xavier je napisao/la:
ako uzmemo da vjera nije kriterij za određivanje nečije nacionalnosti, a u svijetu je to često slučaj,
kako onda zapravo uopće odrediti je li netko Hrvat, Srbin ili možda Talijan? na ovim prostorima to obično "razvrstamo" po vjerskoj pripadnosti. međutim,
koje su onda nacionalnosti
ateisti ili agnostici? što sa ljudima koji promijene vjeru? mijenjaju li time onda i nacionalnost?
zašto je Srbin čiji preci žive u Hrvatskoj 500 godina i dalje Srbin, a čovjek koji je porijeklom Talijan u međuvremenu "postane" Hrvat?
hoće li Hrvati i Srbi nakon nekoliko generacija u Njemačkoj i dalje biti Hrvati i Srbi?
Vidi cijeli citat
Izvrsna pitanja!!!
Kako onda zapravo uopće odrediti je li netko
Hrvat, Srbin ili možda
Talijan? I u SFRJ i u RH je to slobodno, kako tko želi. Naravno da će neki čiste savjesti se deklarirati koji imaju nesporno i porijeklo i odgoj, a neki će se stidljivije jer imaju "nešto" što ih možda može izbaciti iz tog kruga.
Za mene je presudan kriterij ono koji jezik bolje govori! Kao unutar Hrvatske dijalekt, ne može onaj kojem je dalmatinski dijalekt u duši, kad zine čuješ što je, deklarirati se za zagorca ili slavonca!
Porijeklo roditelja i predaka je mačku o rep! To u biti ima smisla samo kod prve generacije rođene u iseljeništvu gjde su oba roditelja iz iste etničke zajednice i kod kuće svi govore "stari" jezik, međutim već prvim ulaskom zetova i snaha koji nisu s istog govornog područja započinje prvi korak odmaka od etničke skupine predaka i lagano približavanje etnicitetu zemlje useljeništva.
Srbi su 500 godina u Hrvatskoj Srbi ponajprije zbog crkvenog ustrojstva pravoslavne crkve. Nespretnosti s autokefalnim i nepriznatim pravoslavnim crkvama. Pravoslavna crkva nije univerzalana kao katolička, pa obzirom da je organizacija pravoslavne crkve na prostorima austro-ugarske, dalmacije, BiH, bila "svetosavska", znači pod patronatom srpske, upravo je to i svetosavlje uspjelo toliko stoljeća sačuvati "srpstvo". Odličan primjer za ateiste, baš lički, kordunaški i banijski Srbi, jer su preko NOB-a se odmaknuli od eticiteta, deklarirali su se kao Srbi, ali to je bilo samo na osnovi tradicije, ne na osnovi prakticiranja religije, u biti su oni 1945.g. promjenili vjeru u ateiste! I jedan dio katolika. Tu je još posebno potenciran problem i hrvatske pravoslavne crkve, prvo jer je to mnogima sinonim za jedan od stupova "endehazije" pa bilo kakve takve ideje se dočekuju na nož!? Ali nema mi smisla, doduše ima ako se gleda s njihove strane. Teoretski nije zabranjeno osnivanje vjerskih zajednica, pa sad ako bise našlo 100, 200, 300 Hrvata koji bi željli prakticirati pravoslavno krščanstvo (karikiram) na kajkavskom dijalektu, zašto im neomogućiti? Zašto bi prvo morali postati nehrvati i dobiti svećenika koji ne govori njihov dijalekt!? Kažem karikiram! Isto bi se smjelo dopustiti i govornicima drugih jezika, da ako žele pravoslavni obred, da im se to omogući na njihovom jeziku!? Jer praktički tek zadnih 100 i nešto godina postoji sloboda u kojoj nema onog što se zvalo državna religija. Praktički tek 100 godina imamo slobodu i ravnopravnost po vjeroispovijesti barem na papiru, jer u mnogim državama u kojima ne postoji drž. religija se prešutno još uvijek jedna dominantna religija tretira kao službena. Tu su tzv. komunisti s ateizmom, učinili pojmove prilično relativnim. Pa makedonci i crnogorci koji su dominantno pravoslavci imaju još uvijek problema s "nepriznavanjem" i slično.
Kod Hrvata ćeš naći čisto katoličko porijeklo kroz nekoliko generacija daleko lakše nego čisto hrvatsko porijeklo kroz nekoliko generacija! Jer šta? i Istri i primorju rijetko tko da nema barem po 1/8 talijansko porijeklo, tako u sjevernim dijelovima ćeš rijetko naći nekoga bez da ima barem 1/16 mađarskog, njemačkog, češkog, slovačkog porijekla. ima čak i potomaka Poljaka (rudari) i Rusa izbjeglice pred crvenogardejcima.