Zemun nikada nije bio u Banovini Hrvatskoj. Šid je bio najistočniji kotar.

Pavle Karađorđević (Sankt-Peterburg, 15. travnja 1893. – Pariz, 14. rujna 1976.), srpski princ i jedini sin kneza Arsena Karađorđevića (1859. - 1938.), rođenog brata kralja Petra I. (1844-1921). Vrstan poznavatelj slikarstva i umjetnosti uopće.

Školovao se u Lausanni, Beogradu i Oxfordu, gdje je diplomirao 1920. 1923. vratio se u Beograd, no Aleksandar mu za života nije povjeravao bitnije dužnosti. Do atentata na kralja Aleksandra godine 1934. uopće se nije bavio politikom već je živio povučeno sa svojom obitelji. Iz braka s grčkom i danskom princezom Olgom imao je sinove Aleksandra (1924), Nikolu (1926-1954) i kćer Jelisavetu (1936).

Poslije atentata u Marseilleu prema oporuci kralja Aleksandra postaje jedan od trojice članova namjesništva u ime maloljetnog kralja Petra II. Ubrzo se nametnuo kao jedina stvarna vlast u Kraljevini Jugoslaviji, dok su ostali namjesnici (Ivo Perović i Radenko Stanković) samo figurirali na toj dužnosti. U vanjskoj politici provodio je politiku otklona od Francuske, pokušavajući održati neutralnost u sve složenijim europskim okolnostima. Svjestan unutarnjih slabosti države i njezine ranjivosti u slučaju rata, pokušao je riješiti nacionalne probleme u Jugoslaviji.

Nije odobravao centralizam i autokraciju, pa se 1933. razišao s bratićem, nakon čije je smrti kao najutjecajniji član Namjesništva 1935. otvorio pregovore s Vladkom Mačekom, pri čem su mu djelovanje ograničavali protivljenje većega dijela srbijanskih političara te strah od destabilizacije zemlje, koju je prema oporuci morao očuvati za Aleksandrova sina Petra. Nije odobravao politiku Milana Stojadinovića te je nakon njegovih slabih rezultata na skupštinskim izborima 1938. mandat povjerio Dragiši Cvetkoviću i, najposlije, prihvatio privremeno rješenje hrvatskoga pitanja sporazumom Cvetković–Maček od 26. kolovoza 1939. o ustroju Banovine Hrvatske(nije ratificiran u Narodnoj skupštini).

U svom djelovanju kao realni političar suočavao se s velikim otporom srpskih političara, posebno radikala. Uvidjevši da Velika Britanija nema namjeru štititi Jugoslaviju, zagovarao je pristupanje Trojnom paktu, što se i dogodilo 25. ožujka 1941. Samo dva dana kasnije, oboren je s vlasti u državnom udaru iza kojeg je vjerojatno stajala britanska tajna služba. Uslijedio je njemački napad na Jugoslaviju 6. travnja 1941. i kapitulacija nakon samo 12 dana.

Knez Pavle je nakon državnog udara uhićen i protjeran u Grčku, odakle su ga britanske snage odvele u Keniju i držale u zatočeništvu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon puštanja živio je u Francuskoj. Iako je bio gurnut u politiku protivno svojoj volji, pokazao se izuzetnim državnikom koji je svojom politikom vješto branio interese svoje zemlje. Ujedno bio je prvi i posljednji političar sa srpske strane u Kraljevini Jugoslaviji, koji je uzimao u obzir i interese Hrvata.

Umro je u Francuskoj 1976. godine.

Jovan Jovanović Zmaj (srp. ????? ????????? ????; Novi Sad, 24. studenoga 1833. – Srijemska Kamenica, 3. lipnja 1904.), bio je srpski književnik. Začetnik je satiričnog i društveno angažiranoga pjesništva u srpskoj književnosti.^[1] Pored Đure Jakšića, Zmaj je drugi veliki liričar srpskog romantizma.

U svojoj pjesmi "Šta se čuje?"^[2][3], napisanoj u vrijeme provođenja mađaronske politike pretvaranja Hrvatske u mađarsku pokrajinu, napravio je hvalospjev Hrvatima, pozvavši po tom pitanju neutralne Srbe da borbom pomognu Hrvatima^[4]:

(...) Hrvat se ne bori da što otme kome,

Čuva sveti plamen na ognjištu svome.

I dok tako čini u najteži dan'

I Bog je i pravda na njegovoj stran'.

A kuda će Srbin - zar on da se dade

Putu, na kom nema ni Boga ni pravde?

Šta se nama pati, to mi Srbi znamo,

Al’ u patnji našoj ponosa imamo.

(...) Zato, Srbi, čujte: čvrsto stojte sada

Na braniku gde je i zakon i pravda;

Ojačajte snagu patnika Hrvata,

Neka zna da ima u nevolji brata;

Nek’ se jednom vidi kakva j’ sloga blago,

A oni će posle... kako im god drago.

Ako kažeš da bi trebala biti negdje gdje bi trebala biti, onda se zapravo i ne zna gdje je, odnosno ne znaju svi gdje je. Zbog toga, nedaj Bože, može doći na kraju i do krvoprolića.

Jer granice su čisto ljudska izmišljotina, tu jednostavno apsoluta nema. Dokle god su one važne, a uvijek će biti važne, bit će aktualno jesu li one dobro potegnute. Hitler je stvarno mislio da će Treći Reich trajati tisuću godina, a ako ti misliš da će granica između Hrvatske i bilo kojeg susjeda trajati toliko onda ćeš prije pogriješiti nego pogoditi. Tko zna što nosi budućnost. Tko bi gori sad je doli i obratno.

Odmah da ti odgovorim i za veliku Hrvatsku, neki bi rekli neš ti šta ti je velika ta tvoja. To se tako ne radi, tako rade četnici. Mi Hrvati smo ipak sofisticiraniji. Zašto Hrvatska ne bi bila Melting pot? Zašto se BiH i Hrvatska ne bi ujedinile u jednu državu koja bi bila kao Švicarska? Geopolitički one čine jednu cjelinu. Hrvatska BiH može ponuditi mnogo, od mora, luka, praznu Slavoniju, a BiH Hrvatskoj bolju prometnu povezanost, tržište, smanjeni troškovi obrane... Tako se to radi, laganim kuvanjem, ko alekpetro, obriješ se i pričaš o miru i ekumenizmu. Ustaše u Drugom svjetskom ratu su imali stila pa napravili džamiju posred Zagreba. Još malo podmitiš Srbe u Banjoj Luci nekim privilegijama, staviš da je Banja Luka glavni grad i promijene se granice za sekundu. Još te na kraju mole da mogu li ući sa nama u državu.

Bez kapi krvi.

Ne pricaj napamet, ti romanticari nisu ni istoricari po profesiji niti su ugledni. Evo sta je rekao jedan ugledan istoricar srpski o njima, a cak je i napisao knjigu "Srbi pre Adama i posle njega" kao sprdnju na te tvrdnje o tome da su Srbi najstariji. 

Mit o Srbima, „narodu najstarijem“ propagira jedna neozbiljna družina amatera-diletanata, podstaknuta jeftinim rodoljubljem, a nikako ne bih potcenio ni trivijalno koristoljublje kao motiv. Taj mit uvek dobija na snazi u kritičnim trenucima opšteg beznađa i dezorijentacije, kaže za Vreme Radivoj Radić, istoričar, redovni je profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i šef Katedre i seminara za vizantologiju.

- Naravno, naša sredina nije jedina u kojoj buja pseudoistoriografija. I kulture veće od naše imale su slične nevolje. Ipak, narodi koji naseljavaju Balkansko poluostrvo su u tom pogledu posebna priča. Svi bi željeli da su najstariji i svi smatraju da su najstariji. Kada sam kolegama u Bugarskoj pričao o našim pseudoistoričarima koji tvrde da su Srbi najstariji narod na planeti, oni su mi sa nekom vrstom olakšanja naglasili da i kod njih ima sličnih kvaziistoričara koji tvrde da su zapravo Bugari najstariji od svih naroda. Priznajem, ipak, da me ova činjenica tješi samo umjereno.

Odgovaram, ako i ti meni odgovoris. Ako preskaces neke odgovore, ne citas ono sto pisem onda naravno da nemam postovanja kad ti nemas za mene. Napisao sam ti da su cetnici bili kolaboracionisti, da su pravili zlocine i ti me covece opet pitas isto pitanje. To je nepostovanje, a posle toga sta drugo ocekujes od mene. 

Ajde kako znas, dokazi. Ne pisem ja ovde od juce, znaci ljudi da sam osudjivao, ako ti je toliko stalo mogu da odem nekoliko stranica unazad i da ti to dokazem i da ti ucutkam te tvoj lazi da nikad nista sa nase strane nisam osudio. Cuj, odavno znas da sam nacionalista, ali odavno ne znas da sam osudjivao nase. Daj dogovori se sam sa sobom za pocetak.

Ma hocu da mi ti das citate o Boskovicu, ja sam glup ne znam da udjem na wikipediu. Izvoli kao sto sam ja tebi nasao kad si trazio jedan dokumenat da je Boskovicev otac bio Srbin, a nisam ti rekao idi trazi u biblioteci Oksforda. Opet ti kazem da je rehabilitacija sudski okvir, ne istorijski. Razmisli malo sta to znaci. Zato sto bi tvojom logikom ja mogao da kazem da je u Hrvatskoj izvrsena rehabilitacija Tiasa Mortigija ili Filipa Lukasa. I sta bi tvoj odgovor bio na to? Bas me zanima.

Naravno da smo bili pozvani, Svetozar Marovic je bio nas predstavnik. A inace samo da ti kazem obozavam ovo kad mi pises i kad me prozivas za borbu protiv fasizma, a moji bili u partizanima hahaahahah

Ja se s ovim ne slažem, s ovim da problem ideje Velike Srbije nije bila u želji za pripojenjem općina sa većinskim srpskim već želji za pripojenjem onih krajeva gdje Srba uopće nije bilo, uz protjerivanje svih nesrba. Što to treba značiti? Da bi ti mrtav hladan prihvatio mirno otcjepljenje općina na sjeveru Dalmacije, istočne Like, Korduna i Banije? Ne vjerujem da bi tako postupio. 
Ideja Velike Srbije je ideja stara 100 i kusur godina, ali temeljena na shvaćanju da su svi južnoslavenski narodi Srbi. Da ne postoje druge etnije. A rezultat toga je ideja amputacija dijelova Hrvatske. Onako uopćeno je bilo sve istočno od Karlobaga je Srbija, i kužim da to pogađa one krajeve gdje su Hrvati u većini, što je logično. Međutim jedno je ideja na papiru, drugo je to oživotvoriti. Za oživotvoriti, e to je već druga priča, to ne ide baš tako lako. 

Hahahahah daj i meni malo toga sto koristis molim te

Koristim Xiaomi Redmi 3, a poslat ću ti futrolu ako hoćeš, smeđa, original