Srbija
stidna uš je napisao/la:
javasluk je napisao/la:
stidna uš je napisao/la:
Java, tko je razbio Jugoslaviju ?? Srbi, Hrvati, Slovenci ili Albanci ??Vidi cijeli citat
Ideologija 
Vidi cijeli citat
Čija ideologija ?? Mao Ce Tunga ??
Vidi cijeli citat
Evo, vidiš da se ne može kratko! Ideologija "bratstva jedinstva" u vrhu JNA! Po meni da se JNA deideologizirala, pa da su u JNA bili mozgovi koji su prihvaćali realnost, i uvažavali da su oni vojska svih, a ne samo nekih i da moraju uvažavati i promjene u republičllim vodstvima prvo Slovenije i Hrvatske i da ne smiju stati na ničiju stranu. Pa da su prihvatili novo vrijeme, cijelu JNA liberalizirati, skratiti vojni rok, češče i bliže kući ići, bliže biti telefonu i slično.... Zadnje klase JNA su već smjele izlaziti u grad u civilnoj garderobi, samo kratko je to trajalo, to je uvedeno tek 1990.g......Ovako kavi su bili, jbg. što su mogli? Korektni i dobronamjerni ljudi iz JNA su odbili napadati Hrvatsku, jer im je radila savijest, vjerojatno shvaćajući da JNA nije baš samo njihovoa i da JNA nema tu ulogu da napada svoje ljude i svoj narod. Netko je oko "oluje" spominjao onog u Šibeniku kako je nastupio da nije njegovo da se napada ove ljude. Međutim, u njihovim mozgovima je bilo da su oni vojska jedne ideologije i da ne smiju dopustiti promjene, e jbg......
[uredio javasluk - 24. kolovoza 2015. u 16:19]
Samo Cibalia!
javasluk je napisao/la:
stidna uš je napisao/la:
javasluk je napisao/la:
stidna uš je napisao/la:
Java, tko je razbio Jugoslaviju ?? Srbi, Hrvati, Slovenci ili Albanci ??Vidi cijeli citat
Ideologija 
Vidi cijeli citat
Čija ideologija ?? Mao Ce Tunga ??
Vidi cijeli citat
Evo, vidiš da se ne može kratko! Ideologija "bratstva jedinstva" u vrhu JNA! Po meni da se JNA deideologizirala, pa da su u JNA bili mozgovi koji su prihvaćali realnost, i uvažavali da su oni vojska svih, a ne samo nekih i da moraju uvažavati i promjene u republičllim vodstvima prvo Slovenije i Hrvatske i da ne smiju stati na ničiju stranu. Pa da su prihvatili novo vrijeme, cijelu JNA liberalizirati, skratiti vojni rok, češče i bliže kući ići, bliže biti telefonu i slično.... Zadnje klase JNA su već smjele izlaziti u grad u civilnoj garderobi, samo kratko je to trajalo, to je uvedeno tek 1990.g......Ovako kavi su bili, jbg. što su mogli? Korektni i dobronamjerni ljudi iz JNA su odbili napadati Hrvatsku, jer im je radila savijest, vjerojatno shvaćajući da JNA nije baš samo njihovoa i da JNA nema tu ulogu da napada svoje ljude i svoj narod. Netko je oko "oluje" spominjao onog u Šibeniku kako je nastupio da nije njegovo da se napada ove ljude. Međutim, u njihovim mozgovima je bilo da su oni vojska jedne ideologije i da ne smiju dopustiti promjene, e jbg......
Vidi cijeli citat
Tko je JNA ?? Komunisti ?? Ili bolje rečeno, srpski komunisti ??

stidna uš je napisao/la:
Tko je JNA ?? Komunisti ?? Ili bolje rečeno, srpski komunisti ? Vidi cijeli citat
To su tzv. komunisti, oni su sami sebe tako nazivala a evo i ti koristiš taj naziv, premda je untar tih krugova bili i mekših i liberalnijih glava, ali vrh JNA su držali tvrdolinijaši, unitarisi, "jugoslaveni". Imati člansku iskaznicu ne znači da je netko i bio komunist i u realnosti, članska iskaznica je bila u biti samo svojevrsna legitimacija da se želiš baviti politikom, svatko po svom izboru, neki su ulazili u to iz različitih razloga, neki s stvarno visokim ambicijama, neki čisto pro forme, uglavnom zbog neke prednosti, ali nisu svi članovi bili na istoj ideološkoj platformi.
Da se vratim na JNA u to vrijeme, u stvarnosti se radi o jednoj filozoviji po kojoj su vjerovali da treba na silu stvarati jugoslavensku nacije, pa nešto kao želja za "istrebljenjem ne jugoslavena" kao klasnog ili nekog drugog ideološkog neprijatelja. Uglavnom primjena nasilja prema neistomišljeniku........
Samo Cibalia!
javasluk je napisao/la:
stidna uš je napisao/la:
Tko je JNA ?? Komunisti ?? Ili bolje rečeno, srpski komunisti ? Vidi cijeli citat
To su tzv. komunisti, oni su sami sebe tako nazivala a evo i ti koristiš taj naziv, premda je untar tih krugova bili i mekših i liberalnijih glava, ali vrh JNA su držali tvrdolinijaši, unitarisi, "jugoslaveni". Imati člansku iskaznicu ne znači da je netko i bio komunist i u realnosti, članska iskaznica je bila u biti samo svojevrsna legitimacija da se želiš baviti politikom, svatko po svom izboru, neki su ulazili u to iz različitih razloga, neki s stvarno visokim ambicijama, neki čisto pro forme, uglavnom zbog neke prednosti, ali nisu svi članovi bili na istoj ideološkoj platformi.
Da se vratim na JNA u to vrijeme, u stvarnosti se radi o jednoj filozoviji po kojoj su vjerovali da treba na silu stvarati jugoslavensku nacije, pa nešto kao želja za "istrebljenjem ne jugoslavena" kao klasnog ili nekog drugog ideološkog neprijatelja. Uglavnom primjena nasilja prema neistomišljeniku........
Vidi cijeli citat
Java, Jugoslavenima se izjašnjavalo cca 5% populacije u vojsci, a 70% oficirskog kadra su se izjašnjavali kao Srbi ili Crnogorci.
Definicija pojma se odnosi na viši rodni pojam i vrsnu razliku.
Trokut je geometrijski lik koji ima tri stranice.
Crnac je čovjek koji je crne rase.
Po logičkoj definiciji vrh JNA čine časnici koji su Srbi i Crnogorci, a ne Jugoslaveni !!
Ne trolaj nego reci po srpski, da te ceo svet razume...

[uredio stidna uš - 24. kolovoza 2015. u 16:50]
alekpetro je napisao/la:
Nacionalizam je izmisljotina ljudskog roda. U osnovi su svi jednaki samo nas dele drzave/nacije i ono sto njih cine. Drugaciji jezik, kultura, istorija i ostalo. Nacionalizam ima elemente sovinizma i nije jednak patriotizmu. Ne podrzavam ni demokratiju ni komunizam. Kapitalizam je nesavrseni, ali najbolji model za napredak drustva. Zato sto je posten i u skladu sa ljudskom prirodom odnosno evolucijom prirodnom selekcijom.
Nacionalizam je za ljude koji u sebi vide neostvarenu osobu i onda moraju kroz neku grupu ljudi da se identifikuju na neki nacin i da nadju sebi mesto u drustvu i da se osete vrednijim. Danilo Kis je lepo njima objasnio ko su i sta su, a ne kvazi intelektualci kao Dragos Kalajic.
Nacionalizam je, pre svega, paranoja.
Kolektivna i pojedinačna paranoja.
Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma.
Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se «izrazi», ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individuu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Tako on postaje pripadnik jedne skupine koja postavlja sebi, bar na izgled, kao zadatak i cilj probleme od epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, ili nacija, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnih, itd. Sa teretom takve, tajne, polujavne ili javne misije, N.N. postaje čovek akcije, narodni tribun, privid individuuma. Kad smo ga već sveli na tu meru, na njegovu pravu meru, pošto smo ga izdvojili iz krda, u koje se on sam smestio – ili gde su ga drugi smestili, imamo pred sobom individuu bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila (Jules).
To je onaj Sartrov Žil, koji je porodična nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomen jedne jedine teme: Engleza. To bledilo, to drhtanje, ta njegova «tajna», da ume da prebledi na pomen Engleza, to je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, Žil mrzi Engleze (a voli svoje, Francuze), jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju.
Ovaj i ovakav portret, primenjiv na sve nacionaliste, može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički), literaturu (ako je pisac), društvene funkcije, jer su one isuviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam. Treba li reći da je on, po opredeljenju asketa, potencijalni borac koji čeka svoj čas. Nacionalizam je, da parafraziram Sartrov stav o antisemitizmu, «potpun i slobodan izbor, globalan stav koji čovek prihvata ne samo prema drugim nacijama nego i prema čoveku uopšte, prema istoriji i društvu, to je istovremeno strast i koncepcija sveta».
Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste. Pozicija, rekosmo li, komotna. Strah i zavist. Opredeljenje, angažovanje koje ne iziskuje truda. Ne samo «pakao to su drugi», u okviru nacionalnog ključa, naravno, nego i: sve što nije moje (srpsko, hrvatsko, francusko...) to mi je strano. Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, dakle, totalitarna ideologija.
Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu. Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše «iz naroda i za narod», koji svoj individualni glas tobože potčinjava višim, nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič (a, da se podsetimo, Kič bi se mogao meriti stepenom banalnosti svojih asocijacija – A. Mol.), u srpsko – hrvatskoj varijanti, nacionalizam je borba za prevlast oko licitarskog srca.
Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik, niti tzv. varijante, ne poznaje druge kulture – ne tiču ga se. Ali stvar nije tako prosta. Ako i zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno. Kič i folklor, folklorni kič, ako vam se tako više sviđa, nisu ništa drugo do kamuflirani nacionalizam, plodno polje nacionalističke ideologije. Zamah folklorizma, kod nas i u svetu, nije antropološke prirode, nego nacionalističke. Insistiranje na famoznom coleur locale-u takođe je, ako je izvan umetničkog konteksta, što će reći da nije u službi umetničke istine, jedan od vidova nacionalizma, prikrivenog.
Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više, mi koljemo, kad se mora, ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov. Nacionalizam živi od relativizma. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke, itd. Postoje samo relativne. I u tom smislu, u prvom redu, nacionalizam jeste nazadnjaštvo. Treba biti bolji samo od svoga brata ili polubrata, ostalo me se i ne tiče. Skočiti malo više od njega, ostali me se ne tiču. To je ono što smo nazvali strah. Ostali čak imaju pravo da nas dostignu, da nas prestignu, to nas se ne tiče. Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli. Ne skače se, ne baca se kamena s ramena da bi se dostigao svoj sopstveni maksimum, nego da bi se nadigrali oni, jedini, slični a tako različni, zbog kojih je igra i započeta.
Nacionalista se, rekosmo, ne boji nikog, osim svog brata. Ali od njega se boji strahom egzistencijalnim, patološkim: pobeda izabranog neprijatelja jeste njegov apsolutni poraz, ukidanje njegovog bića. Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Pobeda nad izabranim neprijateljem, onim drugim, jeste apsolutna pobeda. Stoga je nacionalizam ideja beznađa, ideologija mogućne pobede, zagarantovana pobeda, poraz nikad konačan. Nacionalista se ne boji nikoga, «nikoga do Boga», a njegov bog jeste bog po njegovoj meri, bledi rođak Žil, negde za nekim drugim stolom, njegov brat rođeni, isto toliko nemoćan kao i on sam, «ponos porodice», porodični entitet, svesni i organizovani deo porodice i nacije – bledi, blesavi rođak.
Rekli smo, dakle, biti nacionalista znači biti individuum bez obaveze. «To je kukavica koja ne želi da prizna svoj kukavičluk; ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan da je sasvim priguši a koji se, ipak, ne usuđuje da ubije, osim iz potaje ili anonimnosti gomile, ili u nekakvom pravednom ratu. Nezadovoljnik koji u mirnodopsko vreme ne usuđuje da se pobuni iz straha od konsekvenci svoje pobune» - slika i prilika citiranog Sartrovog antisemite. I odakle, pitamo se, taj kukavičluk, to opredeljenje, taj zamah nacionalizma u naše doba? Pritisnut ideologijama, na marginama društvenog kretanja, zbijen i izgubljen među konfrontiranim ideologijama, nedorastao individualnoj pobuni, jer mu je ona uskraćena, individuum se našao u procepu, u praznini, ne učestvuje u društvenom životu a društveno biće, individualista a individualnost mu uskraćena u ime ideologije, i šta mu preostaje drugo nego da svoje društveno biće traži drugde? Nacionalista je refulirani individualista, nacionalizam je refulirani (kolektivni) izraz tog i takvog individualizma, ideologija, i antiideologija...
Vidi cijeli citat
fenomenalan tekst, pročitao sam dvaputBurkina Faso preokretom u sudačkoj nadoknadi do sva tri boda protiv Ekvatorske Gvineje
Real Madrid za 150 tisuća eura doveo perspektivnog Španjolca, koji će se priključiti C momčadi
Najljepša sportska božićna bajka: Lindsey Vonn pobijedila vrijeme, bol i - samu sebe
Alžir lakoćom do visoke pobjede protiv Sudana, Bennacer igrao do 78. minute
http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/RTS+1/2012567/Masakr+u+Dvoru.html
Veceras u 21:05 bice prikazan na RTS-u danski dokumentarni film Masakr u Dvoru ratnim zlocinom koji je pocinjen za vreme "Oluje".
Veceras u 21:05 bice prikazan na RTS-u danski dokumentarni film Masakr u Dvoru ratnim zlocinom koji je pocinjen za vreme "Oluje".
Osmog avgusta 1995. u Dvoru na Uni, na samo nekoliko metara od danskih vojnika, ubijeno je najmanje devetoro civila koji su zbog bombardovanja Petrinje tokom "Oluje" evakuisani iz psihijatrijske bolnice u Dvoru na Uni. Tokom puškaranja između Srba i Hrvata u Dvoru, nepoznati vojnici ušli su u školu u kojoj su bili ovi, mahom i fizički hendikepirani ljudi, i iz neposredne blizine ubili devetoro, a zarobili i u nepoznatom pravcu odveli još njih troje.
Masakr u Dvoru, hrvatski general Bruno Čavić
Likvidaciji su svedočili danski vojnici koji su želeli da otvore vatru na ubice, ali im komandant danskog kampa Jirgen Kold to nije dozvolio. Upravo on, dvadeset godina kasnije, suočava se sa svojom odlukom da ne zaštiti bolesne civile. Istražitelj tog ratnog zločina, takođe Danac – Vili Begelund, sa njim prati trag zločina i pokušava da reši jedan od retkih nerešenih slučajeva u svojoj karijeri.
U filmu njih dvojica razgovaraju sa srpskim i hrvatskim generalima koji su u to vreme bili u Dvoru na Uni, porodicama žrtava, ali i onima koji su bolesnike poslednji put videli žive. Pored njih, mišljenje o zločinu daju i danski vojnici koji su bili očevici masakra.
Autori filma su Georg Larsen i Kasper Vedsmand, a pomoćni reditelj i istraživač u filmu je novinar RTS-a Vladimir Banić, koji se ranije bavio ovim zločinom.
youtube.com/watch?v=-9x5ADYWXeo youtube.com/watch?v=Iml4jJ0wlfc youtube.com/watch?v=HZuFmpI3Q_Q youtube.com/watch?v=sEU9u5VvFkc youtube.com/watch?v=hXUXE5RS5t4
alekpetro nije nacionalist, ali uvijek staje u obranu svoje srpske nacije i pokušava opravdati srpska (ne)djela
svi ti ''građani svijeta'' uvijek stanu u obranu ''svojih'' iako tvrde da im nacionalnost ne znači baš ništa...valjda slučajno
svaki put stanu baš uz svoje. Potrefi se...
svi ti ''građani svijeta'' uvijek stanu u obranu ''svojih'' iako tvrde da im nacionalnost ne znači baš ništa...valjda slučajno
svaki put stanu baš uz svoje. Potrefi se...
- Najnovije
- Najčitanije


Obala Bjelokosti jednim pogotkom do pobjede protiv Mozambika, Amad Diallo igrač odluke
6 sati•Nogomet

Najstariji klub svijeta dobit će novog vlasnika, profesionalnog igrača poekara ili bivšeg vlasnika Newcastlea
7 sati•Nogomet

Alžir lakoćom do visoke pobjede protiv Sudana, Bennacer igrao do 78. minute
7 sati•Nogomet

Ferrero nakon razlaza s Alcarazom: 'Ovakve veze je teško prekinuti preko noći i mora postojati razdoblje tugovanja'
8 sati•Tenis

Amorim: 'Moramo poznavati igrače koje dovodimo, ako nismo u njih sigurni, bolje da nikog ne dovodimo'
10 sati•Nogomet

Mariju Balotelliju smiješi se novi angažman, želi ga klub iz Ujedinjenih Arapskih Emirata
10 sati•Nogomet

Burkina Faso preokretom u sudačkoj nadoknadi do sva tri boda protiv Ekvatorske Gvineje
11 sati•Nogomet

SuperSport HNL nominacije: Tražimo one najbolje za kraj 2025. godine!
2 dana•Nogomet

Kamerun i Gabon oslabljeni ulaze u prvu utakmicu svog puta na Afričkom kupu nacija
13 sati•Nogomet

Dinamo na stolu ima ponudu iz Slovačke za Mudražiju, ali igrač i dalje želi uspjeti na Maksimiru
20 sati•Nogomet

Romano tvrdi: Interovi predstavnici prikazali su svoj plan Hajdukovom dragulju
18 sati•Nogomet

City primamljiviji od ostatka klubova iz Premier lige, Građanima stiže atraktivno pojačanje
19 sati•Nogomet

Dalić odgodio produženje ugovora, na proljeće će pregovarati s Kustićem
17 sati•Nogomet

Ferrero nakon razlaza s Alcarazom: 'Ovakve veze je teško prekinuti preko noći i mora postojati razdoblje tugovanja'
8 sati•Tenis

Najstariji klub svijeta dobit će novog vlasnika, profesionalnog igrača poekara ili bivšeg vlasnika Newcastlea
7 sati•Nogomet






