao o tome kako je izgledalo putovanje po svetu 1970ih i 1980ih sa pasošem SFRJ. Evo samo jedna mala ilustracija, "iz života".
Davne 1983., stojim u redu za pasošku kontrolu na aerodromu u New Delhiju, Ind(j)ija. Ima nas barem 100njak... što Indusa, a što Amera, Engleza, Australijanaca, Italijana... I dok svi tako stojimo i čekamo da dodjemo na red, prilazi nam uniformisani službenik, ono kaki uniforma, kratke pantale, a na glavi turban (Sik) - i svakoga pita, uljudno, odakle ste, mogu li da pogledam vaš pasoš, itd.? Ispred mene ima nekoliko desetina putnika i svako od njih ljubazno pokaže svoj pasoš, ovaj lik ga prelista na brzinu, zahvali se i nastavi dalje. Elem, stiže do mene.
Dobar dan. Dobar dan.
Kuda vi putujete? U Rim.
Mogu li da vidim vaš pasoš? Naravno...
O, pa vi ste Jugosloven??? (Jok, ti si, mislim se u sebi!) Da, jesam.
Hajte ovuda, za mnom. Ja se tu prvo presekoh... da me možda ne apsi??? Ali ne! Čovek me ladno izveo i onda
preko reda sproveo kroz pasošku kontrolu, da ne čekam!!!
Ja ga još upitah, a zašto ste samo mene izveli?
Pa, Jugoslavija... Tito-Nehru... Nesvrstani...
Da ne prepričavam sad kako smo sa tim istim pasošem lagano prelazili "Gvozdenu zavesu" u oba smera, bez vize! I to kao jedina nacija u Evropi! 1970ih i početkom 1980ih YU pasoš je bio medju najskupljim na crnom tržištu, iz prostog razloga što si sa njim mogao u najveći broj zemalja "prvog", "drugog" i "trećeg" sveta BEZ VIZE!!!
Da bismo 30 godina kasnije dočekali ovu "radost"...