Srbija je bila puna muslimana. Vidi slike Beograda pocetkom 19.st. i tamo je dzamija na dzamiji. Veci dio je otisao za Bosnu, manji dio se pokrstio

pa nema se tu sto puno pricat: Slavonija je do 1699. isto bila napucena muslimanima, narocito u gradovima. U Osijeku je bilo 15 posto krscana. Slavonija je tada mogla imat nekih 220 000 stanovnika. I ti muslimani su nakon oslobodjenja otisli preko Save

zato je zemlja ostala skoro pusta (cijela Slavonija je nakon rata imala 40 000 stanovnika), pa je Austrija na podrucju Slavonije i Vojvodine naseljavala Bunjevce, Srbe iz Srbije, Nijemce, Magjare, Cehe itd...

Ovo mi je novo, ova razlika između "od Oca" i "od Oca i Sina"? 
A ovo o ovoj razlici koliko je bitna i koliko je nepremostiva!? hm.....Jako škakljivo pitanje....jer mi svi imamo kućni odgoj koji je usmjeren logikom "mi - oni". Ne samo što se vjerske pripadnosti tiče, ali često je prisutno "mi to tako"; "to oni, mi ovako" i u pravili se u 90% slučajeva završava s onim "ne j**** ja to". I kad ljudi odrastaju u takvom okruženju, teško je to.....To je pitanje odnosa prema tuđem, konkretno prema tuđoj religiji (ne znam čak niti da li je ispravno to nazivati u ovom kontekstu religijom) Ali svi znamo za onu poslovici "ko pored turskog groblja" što to konkretno znači? Da ne postoji nikakav respekt prema turskom groblju i od toga na dalje su generacije učene tom logikom, da onaj koji nije naš BMK. E tu je korijen toga što se danas relativno lako masa da povući na jednu stranu. Nije praktički ekumenizam izmišljen bez veze, to ima itekako svoju svrhu, jer nije smisao zavladati nad drugim, već živijeti s drugim ravnopravno, ne po staležu i statusu, ali ne bi se smijelo osječati tko je poželjniji a tko manje poželjen, premda iskreno ne vjerujem baš da će se društvo ikada popeti do te razine, možda se varam ali kako sad izgleda, teško.........

Da se vratim na "razlike" između pravoslavlja i katoličanstva, koliko je meni poznato u filozofskom poimanju razlike ne postoje. Razlika je "samo" u organizacijskom obliku. Čak postoje razlike između različitih pravoslavnih crkvi, stara priča o primjeni kalendara. Ali na prostoru južnih slavena je to sve skupa ispolitizirano stoljećima, Imali bi jako mnogo primjera, ne možemo sve nabrajati, pogubili bise, ali samo pogledajte utjecaj arhitekture gradova crnogorskog primorja, točno se vidi razlika po arhitekturi koji gradovi su građeni pod utjecajem zapada (venecije i austrije) a koji pod utjecajem bizanta. Samo kao primjer. Naime šta?  danas mi imamo prilično čvrsto postavljene stavove, ovo je naša crkva/vjera ono je njihova vjera, ali koliko sam naletao bilo je perioda kad katoličanstvo i Rim nisu bili baš omraženi kod srpskih vladara. Danas (zadnjih 100-120 godina) se promjena vjere smatra kao najveća izdaja pogotovo u ovim hrvatsko-srpskim relacijama. Kasnije ću objasniti zašto, ponovo čista matematika. Sad moram malo o migracijama pod utjecajem Osmanlija, naime, za neka područja, za neke Srbe s područja BIH se bilježi porijeklo i znaju manje više iz kojih krajeva iz Srbije potječu. Austrija je vodila evidenciju i za ljude s Žumberka (grkokatolici) i Korduna ljudi imaju naznake područja odakle potječu u Srbiji. Ali to su planska naseljavanja, Kordun, je doslovno naseljen Srbima da brane Austriju od Turaka (riječ Kordun dolazi iz francuskog Kordon). Međutim, zaleđe Zadra, podinarje je upitno. Za neka doseljavanja postoji evedencija (zadarski Arbanasi, biskup Barski i Zadarski Vicko Zmajević) za neka naseljavanja Srba također postoje potvrde, ali DA, nesumnjivo je da je dobar dio pravoslavaca Dalmacije i susjednih područja porijeklom iz Srbije, međutim ima tu jedno ALI!? Na tom prostoru je bilo predslavenskih starosjedilaca koji su "slavenizirani i primili kršćanstvo", međutim čini mi se kao (ne mora biti da sam u pravu, nemam nikave potvrde za to osim što se bilejži postojanje ljudi pod nazivom "Morlaci") da je pod tim previranjima i dolaskom pravoslavnog življa ali u prvom redu pravoslavnog svećenstva u 14. stoljeću (manastiri u Dalmaciji) da se jedan dio starosjedilaca pridružio pravoslavnoj crkvi na tom prostoru. Ovim ne iskazujem bilo kakvu zlu namjeru, niti da su ti svećenici radili u zloj namjeri, već jednostavno prihvatili ljude. E sad što je to "svetosavska" crkva, je nešto drugo i na što se to izrodilo 5-6 stoljeća kasnije. S te strane ne bi se čudio da je dio ljudi koji sebe smatra Srbima s tog dinarskog prostora nisu baš doseljenici iz Srbije. Za to bi nam mogli od pomoći biti katoličiki izvori, jer oni znaju stanje iz predturskog razdoblja na prostoru sjeverno od Dinare i Velebita do visine Bihaća. Vrlo vjerojatno je dolaskom Turaka doslo do "spajanja" starokrščana, doseljenih pravoslavnih, islamiziranih Slavena i kakvu je sudbinu u vrijeme Turskog carstva na tim prostorima imala katolička crkva. 

....jooooj, to ima za pisati, sad sam se ja fokusirao na ove migracije, ali mislim da se ne bi trebalo isključiti da je u tom periodi skoro pa slučajno da su neki potpali od pravoslavne.....Ovo pišem samo kao fenomen, ne optužujem nikog, sve je moguće i mnogo toga je neistraženo niti će ikada biti. Ali javljaju se izvori koji govore da na nekim prostorima (Livanjsko polje)  nizu zabilježene značajne migracije, E sad......

To je sustinska razlika izmedju dve crkve. Ovo sto imamo razlicite obicaje je totalno nebitno. Ta razlika moze da se prebrodi dijalogom katolickih i pravoslavnih crkvi odnosno ekumenizmom. Ekumenizam nema samo cilj da zive zajedno nego da odrze hriscanstvo sa svim problemima sa kojima moze da se susretne u buducnosti. Zajedno mogu da ostanu aktuelniji nego ako se razdvajaju, takav je ukratko stav da ne ulazim dublje.

Di god je dosla turska sablja, bilo je poturcavanja na veliko.

Kasnije su ti ljudi odlazili sa Turcima.

Srbijanske poturice su nakon srpskih ustanaka prebjegli u Bosnu, gradove Orasje, Odzak, Bosanski Samac, gradic Bosanski Dubocac kod Dervente, osnovali su upravo ti ljudi. Pa je postojao stanoviti femomen da u opcinama Orasje, Odzak i Samac nema niti jednog jedinog muslimanskog sela, ali su carsije/gradovi i do zadnjeg rata bili naseljeni vecinskim muslimanskim pucanstvom.

Zatim, odredjeni broj muslimana iz Bosne nose autenticna madjarska prezimena. Poturice iz Madjarske koji su prebjegli u Bosnu.

Zatim primjer poturica iz dalmatinskog zaledja i Like, oni su povlacenjem Turaka sa tih prostora, prebjegli u Bosnu i osnovali grad Prijedor.

Da ne govorim o raseljavanju bosanskih katolika, koji su dolaskom Turaka prezivjeli pravi mali genocid. Za razliku od pravoslavaca, koje je osmanlijska vlast cak i naseljavala na napustenim prostorima.
Katolicima su osmanlije zabranili crkveno zvono, naprimjer.
Takodje i podrucja danasnje Hrvatske koja su bila pod osmanskom okupacijom, bila su opustosena. Hrvatski seljaci su do austrijskog Gradisca bjezali od turske vojske.

Istina, danas se medju muslimanima pokusava napisati neka alternativna povijest po kojoj su osmanlije na nase prostore donijeli prosperitet, pa su tu cuvene "daidze" odnosno "franjevci/ujaci" koje hrvatski narod posprdno naziva daidzama jer se ulizuju u dupe Bosnjacima i muslimanima... ta prica oko Ahdname...

U svakom slucaju, pravoslavci su puno bolje prosli od katolika, u tim vremenima. Valjda sto su bili poslusnije sluge. Iako su i oni imali brojne hajduke, ali ne kao Hrvati. Kod njih je to vise mitomanija, ono Kraljevic Marko a on bio turski vazal. Hajduk je Mijat Tomic, to je komit, a i pravoslavci u Hercegovini su imali par slicnih.

Srbijanci tanko, do prvog ustanka Crnog Djordja, manje vise su bili poslusni.

Glupo je pasti na nivo da se svađaš oko toga jeli primjerice u 14.stoljeću živio Stjepan ili Stefan Vukčić, i jeli bio katolik, pravoslavac ili možda bogumil.
Ili primjerice da se svađamo oko toga jesu li Hrvati bili veće podguzne muve Ugrima, ili Srbi Bizantu.

Jedino oko čega možemo raspravljati je kako poboljšati situacije naših naroda na danas kritičnim geopolitičkim područjima, a to bi primjerice bile BiH i Kosovo.
Pa da se recimo za 50 godina budemo onih ratnih 1990.-ih prisjećali na nekakvom pristojnom nivou, kao što se primjerice Njemci i Francuzi prsjećaju 2.svjetskog rata.

I da usto na području BiH stvorimo takvu političku situaciju koja će razriješiti kritična pitanja zaštite prava pojedinih nacija, te stimulirati gospodarski rast i napredak, pa onda kud god nas to dovelo, do zajedničkog suživota (belgijski primjer), ili do gospodskog razlaza (recimo primjer Čehoslovačke).