Rusija je tamo od pocetka 1700-tih bila zastitnica pravoslavnih krscana na Balkanu i direktno je umijesana u nastanak svih nacionalnih drzava na Balkanu. Rusi su oruzjem i diplomatskim utjecajem pomagali i Grcima i Bugarima i Rumunjima. Kad god je trebalo lupit Turke po glavi, Rusi su bili spremni. Samo u 19. stoljecu je ruska vojska cetri puta marsirala na Carigrad i obecavala oslobodjenje krscanima. Zato i danas svi oni osjecaju nekakvu "historijsku" zahvalnost Rusiji. Pomagala je Srbima jos od Karadjordjevog ustanka i kasnije, ali je dugo vremena njen favorit na Balkanu zapravo bila Bugarska. To se promijenilo pocetkom 20.st, kad je doslo do diplomatskog preslagivanja, pa je napustila Bugarsku i okrenula se Srbiji, te je svojim utjecajem spasila Srbiju nekoliko puta od austrijskog napada prije 1914, a te godine ni tada nije htjela povuci svoju podrsku Srbiji, pod cijenu svjetskog rata
Jeljcinova Rusija je smatrala Jugoslaviju gotovom pricom (kao i CCCP, uostalom), tako da je Rusija vrlo brzo i bez problema priznala sve zemlje-nasljednice (Hrvatsku dva mjeseca prije nego sto je nas priznala Amerika). Tu je doslo do znatnog zahladjenja u odnosima Bg-Moskva, a koje je trajalo sve do kasnojeljcinovsko-predputinovskog razdoblja
[uredio ian wright - 21. prosinca 2015. u 22:14]