Milutin Milankovic(1879-1958)profesor nebeske mehanike i teorijske
fizike.
Milanković je po profesiji bio građevinac, astronom,
matematičar, geofizičar, ali iznad svega utemeljivač moderne
klimatologije i klimatskog modeliranja. Radeći na problemu uticaja
astronomskih faktora na klimu u toku geološke prošlosti Zemlje,
Milanković je na egzaktan način objasnio periodizacije nastanka,
razvoja i povlačenja glacijalnih faza u toku proteklih 600 000 godina.
Primenjujući matematički aparat i koristeći prethodna saznanja Ademara,
Krola, Leverijea, Pilgrima i uz svesrdnu pomoć svoga kolege, astronoma
Vojislava Miškovića,
Milanković je dokazao da su precesija, promena
nagiba ose rotacije i ekscentrična putanja Zemlje oko Sunca dominantni
dugoperiodični faktori na promenu klime u geološkoj proslošti. Sam je,
naravno, dao najveći doprinos.
Milankovićev kalendar je do sada
najpreciznije urađen kalendar. Gregorijanski je sadržavao dva krupna
nedostatka: za godinu je uzimano da ima 365 i 1/4 dana i da 235
lunarnih meseci predstavlja tačno 19 solarnih godina. Milanković je
svoj kalendar bazirao na anulaciji tadašnjih 13 dana, novi kalendar je
doveden na isti datum kao Gregorijanski, prestupne godine mogu biti one
koje su deljive sa 4 bez ostatka, a sekularne godine biće samo onda
prestupne ako njihov broj vekova kada se podeli sa 9 daje ostatak 2 ili
6. Sve ostale sekularne godine su proste, što daje potpunu preciznost
do 2 800. godine, odnosno do tada ne može biti nikakvog razmimoilaženja
sa sadašnjim Gregorijanskim kalendarom. Ovako koncipiran Milankovićev
kalendar je trebalo korigovati tek posle 28 800 godina, ali, nažalost,
ni do dana današnjeg, iako je u suštini prihvaćen na Svepravoslavnom
kongresu 30. maja 1923. godine u Carigradu, nikada nije zaživeo.
Milanković
je istovremeno i jedan od tvoraca tektonike ploča koja se intenzivno
primenjuje u geologiji. Na nagovor klimatologa Kepena i geofizičara
Vegenera, koga smatraju ocem te nove teorije, razradio je numeričku
sekularnu putanju polova rotacije čime je dokazao da je položaj
kontinenata u geološkoj prošlosti bio bitno drugačiji od savremenog,
odnosno da su se oni neminovno tokom vremena kretali. Znatno kasnije
moderna geofizička merenja, satelitska geodezija i radio-signali
potvrdili su tačnost ovih proračuna.
Milutin Milanković je
svakako naučni genije koga je svet definitivno priznao 10. decembra
1976. godine kada su u časopisu "Nauka" objavljeni konačni rezultati
opsežnog petogodišnjeg projekta, a čiji je osnovni zadatak bio da da
odgovor na pitanje jesu li Milankovićevi proračuni bili tačni ili ne.
Kada je potvrđeno da su varijacije Zemljine orbite ustvari pejsmejker
ledenih doba sve dotadašnje sumnje su raspršene kao mehurovi od
sapunice, a našem geniju konačno je priznato zasluženo mesto u naučnoj
eliti. Milanković je postao predmet intenzivnog izučavanja timova
stručnjaka, jer je njegov rad duboko zadirao u probleme ne jedne već
više naučnih disciplina. Zato i nije na odmet reći nešto što se
nedvosmisleno nameće: Milanković je uzorao nebesku brazdu pri kraju
drugog, a rezultate tog rada poznjećemo u trećem milenijumu.