Sevim Dagdelen i još nekoliko saveznih zastupnika njemačke Ljevice dostavili su obiman upit saveznoj Vladi o odnosima Srbije s kosovom, sporazumu s NATO, te kako će se to odraziti na europski put Srbije. Odgovori na 31 pitanje otkrivaju stavove službenog Berlina o geopolitičkom pozicioniranju Srbije. Odnos njemačke Vlade prema pitanju odnosa Beograda i Prištine temelji na pregovaračkom okviru koji je Srbija potpisala u siječnju 2014, a koji zahtijeva da do kraja pristupnih pregovara s EU dođe do "obuhvatne normalizacije odnosa Srbije i kosova u formi pravno obvezujućeg dokumenta ". Pregovarački okvir ne zahtjeva "priznanje kosova od strane Srbije". Sevim Dagdelen stavove Bruxellesa i Berlina vidi kao "faktičko prisiljavanje" Srbije da prizna kosovo ukoliko želi pristupiti EU. U pitanju je da se destabilizira Balkan. Ljevica je jedina njemačka parlamentarna stranka čiji se političari protive neovisnosti kosova. Na koji način na poziciju Srbije utječe Individualni partnerski akcijski plan (IPAP) koji je Beograd prije godinu dana zaključio s NATO. Prema tumačenju njemačke vlade, IPAP ne govori ništa o eventualnom budućem članstvu neke zemlje u NATO, niti se kosi s proklamiranom vojnom neutralnošću Srbije. Srbija definira namjeru, da intenzivira suradnju s NATO i drugim zemljama Partnerstva za mir. Postoji više zemalja koje su privržene neutralnosti ali istodobno održavaju partnerske odnose sa NATO-om, primjerice Švicarska, Austrija, Finska ili Republika Moldavija. Koalicijski sporazum (CDU / CSU) i (SPD) predviđa "aktivno" poticanje država Zapadnog Balkana na članstvo u Europskoj uniji i NATO, ali da je "politička volja Srbije" odlučujuća za "intenzitet i dalje oblike odnosa s NATO-om ". Berlinu je poznato da je srpski parlament u prosincu 2007. izglasao da je za promjenu vojne neutralnosti potreban referendum. Što sve njemačka vlada zna o vježbama na kojima srpska armija sudjeluje zajedno s ruskom, odnosno sa zapadnim vojskama. Odgovori su više sažetak o srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu, vojnoj vježbi "Slovensko bratstvo" i letačkom treningu zrakoplova-lovaca i helikoptera. Vojska Srbije je sudjelovala s vojnicima pješaštva na vježbama Saber Junction (100 vojnika), Combined Resolve IV (100 vojnika) i Allied Spirit II (30 vojnika) koje je američka vojska organizirala na jugoistoku Njemačke. Savezna vlada nije znala ili htjela odgovoriti na pitanje što se tamo i s kojim ciljem točno vježbalo. Vlade Njemačke navodi se da usmjerenje Srbije ka EU nije u koliziji sa suradnjom Beograda i Moskve, pa čak ni kada je ta suradnja vojna. Srbija se kao pristupni kandidat obvezala sve više usklađivati svoju vanjsku i sigurnosnu politiku sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU. Beogradskom trustu mozgova koji se javno zalaže za članstvo Srbije u NATO-u, Centru za euroatlanstske studije (Ceas) postavljeno je pitanje o financiranju te organizacije iz odjela NATO-a, po spoznajama Ljevice to je odjel koji je u Ukrajini pružao znatnu pomoć da podrška NATO-a sa 13 do 15 posto naraste na preko 50 posto kroz nekoliko godina. Njemačka Vlada nekoliko godina sponzorira jedan događaj u organizaciji Ceas, te da toj organizaciji sredstva doniraju i Europska komisija i razne zaklade. Na koji način srpska vojska surađuje s Bundeswehra i u odgovoru Vlade je dat detaljan pregled tečajeva i obuka koje su instruktori Bundeswehra držali pojedinim srpskim časnicima, jedinicama, medicinskom osoblju, računovođama ... To se organizira temeljem sporazuma o suradnji u sektoru obrane iz travnja 2006. koji je tada zaključen s Državnom zajednicom Srbije i Crne Gore. Po želji Srbije su u tijeku konzultacije oko zamjene ovog sporazuma drugim sličnim međuvladinim sporazumom između Njemačke i Srbije. Napad američke avijacije na položaje tzv. "Islamske države" u Libiji (19. veljače ove godine) u kojem je stradalo dvoje srpskih diplomata koji su ranije oteti. Vlada odgovara da o tome nema nikakvih posebnih obavještajnih ili drugih saznanja, te da u Berlinu nije poznato da li su srpski državljani stradali u tom napadu.