leonard cohen je napisao/la:
Silaženje s postolja je bio krivi potez s jedne strane, ali opet razumljiv s druge. Razumljivo je da hrvati nisu htjeli slusati
srpsku himnu -
himnu drzave koja je zapalila i protjerala trecinu hrvatske, koja je agresorski tukla po gotovo svim hr. gradovima (izuzev istre i kvarnera) i ubijala gdje je stigla...Rane su bile svjeze
i ja im ne mogu zamjeriti takav potez.
Vidi cijeli citat
Da nije bilo đentlmenski, nije! To uopće nije upitno. Ja im također ne mogu zamjeriti potez, ali ne zbog kako ti naglašavaš svježih rana, već zbog cjelokupnog sklopa poritičkih relacija u tom trenutku. Ako bi se samo fokusirali na rane, to je preosobno.
I drugo, moram te ispraviti,
to nije bila nikakva srpska himna, makar razumijem što želiš izreći, ali Hrvati su napravili povijesnu grešku u koracima što su preolako sve "jugo" toliko olako prepustili Srbima (Srbiji). Makar je to u u tom datom trenutku rata (1991/1992) i aktivne borbe bila opravdana taktika, da se to jednostavno moralo, htjeli to ili ne htjeli kao dio ratne taktike se moralo, bilo nužno odbaciti, uništiti, iskorijeniti sve moguće YU, jugo i slično. Iz jednostavnog razloga jer se moralo inzistirati na hrvatskoj svijesti i kao dio ratne strategije je to sasvim OK. Međutim, to je u isto vrijeme išlo na mlin Srbima, koji su to iskoristili da se predstavljaju kao da oni brane jugoslaviju od separatista i sličnih nebuloza. Kod većine Hrvata to nije izazivalo nikakv otpor, čak je donosilo i olakšanje, Dobro, je nešto malo krajem travnja 1992.g. kada su proglasili SR Jugoslaviju se je jedno tri dana o tome razgovaralo, o tom njihovom prisvajanju riječi "jugoslavija", ali to je na tome ostalo. Nikoga to nije posebno uznemiravalo, i znam da će čak neki i ovdje na forumu jasno i glasno tvrditi da između "jugoslavije" i "velike srbije" nema razlike i da je to potpuno isto i da treba sve to iskorijeniti. Dopuštam da postoje ljudi i s takvim pogledima, ali Hrvatskoj bi nemjerljivo više išlo u prilog da se osamostaljuje kao jedna jedinica, jedan dio jugoslavije, znači da se izdvaja kao nešto što već postoji i samo se treba osamostaliti, a ne da se prikazuje da se prvo sve trebalo uništiti do nule i oda stvarati od nule. No dobro, sad.........