bic pliz

subo se izjasnjava kao hrvat, ali od njegove zene roditelji ne pricaju s njom jer se ona udala za "srbina". zamisli koja njiva od ljudi.

E to se zove princip!Dzabe sto si profesionalni golman koji brani u dobrom klubu,sto je bogatiji od 90% hrvatskih gradjana kad je jbg ima "ruznu pozadinu"

Cale mu je Predrag a majka se zove?(isto je srpkinja po imenu)

Ne znam koliko se šališ u postu, ali glupo je, naivno je i prozirno danas u 21. stoljeću ljude ocjenjivati po imenu i prezimenu! Bez obzira što postoji uzrečica: reci mi kako se zoveš, pa ću znti tko si, mislim da među zadnje dvije generacije, razvojem filmske industrije su granice toga olabavile. Točno je da su nekada matičari i svećenici pisali imena i prezimene strogo po svojim strogo zadanim pravilima. Čak i među nama Hrvatima katolicima je do prije rata postojalo nešto što se zvalo "drugo ime" jer tzv. moderna imena koja su zaživjela sredinom 20.st. nisu bila crkveno priznata. Ne znam kako je sada to riješeno, neka imena su priznata u katoličkim popisima imena. 

U svakoj zemlji postoje propisi da matičer neče dozvoliti davanje djetetu nekog imena ako procijeni da nije prikladno i ako bi dijete trpjelo štetu. Sve isto vrijedi i za odrasle osobe u slučaju zahtijeva za promjenom imena. U Italiji se uopće neodobrava davanje ženskom djetetu ime Andrea jer je to kod njih muško  i nisu odustali od toga. U Turskoj, svi neetnički turski državljani prilikom primenja u tursko državljanstvo po zakonu moraju uzeti tursko ime i prezime. u Enver Hoxhinoj Albanijei je bilo strogo zabranjeno davanje djeci vjerskih imena, ne znam kako za katolike i pravoslavne, ali muslimanska imena u Albaniji su bila zabranjena i skoro da su  i isorijenjena. Za razliku od etničkih Albanaca s područja bivše SFRJ gdje su uredno imali slobodu davanja vjerskih(muslimanskih) imena. Također i Srbi na sjeveru Albanije su srpska imena i prezimena  koristili samo u tajnosti, dok su službeno morali imati albansko ime i prezime. Danas priznaju da praktički imaju dva imena i dva prezimena. Zanimljivost koju o kojoj smo već pisali je to da je većina Srba na sjeveru Albanije katoličke vjeroispovjesti. 

S te strane, kod nas u prvoj i drugoj jugoslaviji nije bilo propisa o zabrani korištenja imena i prezimena, pa su tako mnoga talijanska i njemačka prezimena ostala iz prethodnih vremena. Samo meni je glupo i bedasto nekoga prosuđivati prvo po prezimenu i imenu, ja slušam kako i koliko tečno govori hrvatski i po tome mogu daleko više procijeniti nego po prezimenu i imenu. Jako mi je glupo da netko tko ne zna jednu jedinu riječ talijanskog ili njemačakog, pa čak i mađarskog da se deklarira ili da bude etiketiran od drugih kad je sva obilježja porijekla izgubio, naročito kad se izgubi jezik. Tako isto i ovaj punac o kojem pišete, jedna stvar je ako su mu samo preci talijani i ostalo samo prezime, a potpuno druga stvar ako je nekako održavao talijanštinu, bilo radom u Italiji ili da je kojim slučajem oženio talijanku pa se u kući govorilo talijanski, to bi shvatio, ali ovako samo na osnovu prezimena mi je glupo, pogotovo što svi mi samo u dvije prethodne generacije imamo četiri odnosno osam prezimena, a gdje su raniji predci? 
Moglo bi se o tome još ohohohoho...........

@java

slažem se sa većinom ovog što si napisao...međutim, postavlja se zanimljivo pitanje. ako uzmemo da vjera nije kriterij za određivanje nečije nacionalnosti, a u svijetu je to često slučaj, kako onda zapravo uopće odrediti je li netko Hrvat, Srbin ili možda Talijan? na ovim prostorima to obično "razvrstamo" po vjerskoj pripadnosti. međutim, koje su onda nacionalnosti ateisti ili agnostici? što sa ljudima koji promijene vjeru? mijenjaju li time onda i nacionalnost?

zašto je Srbin čiji preci žive u Hrvatskoj 500 godina i dalje Srbin, a čovjek koji je porijeklom Talijan u međuvremenu "postane" Hrvat? hoće li Hrvati i Srbi nakon nekoliko generacija u Njemačkoj i dalje biti Hrvati i Srbi?

ovdje se pita samo jedna zemlja...iz ove karte se dobro vidi da je zapravo Kosovo priznala samo Amerika i svi njeni vazali...

p.s. nisam znao da su u J. Americi priznanje dali samo Peru, Kolumbija i ova francuska sitnež sa sjevera...

Izvrsna pitanja!!!

Kako onda zapravo uopće odrediti je li netko Hrvat, Srbin ili možda Talijan? I u SFRJ i u RH je to slobodno, kako tko želi. Naravno da će neki čiste savjesti se deklarirati koji imaju nesporno i porijeklo i odgoj, a neki će se stidljivije jer imaju "nešto" što ih možda može izbaciti iz tog kruga. 

Za mene je presudan kriterij ono koji jezik bolje govori! Kao unutar Hrvatske dijalekt, ne može onaj kojem je dalmatinski dijalekt u duši, kad zine čuješ što je, deklarirati se za zagorca ili slavonca!
Porijeklo roditelja i predaka je mačku o rep! To u biti ima smisla samo kod prve generacije rođene u iseljeništvu gjde su oba roditelja iz iste etničke zajednice i kod kuće svi govore "stari" jezik, međutim već prvim ulaskom zetova i snaha koji nisu s istog govornog područja započinje prvi korak odmaka od etničke skupine predaka i lagano približavanje etnicitetu zemlje useljeništva. 

Srbi su 500 godina u Hrvatskoj Srbi ponajprije zbog crkvenog ustrojstva pravoslavne crkve. Nespretnosti s autokefalnim i nepriznatim pravoslavnim crkvama. Pravoslavna crkva nije univerzalana kao katolička, pa obzirom da je organizacija pravoslavne crkve na prostorima austro-ugarske, dalmacije, BiH, bila "svetosavska", znači pod patronatom srpske, upravo je to i svetosavlje uspjelo toliko stoljeća sačuvati "srpstvo". Odličan primjer za ateiste, baš lički, kordunaški i banijski Srbi, jer su preko NOB-a se odmaknuli od eticiteta, deklarirali su se kao Srbi, ali to je bilo samo na osnovi tradicije, ne na osnovi prakticiranja religije, u biti su oni 1945.g. promjenili vjeru u ateiste! I jedan dio katolika. Tu je još posebno potenciran problem i hrvatske pravoslavne crkve, prvo jer je to mnogima sinonim za jedan od stupova "endehazije" pa bilo kakve takve ideje se dočekuju na nož!? Ali nema mi smisla, doduše ima ako se gleda s njihove strane. Teoretski nije zabranjeno osnivanje vjerskih zajednica, pa sad ako bise našlo 100, 200, 300 Hrvata koji bi željli prakticirati pravoslavno krščanstvo  (karikiram) na kajkavskom dijalektu, zašto im neomogućiti? Zašto bi prvo morali postati nehrvati i dobiti svećenika koji ne govori njihov dijalekt!? Kažem karikiram! Isto bi se smjelo dopustiti i govornicima drugih jezika, da ako žele pravoslavni obred, da im se to omogući na njihovom jeziku!? Jer praktički tek zadnih 100 i nešto godina postoji sloboda u kojoj nema onog što se zvalo državna religija. Praktički tek 100 godina imamo slobodu i ravnopravnost po vjeroispovijesti barem na papiru, jer u mnogim državama u kojima ne postoji drž. religija se prešutno još uvijek jedna dominantna religija tretira kao službena. Tu su tzv.  komunisti s ateizmom, učinili pojmove prilično relativnim. Pa makedonci i crnogorci koji su dominantno pravoslavci imaju još uvijek problema s "nepriznavanjem" i slično. 

Kod Hrvata ćeš naći čisto katoličko porijeklo kroz nekoliko generacija daleko lakše nego čisto hrvatsko porijeklo kroz nekoliko generacija! Jer šta? i Istri i primorju rijetko tko da nema barem po 1/8 talijansko porijeklo, tako u sjevernim dijelovima ćeš rijetko naći nekoga bez da ima barem 1/16 mađarskog, njemačkog, češkog, slovačkog porijekla. ima čak i potomaka Poljaka (rudari) i Rusa izbjeglice pred crvenogardejcima.