ondasnja Hrvatska je granicno podrucje izmedju istocnog i zapadnog cara i kao takva je uzivala prilicno veliku samostalnost jer je bila daleko i jednima i drugima. Sretna periferija. Venecija i Magjarska ulaze u pricu tek na kraju tog razdoblja

Evo da se prebacim u RH perspektivu...

Srbi su nam na granicama Save i Une kako god okreneš, bila to BiH (entitet RS), ili bila to u nekom scenariju raspada BiH onda Srbija.
Jednako kao što su nam Bošnjaci u mekom trbuhu (Unsko-sanski kanton gdje u posljednje vrijeme dolazi do učestalog zasnivanja vehabijskih zajednica), bila to BiH, ili u nekom scenariju raspada države onda nekakav njihov Bošnjakistan.

No problem je što težnje zapadnih zemalja ka nekakvom BiH unitarizmu (SAD to gura kako bi zadovoljio težnje svojih turskih saveznika), znači ako te težnje prijete uništavanjem hrvatskog nacionalnog identiteta, poglavito na području Bosne, i to doslovno tako da ti ljudi ili budu asimilirani u bošnjački identitet, ili da budu prisiljeni otići iz države jer ne žele bio dio svega toga, onda iz te perspektive zaštite Hrvata od nestanka iz područja BiH, odnosno zaštite od bošnjačkog unitarizma, koliko god to bilo čudno, nekakvo savezništvo sa Srbima zaista ima smisla (koji također žele zaštititi srpski nacionalni identitet na području BiH).

Jer uzmimo primjer da radi nekakve geopolitike ti zaista žrtvuješ BiH Hrvate i kažeš, oni neka tamo budu, pa ćemo imati nekakvu tampon zonu prema Srbima i Bošnjacima, i to je u redu razmišljanje iz surove političke sfere.
No ako ti ljudi u takvim lošim gospodarsko-političkim uvjetima isele, asimiliraju se i nestanu (što je realna opasnost jer su uvjeti od strane Visokih predstavnika postepeno degradirani od onog početnog Daytonskog ugovora), onda ti opet imaš "neprijatelje" na granicama, a usto si izgubio i velik dio naroda doslovno za nikakvu korist.


Što bi bila bit, ako smo se na primjeru 2 Jugoslavije uvjerili da ako narodi ne žele zajedno, da to onda nemože funkcionirati i dolazi do sukoba i raspada, kolike su realne šanse da BiH u ovakvom obliku opstane, ako se 3 naroda tamo doslovno međusobno preziru, i ako se nikakvo poboljšanje situacije ne nazire na vidiku.

Primjerice tu i Ameri imaju krivu sliku jer gledaju iz svoje perspektive gdje im se ljudi doseljavaju u SAD jer žele postati dio njihove američke nacije i brzo preuzimaju taj zajednički američki identitet, pa onda forsiraju u stilu "gle kak je nama svima dobro, zašto i vi nebi tako".
No potpuno je druga stvar ako su nacije već odavna formirane, i odavna na ovim područjima, i što je ključno - ne žele zajedno, onda za nekakvo formiranje zajedništva nema prevelike šanse (kao što to nije bilo ni u Jugoslaviji, odnosno kao što se u zadnjih 20 godina vidi da za to nema mogućnosti u BiH).

Moze se to i drukcije postaviti, veca prava za Hrvate u BiH ("dezintegracija" u vidu treceg entiteta) = manje BiH Hrvata u Hrvatskoj.

Al meni je zakon,kako ih Papa Bear šamara..ovi kao barataju nekim povjesnima činjenica,a Papa Bear pozna očito materiju jako dobro..pošto o sadašnjici zbori

Glupo je pasti na nivo da se svađaš oko toga jeli primjerice u 14.stoljeću živio Stjepan ili Stefan Vukčić, i jeli bio katolik, pravoslavac ili možda bogumil.
Ili primjerice da se svađamo oko toga jesu li Hrvati bili veće podguzne muve Ugrima, ili Srbi Bizantu.

Jedino oko čega možemo raspravljati je kako poboljšati situacije naših naroda na danas kritičnim geopolitičkim područjima, a to bi primjerice bile BiH i Kosovo.
Pa da se recimo za 50 godina budemo onih ratnih 1990.-ih prisjećali na nekakvom pristojnom nivou, kao što se primjerice Njemci i Francuzi prsjećaju 2.svjetskog rata.

I da usto na području BiH stvorimo takvu političku situaciju koja će razriješiti kritična pitanja zaštite prava pojedinih nacija, te stimulirati gospodarski rast i napredak, pa onda kud god nas to dovelo, do zajedničkog suživota (belgijski primjer), ili do gospodskog razlaza (recimo primjer Čehoslovačke).

Ovo mi je novo, ova razlika između "od Oca" i "od Oca i Sina"? 
A ovo o ovoj razlici koliko je bitna i koliko je nepremostiva!? hm.....Jako škakljivo pitanje....jer mi svi imamo kućni odgoj koji je usmjeren logikom "mi - oni". Ne samo što se vjerske pripadnosti tiče, ali često je prisutno "mi to tako"; "to oni, mi ovako" i u pravili se u 90% slučajeva završava s onim "ne j**** ja to". I kad ljudi odrastaju u takvom okruženju, teško je to.....To je pitanje odnosa prema tuđem, konkretno prema tuđoj religiji (ne znam čak niti da li je ispravno to nazivati u ovom kontekstu religijom) Ali svi znamo za onu poslovici "ko pored turskog groblja" što to konkretno znači? Da ne postoji nikakav respekt prema turskom groblju i od toga na dalje su generacije učene tom logikom, da onaj koji nije naš BMK. E tu je korijen toga što se danas relativno lako masa da povući na jednu stranu. Nije praktički ekumenizam izmišljen bez veze, to ima itekako svoju svrhu, jer nije smisao zavladati nad drugim, već živijeti s drugim ravnopravno, ne po staležu i statusu, ali ne bi se smijelo osječati tko je poželjniji a tko manje poželjen, premda iskreno ne vjerujem baš da će se društvo ikada popeti do te razine, možda se varam ali kako sad izgleda, teško.........

Da se vratim na "razlike" između pravoslavlja i katoličanstva, koliko je meni poznato u filozofskom poimanju razlike ne postoje. Razlika je "samo" u organizacijskom obliku. Čak postoje razlike između različitih pravoslavnih crkvi, stara priča o primjeni kalendara. Ali na prostoru južnih slavena je to sve skupa ispolitizirano stoljećima, Imali bi jako mnogo primjera, ne možemo sve nabrajati, pogubili bise, ali samo pogledajte utjecaj arhitekture gradova crnogorskog primorja, točno se vidi razlika po arhitekturi koji gradovi su građeni pod utjecajem zapada (venecije i austrije) a koji pod utjecajem bizanta. Samo kao primjer. Naime šta?  danas mi imamo prilično čvrsto postavljene stavove, ovo je naša crkva/vjera ono je njihova vjera, ali koliko sam naletao bilo je perioda kad katoličanstvo i Rim nisu bili baš omraženi kod srpskih vladara. Danas (zadnjih 100-120 godina) se promjena vjere smatra kao najveća izdaja pogotovo u ovim hrvatsko-srpskim relacijama. Kasnije ću objasniti zašto, ponovo čista matematika. Sad moram malo o migracijama pod utjecajem Osmanlija, naime, za neka područja, za neke Srbe s područja BIH se bilježi porijeklo i znaju manje više iz kojih krajeva iz Srbije potječu. Austrija je vodila evidenciju i za ljude s Žumberka (grkokatolici) i Korduna ljudi imaju naznake područja odakle potječu u Srbiji. Ali to su planska naseljavanja, Kordun, je doslovno naseljen Srbima da brane Austriju od Turaka (riječ Kordun dolazi iz francuskog Kordon). Međutim, zaleđe Zadra, podinarje je upitno. Za neka doseljavanja postoji evedencija (zadarski Arbanasi, biskup Barski i Zadarski Vicko Zmajević) za neka naseljavanja Srba također postoje potvrde, ali DA, nesumnjivo je da je dobar dio pravoslavaca Dalmacije i susjednih područja porijeklom iz Srbije, međutim ima tu jedno ALI!? Na tom prostoru je bilo predslavenskih starosjedilaca koji su "slavenizirani i primili kršćanstvo", međutim čini mi se kao (ne mora biti da sam u pravu, nemam nikave potvrde za to osim što se bilejži postojanje ljudi pod nazivom "Morlaci") da je pod tim previranjima i dolaskom pravoslavnog življa ali u prvom redu pravoslavnog svećenstva u 14. stoljeću (manastiri u Dalmaciji) da se jedan dio starosjedilaca pridružio pravoslavnoj crkvi na tom prostoru. Ovim ne iskazujem bilo kakvu zlu namjeru, niti da su ti svećenici radili u zloj namjeri, već jednostavno prihvatili ljude. E sad što je to "svetosavska" crkva, je nešto drugo i na što se to izrodilo 5-6 stoljeća kasnije. S te strane ne bi se čudio da je dio ljudi koji sebe smatra Srbima s tog dinarskog prostora nisu baš doseljenici iz Srbije. Za to bi nam mogli od pomoći biti katoličiki izvori, jer oni znaju stanje iz predturskog razdoblja na prostoru sjeverno od Dinare i Velebita do visine Bihaća. Vrlo vjerojatno je dolaskom Turaka doslo do "spajanja" starokrščana, doseljenih pravoslavnih, islamiziranih Slavena i kakvu je sudbinu u vrijeme Turskog carstva na tim prostorima imala katolička crkva. 

....jooooj, to ima za pisati, sad sam se ja fokusirao na ove migracije, ali mislim da se ne bi trebalo isključiti da je u tom periodi skoro pa slučajno da su neki potpali od pravoslavne.....Ovo pišem samo kao fenomen, ne optužujem nikog, sve je moguće i mnogo toga je neistraženo niti će ikada biti. Ali javljaju se izvori koji govore da na nekim prostorima (Livanjsko polje)  nizu zabilježene značajne migracije, E sad......

Ptaj boga da li je ta promjena vjere onda imala isti značaj kao što to ima u zadnjig 120 godina. Možemo to taj sociološki dio raspravljati, jer se to danas jako debelo zloupotrebljava svaki put kad treba negdje nekog preglasati. Jer u Turskoj na "našim prostorima" su muslimani imali prednosti, u Austriji katolici, ne znam kako i šta je bilo u Srbiji, jet tamo osim pravoslavnih praktički drugih nije bilo, e sad da li je dio Srba prešao na Islam pa odlaskom Turaka otišli i oni ili se vratili u pravoslavlje (kršćanstvo), to su ssad pitanja......