Oblici autonomije
Riječ autonomija potječe od grčke riječi auto-sam, nomos-zakon.
Autonomija je prema tome samozakonitost, samoodlučivanje jednog dijela neke cjeline.
Potpunije određenje autonomije glasi: Autonomija je samostalnost i samoupravnost jednog dijela neke cjeline u uređivanju unutarnjih odnosa u tom dijelu bez prava cjeline da se miješa u uređivanje odnosa u tom svom dijelu.

Danas postoje tri vrste autonomije: 1.) teritorijalna, 2.) kulturna, 3.) funkcionalna,
u srednjem vijeku je postojala i personalna autonomija.

Teritorijalna autonomija predstavlja posebni status jednog dijela teritorije neke države u odnosu na ostatak te iste države. Teritorijalne autonomije danas postoje u Kini, Ruskoj federaciji, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, ima još.....

Pod kulturnom autonomijom podrazumijeva se pravo pripadnika nacionalnih manjina da govore svojim jezikom, razvijaju svoju kulturu i svoje običaje.

Funkcionalna autonomija predstavlja pravo institucija u području obrazovanja, zdravstva, kulture i sl. da samostalno organiziraju svoju djelatnost i samostalno se većim dijelom financiraju.

Personalna autonomija koja je postojala u srednjem vijeku odnosila se na pravni status pripadnika pojedinih cehova (njačešće obrtnika i trgovaca).

Osnove teritorijalne autonomije Vojvodine i Kosova su postavljene na drugom zasjedanju AVNOJa 29-30 studenog u   Jajcu, a autonomija je uspostavljena ustavom jugoslavije iz 1946 i Srbije iz 1947 godine kao izraz težnje da se riješi nacionalno pitanje jer u Vojvodini živi veliki broj nacionalnih manjina, najviše Mađara, a na KiM najbrojniji su Albanci. Ustav iz 1974. jača ulogu pokrajina u sastavu Srbije.