Tad su vec vjerojatno dogovorali raspodjelu oruzja SDS clanovima na terenu 

Da vidis danas Pala, gradurina, izgradio Karadzic  imaju i novu skolu u novoizgradjenom naselju Obilicevo,  znakovitog imena, Osnovna Skola Srbija 

Upisane su bile i C i E u onu Yu, nije bilo nikakavih problema. U Bg sam na obuci vozio i autobus, i dobio onaj crveni papir s kojim sam mogao upisati civilni tečaj i polagati odmah za D kategoriju (autobus), ali nisam to nikad realizirao. Yu nisam mijenjao u CRO, to su radili samo "najžešći" Hrvati... 
 
P.S. Sjećam se da mi je ćale čekao 6 sati u redu da promijeni Yu vozačku, a onda je nakon 6 mjeseci opet mijenjao u HR jer je CRO već bila zauzeta (Kostarika, otuda ljubav prema ticosima...) 

Naravno, posao sa štampanjem i naplaćivanjem "novih" dozvola je odradio Franjo Gregurić, udbaš, komunista, mason, veliki hrvatski rodoljub, tvorac hrvatske države, borac za pravdu, demokrata, punac Zlatka Mateše, otac hrvatske pretvorbe, pošteni umirovljenik, itd..
 
Partija je ovu zemlju zavila u crno, što direktno, što indirektno, sve ostalo je 0,05%... 

Ovakve stvari su strava i užas. Takve stvari ne šalju niti malo poruku mira i toleracije. Zato neutralna imena i AMEN! 

malo sam te ispravio 

Oružje je bilo po selima od 1988.g i to ne samo članovima SDS-a, tada SDS još nije niti postojao, oružje je već bilo po gospodarskim objektima, garažama, tavanima.....

Kostarika je CR. Ali je problem bio na nekim kodovima u međunarodnom promet, sad da li se radi o proizvodnji nečeg ili transportu, ali uglavnom gdje se traži isključivo oznaka s tri slova, pa mislim da je zbog toga. 
Btw, ja sam čekao 8 sati  od 11:00 do 19:00 u redu za putovnicu, tako krajem 8 mjeseca 1992.g. jer crvena sošpa je vrijedila još mjesec dana (do 8.listopada) a za novu se čekalo oko četiri tjedna. I crveni SFRJ mi je vrijedio još oko dvije godine, ali ne bi mi bio od koristi kad bi mi ga za mjesec dana ukunili. U jednom satu bi obradili 4 do pet stranaka na šalteru, a mnogima su dijelovi obitelji bili u izbjeglištvu u Mađarskoj i sličnim državama, oni ako im je bilo hitno su morali ići kod načelnika da im odobri izdavanje u kraćem vremenu. Tada je vrijeme bilotakvo da nije bilo za biti bez putovnice, Slovenci su nekako žmirili i propuštali s osobnima inima koji su putovali s sjevera Istre preko Ljubljane do Zagreba, ali ljudi su se i toga bojali da će ih Slovenci prestati propuštati s osobnom.

Sada kada vrtim film sve to i ima smisla. Znam da lik već tada imao onu pederušu (ne oko struka, već onu ručnu) i u njoj pištoljče Zastavu. Malo smo se vozili po Trebeviču, Romaniji, obilazili teren, a na Jahorini smo bili ionako redovno (imali radar)...

Sad ne znam kronologiju, ali sjecam se onih Thompsona koje je Seselj podijelio po Borovu Selu i okolnim srpskim selima, dobijeni iz skladista JNA ili mup-a Srbije ne znam sad tocno.

Kad je JNA tocno Srbima dijelila oruzje, ne znam.

Ali vec od `90 je to pocelo, ima danas gomila tih prisluskivanih snimaka telefonskih razgovora, Karadzic, Milosevic, Martic, Babic i kompanija, sve je to bilo uvezano. Kad je pocelo u Hrvatskoj, JNA je naoruzavala Karadziceve simpatizere koji su isli na hrvatska bojista kao rezervisti ili dragovoljci, sticali iskustvo za kasniji genocid u RS-u.