Veleposlanik Srbije pri Unesku Darko Tanasković Prištini: Istina boli
Izvor: Sputnjik
Petak, 28. kolovoza 2015,
Ima šanse da Srbija dobije diplomatsku bitku i da Kosovo neće postati članica UNESCO-a.
Prije početka sjednice Vijeća sigurnosti UN, reagirao je zamjenik ministra vanjskih poslova Kosova Petrit Selimi, koji je ministrima podijelio priopćenje u kojem Vas je nazvao rasistom.
Čemu takva reakcija, zašto mislite da ste ih toliko naljutili?
Prvenstveno jer se radi o istinitim konstatacijama, a istina može najviše povrijediti. Reakcija je bila oštra, ali potpuno neargumentirana. Spominjane rasizma pokazuje da se svako koristi konceptima koji su njemu u glavi, a potpuno je apsurdno za rasizam optužuje predstavnik pokreta koji ima izrazitu velikoalbansku ideologiju, kojem ne smeta što 200 tisuća građana srpske nacionalnosti više ne može živjeti na Kosovu jer su prognani, i što policija mora čuvati srpska svetišta i grobove. Kome je takva ideologija bliska lako to projicira na druge. Sama reakcija me je razveselila jer se pokazalo da istina boli.
Kosovski dužnosnici tvrde da bi eventualni ulazak Pokrajine u Unesko unaprijedio položaj srpske nasljeđa na KiM.
Zašto je Prištini toliko stalo da uđe u Unesko, šta bi time dobila?
U središtu velikoalbanske ideologije leži eliminiranje prisustva srpske kulture i pokušaj stvaranja kosovske kulture, neke vrste sintetičkog kulturnog identiteta, gdje bi sve što je na tlu Kosova bilo neka vrsta njegovog nasljeđa. Ali teško je povjerovati zaklinjanjima Prištine da bi oni bolje čuvali spomenike kadakao članica UNESCO. Prvo i osnovno je to da se tu radi samo i jedino iz simboličkih razloga, iz političkih i kulturnih manje . Time bi dobili kvazipotvrdu procjene da je Kosovo država koja ispunjava najviše uvjete a koje podrazumijeva članstvo Unesku, što nije točno. To bi bila posredna potvrda državnosti, koju zapravo sa stanovišta sustava UN, bez obzira na sva međunarodna priznanja, Kosovo ne može imati. U dijelu međunarodne zajednice stvorena je predstava da je ono mlada država, mlado društvo kome treba pomoći jer je ranije bilo izloženo velikosrpskom hegemonizmu. Ta se poimanja teško mijenjaju, ali se ipak mijenjaju. Sve veći broj država ima ozbiljne rezerve prema perspektivi uključivanja Kosova u Unesko, što se može osjetiti u različitim kontaktima.
Ivica Dačić pozvao je sve institucije da se aktiviraju protiv prijema Prištine u Unesko. Tko bi zapravo mogao pomoći?
Svi rade na dokazivanju stava da bi prijam Kosova u Unesko bio suprotan idealima same te organizacije i štetan, za nju, i za regiju. Sprema se pismo Državne komisije za UNESCO a gdje su uključene SPC, sa sestrinskim crkvama i Svjetskim savjetom crkava i Vatikanom.
Da li je uspostavljen direktan kontakt Srpska pravoslavne crkve i Vatikana na ovu temu?
Rimokatolička crkva će pomoći u obrani kršćanske baštine na KiM jer je to i u njenom interesu. Kao nekadašnji veleposlanik Srbije u Vatikanu odgovorno potvrđujem da između Svete stolice i SPC je vrlo konstruktivan i stalan radni dijalog, na više razina. U vezi ovog pitanja uspostavljena neposredna suradnja. Jedino bi još trebalo razjasniti i usuglasiti stavove o nekim izjavama koji se u ime Katoličke crkve iznose u javnost, a za koje u Vatikanu tvrde da nisu službeni. Možemo biti sasvim sigurni da je Sveta stolica vrlo zabrinuta zbog ugroženosti kršćanskog kulturnog i duhovnog nasljeđa na Kosovu.
Da li ovdje govorimo samo o principu ili bi imovina mogla biti i ugrožena?
Ako je u Crnoj Gori "čupavo", možete samo zamisliti što bi tek bilo na Kosovu!? Ukoliko bi Kosovo dobilo članstvo, bilo bi tretirano kao država-članica, a u Unesku se kulturno nasljeđe vodi prema teritorijalnoj pripadnosti državama. Administrativno gledano, nasljeđe bi u državnom smislu pripadalo teritoriju države Kosovo. Ono ne bi postalo kosovsko ili albansko u smislu povijesne pripadnosti i civilizacijske vrijednosti, a ni u imovinskom smislu im ne bi pripalo, jer je vlasništvo SPC. Ali postojali bi pokušaji njenog svojatanja.
Kako Kosovo može do članstva? Zahtjev su predali preko Unmika, što je presedan?
Unmik ima pravo na djelomično međunarodno predstavljanje vlasti u Prištini, pokušalo se s tim da preuzme ulogu poštonoše i da Taqijevo pismo proslijedi generalnoj ravnateljici UNESCO-a, gospođi Bokovoj. Ali nakon tumačenja iz tajništva UN, postalo je jasno da tim putem ovaj zahtjev ne može stići. On još nije stigao do Izvršnog vijeća UNESCO-a koje bi o njemu trebalo raspravljati u listopadu.
Kako bi se dalje moglo razvijati?
Možemo samo nagađati. Pretpostavljam da će skupina država koja podržava Kosovo, a koja više nije velika kao što je bila do prije dvije godine, pokušati na neki drugi način isforsira stavljanje ove točke na dnevni red, zanemarujući uobičajenu proceduru prema kojoj točke na dnevni red Izvršnog vijeća dolaze na prijedlog generalnog direktora. Predvidivo se bitka nastavlja.