AUTOR:
Sandra Veljković
Službena Ljubljana u nekoliko je slučajeva imala, u najmanju ruku, problem s vladavinom prava, bilo da je riječ o kršenju ljudskih prava ili ignoriranju presuda međunarodnih sudova ili pak moralno upitnom korištenju bilateralnih sporova za postizanje svojih ciljeva.
1. Trebale su proći gotovo 22 godine otkako je Slovenija iz stalnog prebivališta izbrisala 25 tisuća ljudi, među kojima i pet tisuća djece, oduzevši im pravo na život u dotadašnjoj domovini, da bi Ljubljana lani napokon priznala da je prekršila njihova prava te im odlukom u tamošnjem parlamentu, nakon odluke Ustavnog suda, dodijelila novčanu odštetu. Nije pomoglo ni to što je Europski sud za ljudska prava 2010. godine prvi put odlučio da su tim ljudima prekršena prava, a odluku – nakon slovenske žalbe – potvrdio dvije godine kasnije. Slovenija je te presude jednostavno – ignorirala.
Izbrisani su bili podrijetlom iz bivših jugoslavenskih republika. Za razliku od njih, slovenski građani talijanskog ili austrijskog podrijetla automatski su dobili državljanstvo.
2. Slovenija je diskriminirala štediše Ljubljanske banke po nacionalnoj osnovi – dok je slovenskim državljanima vraćen novac, onima iz bivših jugoslavenskih republika nije. Tek nakon lanjske presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ališić Ljubljana je donijela sve potrebne odluke i zakone koji bi omogućili isplatu hrvatskih i bosanskohercegovačkih štediša. No i tu se ponovno javlja problem kamata s obzirom na to da presuda Europskog suda izrijekom nalaže slovenskim vlastima da hrvatske i bosanskohercegovačke štediše mora obeštetiti pod istim uvjetima pod kojima je obeštetila i slovenske štediše Ljubljanske banke, dok aktualni slovenski zakon o odšteti predviđa niže kamate od onih koje su isplaćene slovenskim štedišama.
3. Blokadu hrvatskih pregovora zbog neriješenog pitanja granice Slovenija je uklonila tek nakon što je potpisan Arbitražni sporazum o granici. Prije toga su propali pokušaji međunarodne zajednice, posebno EK i Ollija Rehna da riješe problem. Treba napomenuti da nisu ni sve države članice EU međusobno riješile problem granica te da postoje otvorena pitanja.
Ponovna ucjena dolazi s ratifikacijom hrvatskog pristupnog ugovora s Europskom unijom. Uvjet je ovaj put bio sporazum o Ljubljanskoj banci. Upravo zbog takvog ponašanja službene Slovenije Hrvatska je u svoj pristupni ugovor s EU priložila i potpisala izjavu da sličnim postupcima – korištenjem bilateralnih pitanja – neće blokirati druge države u njihovim pristupnim pregovorima.