Dubrovnik je bio trgovačka meka jadrana, tu su se doseljavali, trgovali i ostajali ljudi iz cijelog tadašnjeg poznatog dijela Europe i Azije. To znaju svi tko god se i površno bavio ili ga je zanimala povijest i migracije.
Posebno je zanimljiva pojava hrvata janjevaca na područje današnjeg Kosova u neposrednoj blizini Prištine. Pošto je trgovačka luka bila prepuna ljudi iz rasznih strana svijeta tadašnji poglavari grada i republike po slovu zakona i čestitosti deportirali su ondašnje žene lakog morala, koje su se prodavale za zlatnike i poklone, rano razvijena prostitucija pošto je Dubrovnik bio civlizacija za ostatak balkana. Uz te nemoralne žene onog doba selile su i pojedine obitelji u zabačenu i neuglednu sredinu daleko od Republike. Tako su opstali do dana današnjeg katolici na području Kosova. Mnogi poistovjećuju ugledne dubrovčane kao srbe. Činjenica jest da neki imaju srpsko porijeklo poput Ruđera Boškovića kojem je otac došao u Dubrovnik i poznato je da je bio Vlaj pravoslavni. Jel zbog toga Dubrovnik trebao biti srpski?
Utjecaj srba na ove prostore je neosporan, kako u pozitivnom tako i u negativnom kontekstu. Vjere su se često mijenajle tbog ondašnjih olakšica,benefita i zemlje koju je dijelila crkva ovisno bila to katolička ili pravoslavna. Zato danas imamo mnoga prezimena koja nove katolici i pravolsavni. Motivi prelaska na drugu vjeru mnogiu zloupotrebljavaju u dnevnopolitičke svrhe. A to što je Dubrovnik bio odvojen od matice, kao uostalom i danas samo je splet tadašnjih okolnosti i pozicije s koje se lakše branio od Mlečana,Turaka,ostalih barbara. Uostalom Neum je i danas ostao koridor kojeg su dubrovčani prepustili turcima kako bi ih štitili od upada mlečana. Zanimljivo je da su turci uzimali harač za tu uslugu ali je tim sporazumom Dubrovnik dobio zaštitiu barem od jednih napadača.
Ja sad stvarno ne znam što bi bio razlog da Je Dubrovnik trebao ili treba biti srpski?

Ako ćemo već o pretenzijama na druge teritorije otkud pravo Srbiji da svojata Vojvodinu a posebice Srijem koji je veliki dijelom bio u Austrougarskoj odnosno Hrvatskoj, Petrovaradin poebno u kojem i danas postoje spomenici kulture i dubok trag kojeg iz kojeg su potekli mnogi hrvatski uglednici kao najpoznatiji Ban Josip Jelačić. Osim Parage i HSP početkom devedesetih Hrvatska nikada nije zagovarala politiku Hrvatske do drine i granice u Zemunu. Tuđman je posebno bio protvinik te i takve politike i uokvirio se u avnojske granice jer je bio svjestan trenutkea, trenutne pozicije i sastava stanovnika kao i nacionalnog identiteta kojeg je Hrvatska negdje izgubila u 45 godina komunizma, već spoemnuti srijem ali je zauzvrat dobila Istru,Međimurje i Baranju.

Srbija je tu bolje prošla jer je dobila cijelu Vojvodinu, povratila dijelove oduzete od Bugarske ali je Makedonija stvorena na razvalinama balkanskih ratova kao i prvog svjetskog rata.

Kao da si jučer rođen. Srbi i mitovi. It's what they do. 
Čast iznimkama. Ali i te iznimke nekad kažu ma ko nas bre zavadi ali pa vi znate da ste svi Srbi. 

Da ponovim svoje pitanje.
Koliko je ovo uopšte bilo realno, ako se zna kolika je bila "raznolikost" HSS-a?
Pri tome mislim na činjenicu da je za vreme Drugog svetskog rata jedan deo stranke ucestvovao u Vladi Kraljevine Jugoslavije u izbeglistvu, drugi se stavio na raspolaganje NDH, a treci je podrzao NOP.
Godine 1944. , recimo, HSS je imao ministre u Londonu, zastupnike u protokolarnom ustaskom Saboru, vecnike u NOO-ima na slobodnoj teritoriji, pa cak i deputate na Svetosavskom kongresu u Bau!?!
A da ne zanemarimo pri tome velika politička "vrludanja" u Kraljevini SHS (tu ide ona moja teorija da sve političare interesuje samo njihovo dupe, a za narod ih zaboli ona stvarčica)...i da je na samom kraju Kraljevine, ona praktično bila federalistička - proJugoslovenska (Banovina)

Sorry za off topic

@ian
Šta ti misliš...interesuje me pogotovo tvoje mišljenje

Ma OK, sve to stoji za HSS što govoriš. Ja sam samo spomenuo da je učinjena povijesna pogreška što HSS nije poveo narod u antifašizam i uspio okupi hrvate kao što je to učinjeno 1990. godine. Hrvati nikada nisu bili tako jednistveni u povijesti kao 1990., nikada. I nikada više neće ni biti nažalost. Danas je to vidljivo.
Srbija je u drugom kontekstu izgubila glavu. Srbi početkom devedesetih nisu znali što bi. Osim SANU ekipe i velikosrba. Narod nije više znao jel ide u rat s nama zbog Jugoslavije ili Velike Srbije. Politički vrh je pred međunarodnom zajednicom branio Jugoslavensku federaciju a u stvarnosti povukla crtu Virovitica-Karlovac-Karlobag.

Opet pponavljam, žao mi je samo što Hrvatska i hrvati nisu imali jedinstvo 1941. kao 1990. Stvari bi bile vjerujem drugačije danas.A i zapadni saveznici bi prije prihvatili demokratske snage nego komunizam koji je u samom početku 2.svjetskog rata sklopio savez sa Hitlerom. Barem onaj sovjetski sa Staljinom.

Ovo je verovatno najneduhotiviji i najnerazumniji post u istoriji ovog foruma. Sta god ovo bilo, smesno, ozbiljno ili sta vec svaka ti cast na trudu, znakovima interpunkcije i svemu generalno. 

Ja sam stavio ceo clanak koji se ne bavi samo istorijom Dubrovnika. To sto se on uhvatio za Dubrovnik nije moj problem. I opet naravno spinujete, nigde se ne govori o srpskom Dubrovniku, nego i interpretaciji istorije Dubrovnika u knjizi.

Na kraju nisam dobio nikakav odgovor na ni jedno sporno pitanje u clanku od svih glasnogovornika ovde. Znaju da budu glasni, ali kad treba da se upotrebe znanje i cinjenice onda ih nema nigde. Nema veze bitno da se pisu "opsta mesta" to obican narod najvise razume.