ovo je po meni nelova najbolja pesma posle rata
(jebi ga ,mrzi me da pisem)
Podno planina i orlovih krila on je pio potok s izvora
Vode su tekle, a srne bi rekle raja eno malog Milana
Vatra s ognji¹ta je grijala pet sjenki sa zidova,
A na zidu Zvezda crvena, Bijelo Dugme i Sveti Nikola
Pored kuæe ¹tala
U ¹tali sjeno ispod sjena maljutka
Sestra se bila dobro udala
A u brata firma krenula
Al' otac je bio tmuran na dan Arhanðela Gavrila
Govorio je sveèano rijeèima predaka
Mog dedu su jurili Turci, a va¹eg Austrija
Ja sam bje¾o od usta¹kog no¾a, od tada sam sjed
Opet je vrijeme da se Srpstvo brani pu¹kom,
Stante djeco u red
Fazila je bila meka svila prava vila, samo bez krila
Babo joj je trgovo ko¾om od Visokog pa do Gora¾ða
U kuæi vazda osmjesi, baklava i puna tepsija
Imala je èetiri brata, èetiri vita jelena
Al' majka je suzna klanjala na prvi dan Bajrama
Babo je zborio mirno, kao stari had¾ija
Mora se djeco braniti Bosna, na¹a jedina
Zagleda se tad u brata brat,
Nema sumnje poèinje rat
Bila je noæ i bila je hladna smje¹tena vje¹ta zasjeda
Akciju su vodila èetiri brata, èetiri vita jelena
Odjeknu lelek klancima, prosu se krv rijekama
®ive uhvati¹e par momaka
®ivog i brata Milana
Kontraofanziva kao ¹to to biva bila je zestoka
Srpsku vojsku vodio je lièno pukovnik Slavko Lisica
Noæ se okrenu naopako, nema vi¹e ni svitanja
Po sru¹enoj èar¹iji lutao je Milan
Tra¾eæ brata roðena
Al' umjesto brata ispod jorgovana stajala je lijepa Fazila
Ti ide¹ sada samnom jasna su pravila
Tvoja braæa dr¾e moga brata
Slijedi razmjena
Ni¹ta ti se neæe desit ako bude¹ pametna
Al' ljubav udari èesto tamo gdje ne treba
I kad joj se èovjek najmanje nada
A kad ljubav udari strasno tu sti¾e i nesreæa
I u plamenu sve obièno strada
Pet dana je sjedila u uglu, kao pet stotina godina
Pet noæi od straha pet jutara bez dodira
©esti dan se u njima probudi luda beètija
©esti dan, kao san, ljubav se rodila
Blagi dodir usnama, jebena je sudbina
Zar ti je mala Turkinja mozak popila
Zar ti ni¹ta ne znaèe srpstvo i Sveti Nikola
Zar da ti brata na kolac nabiju, govorila je rodbina
Zar ne zna¹ da je rat, ðe zivi¹ ti
Ona ostaje samnom jeb'te se svi
I uzalud je stig'o haber da je spremna razmjena
Uzalud je babo slao novce
Vrati nam se jedina
Moja je ovdje zadnja, ja ne idem od Milana
Jer ljubav udari èesto tamo gdje ne treba
I kad joj se èovjek najmanje nada
A kad ljubav udari strasno tu sti¾e i nesreæa
I u plamenu sve obièno strada
Sve do zime nisu izlazili iz svog malog brloga
Prokleti da su Milan i Fazila i od Boga i od naroda
Ka¾u da ih je grijala neka ðavolja ljubav vatrena
Ka¾u da je ta vrela ljubav jedne noæi kuæu zapalila
Gorio je stra¹an plamen iznad bosanskih planina
A vojska tvrdi da tjela nisu nigdje naðena
Neke babe su ih vidjele da lete poput anðela
Primila ih je Amerika javio je novinar Reutera
Ali nije znao taèno ko je dobio azil
Milan i Fazila il' Milana i Fazil
Jer ljubav udari èesto tamo gdje ne treba
I kad joj se èovjek najmanje nada
A kad ljubav udari strastno tu sti¾e i nesreæa
I u plamenu sve obièno strada
Podno planina i orlovih krila on je pio potok s izvora
[uredio djemba djemba]
